"S obzirom da je Vučić bio na Jevrejskom groblju, a postoje snimke, ja sam postavio hipotezu da je i on pucao: moja je hipoteza bila da je potpuno svejedno je li on pucao ili nije, užasna je već činjenica da je on bio tamo. Čovjek koji je otišao da spokojno šeta na mjestu odakle su ubijali građane Sarajeva nije bitno drukčiji od onih koji su od tamo ubijali ljude", kaže nagrađivani bosanskohercegovačko-crnogorski književnik i novinar koji će u ožujku u izdanju nakladničke kuće Hena com objaviti roman "Safari u Sarajevu"
Tri snažne, potpuno različite knjige: "Orašar i kralj miševa", božićni klasik u novom ruhu; "Dobro smo ispali, mali", intimni i upečatljivi memoari Anthonyja Hopkinsa; te moćan, Pulitzerom nagrađeni roman "Češljugar" Donne Tartt. Ako ste na Interliberu već zastali uz neke od njih – možda je ovo idealan trenutak da ih i pročitate
"Mislim da danas svatko otvorenih očiju vidi produkciju zla na mnogim razinama života u sve stranskijoj zajednici. Moram priznati da mi je i danas neshvatljivo s kakvom lakoćom ljudi pristaju na očigledne projekcije zla ne računajući s mogućnošću da i sami postanu njegove žrtve", govori pjesnik, esejist i nakladnik koji je nedavno objavio knjigu eseja "Ljepota ponora"
Nakon devastirajuće epidemije AIDS-a u osamdesetima, ljudi su se počeli bojati seksa, a u javnom prostoru zavladale su dvije struje mišljenja: novi tradicionalizam i novi voajerizam. Prvi je, simbolički, tjerao žene nazad u kuhinje, drugi je poručivao – kad se već opasno seksati, možemo bar gledati, što je otvorilo vrata pornografiji koja je na kraju definirala cijelu kulturu. I jedna i druga struja mišljenja ženama su pak poručivale uvijek isto, prastaro – da ih definira "muški pogled" i da je njihova jedina valuta seks. Novinarka The Atlantica Sophie Gilbert napisala je jednu od najvažnijih knjiga 2025. godine
U novom nastavku naše rubrike preporučujemo vam obiteljsku sagu o gruzijskoj obitelji koja je bila u širem izboru za međunarodnu nagradu Booker, potom novi, cerebralni roman proslavljene britanske spisateljice o paradi umjetnika i umjetnica te iznimnu zbirku poezije domaće pjesnikinje
U upravo objavljenim memoarima "Moje utočište i moja oluja" prva indijska dobitnica nagrade Booker piše o teškom odnosu s majkom, poznatom indijskom učiteljicom Mary Roy od koje je pobjegla kad je imala osamnaest godina. No indijski memoari nisu europska autofikcija: nema ovdje samosažaljenja ni krivnje, Arundhati Roy s toplinom i humorom piše o okrutnoj i veličanstvenoj ženi koja je bila bolja učiteljica nego majka
Tadijanović je sam svoju poeziju nazvao osobnim dnevnikom, i time je obilježio, prije svega, kao rekonstrukciju vlastitoga životnog puta. Trenuci koje Tadijanović "zaustavlja" u svojim pjesmama nisu običan podsjetnik pjesniku, ili istraživaču njegove poezije, nego svijest o tome da je pjesma ponornica koja iz života izvire i u život se ponovno vraća
Čitajte svježe.
Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.
Nakladnička kuća TIM press objavila je kultnu knjigu britanskog političkog filozofa u kojoj napada humanizam. Autor knjige "Psi od slame" polazi od Darwinove hipoteze da vrste zapravo ne postoje, pa tako ni ljudska: one su samo strujanja u postojanom tijeku gena. Ako nema vrste, onda nema ni čovječanstva, pa ni svijesti na razini vrste/čovječanstva – što znači da zapravo ne možemo kontrolirati svoju sudbinu
Duša je u gabuli u ovom ovozemaljskom Sibiru i prijeko ju je potrebno spasiti, pa makar to značilo, eto, zapravo je steći, i tek onda upasti u nove, još pravije nevolje od onih prethodnih, dok se bilo bezdušnim. André-Jean Voelke piše slično kao Pierre Hadot, njega također objavljuje isti izdavač, kada je filozofska literatura u pitanju nezaobilazni Sandorf. Hadot je napisao predgovor gdje je konstatirao da se ni s jednim filozofom svoga vremena nije slagao kao s Voelkeom
"Sve to trajalo je dugo vremena ili malo vremena: jer, pravo rečeno, za takve stvari na Zemlji uopće nema vremena."
Zagovaranje nenasilja susreće se sa skeptičnim odgovorima iz cijelog političkog spektra. Najčešći argument je da imamo pravo na samoobranu i da nasilje treba ostati jedna od taktika koje nam stoje na raspolaganju za rušenje nasilnih režima kao što su aparthejd, diktatura ili totalitarizam. No što razlikuje nasilje režima od nasilja koje ga nastoji srušiti? Je li uvijek moguće utvrditi tu razliku? Što ako je nasilje vrsta fenomena koji "neprestano izmiče iz ruku"? To su pitanja koja postavlja američka filozofkinja u knjizi "Sila nenasilja"
Ali Fenwick bihevioralni je psiholog koji se proslavio na društvenim mrežama kratkim video-savjetima, a prati ga više od dva i pol milijuna ljudi. Nakladnička kuća Znanje upravo je objavila njegovu knjigu "Crvene zastavice, zelene zastavice", a domaća publika moći će ga uživo upoznati na gostovanju u Noći knjige
Svijet se srušio, teška vremena postala su gora, toliko strašna da je gotovo neukusno zazivati hrabrost i dobrotu. Tko se uopće može približiti drugima u trenutku kad nam govore da držimo odstojanje od najmanje dva metra? Tko može misliti na ljubav u trenutku kad je gotovo jedino što osjećamo strah? Budistička redovnica Pema Chödrön ponudila je moguće odgovore na ta pitanja u svojim knjigama
Nakladnička kuća Petrine knjige upravo je pokrenula novu biblioteku Psyché, a prvi naslov koji je objavila u sklopu nje jest psihološki klasik iz 1983. godine, knjiga jungovskog analitičara Murraya Steina "U srednjim godinama". Tipična predodžba krize srednjih godina sredovječni su muškarci koji kupuju brze automobile i upuštaju se u ljubavne veze s mladim djevojkama, ili pak sredovječne žene što doživljavaju seksualno oslobođenje s potpunim strancima. No kriza srednjih godina nešto je sasvim drugo…
Ta sablasnost društva koje navodno "brine" o našim pokojnicima, a ne o dobrobiti živih ljudi me doslovce zaprepašćuje, i to je taj gotski oblik demagogije. Naši mrtvi bi, da su živi, zasigurno mislili na život. Zašto nas ovdje stalno tjeraju da se pokoravamo zahtjevima umrlih, pita se književnica, znanstvenica i sveučilišna profesorica koja je upravo objavila novu knjigu "Crno, bijelo, sivo"
Glas koji progovara nakon dvadeset godina zreo je, potpuno lišen gorčine, možda zato što već dugo živi izvan svih centara moći i taštine, pa je time spašena i duša. Poezija je i dalje narativna, s više slobode, pa Gromača nekad stih pušta da se lomi u nekoliko redova. Je li i dalje stvarnosna, jesu li pjesme dijagnoza? I ne i da. U srednjoj dobi blagoslovljenima se olovka okreće prema unutra, tamo gdje istinska stvarnost blista
U dokumentarcu "Joan Baez: Ja sam bučna", koji je prikazan na ovogodišnjem ZagrebDoxu, pjevačica prvi put otkriva da se od djetinjstva borila s teškim napadima panike, desetak godina bila je ovisna o drogama, a tek je u srednjoj dobi otkrila uzrok svojih psihičkih poteškoća: tvrdi da je nju i mlađu sestru u djetinjstvu seksualno zlostavljao otac
Što sam starija sklonija sam tome da sve manje upirem prstom, a sve više shvaćam da mnogi teški konflikti u obitelji i nesporazumi su zapravo klišeji nastali zbog određenih uvjeta naših života. To je ujedno poražavajuće, ali i oslobađajuće jer teret ne nosim sama. Treba mijenjati sustav, a majke pokušati razumjeti
Tatjana Jukić prevela je na hrvatski dvije pjesme Christine Rossetti i Emily Dickinson, ovaj put o iskrama, kremenu, svjetlu i tami – mali biljeg za zimski solsticij. Rossetti i Dickinson rođene su u razmaku od svega pet dana, obje u prosincu 1830. godine, svaka sa svoje strane Atlantika, da bi – svaka sa svoje strane – obilježile i transformirale liriku na engleskom jeziku u devetnaestome stoljeću. Jukić je redovita profesorica na Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.
Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više
