Louise Glück simbolički Perzefonu koristi slično kao Dante Vergilija: Perzefona je putnica što korača zajedno s Koscem, "živomrtvi" podsjetnik na gubitak, ne samo onaj koji smrt donosi, nego i koji smrti prethodi – božica je lirskom subjektu i čitatelju utjelovljeni "memento mori". Istodobno, Glück u Perzefoninoj ženskoj priči pronalazi paralelnosti s vlastitim, ali i univerzalnim ženskim iskustvom
U novom nastavku naše rubrike preporučujemo vam prvi roman iz novog serijala koji potpisuje jedan od najznačajnijih suvremenih norveških pisaca, potom britku satiru o bračnom zapletu koja je prodana u 90.000 primjeraka te dirljivu priču iz pera francuske autorice koja je hrvatske čitatelje osvojila romanom "Svježa voda za cvijeće"
Projekt BEK – 60 godina nakon prijevoda Mirjane Buljan – obogatio je svoju ponudu prijevodnih naslova Joyceovim klasikom, zbirkom priča "Dablinci", koja se općenito smatra njegovim najpristupačnijim ali i dalje iznimno slojevitim djelom, a novi prijevod potpisuje Kristina Vlašić, pod uredničkom paskom Gorana Čolakhodžića
Ta sablasnost društva koje navodno "brine" o našim pokojnicima, a ne o dobrobiti živih ljudi me doslovce zaprepašćuje, i to je taj gotski oblik demagogije. Naši mrtvi bi, da su živi, zasigurno mislili na život. Zašto nas ovdje stalno tjeraju da se pokoravamo zahtjevima umrlih, pita se književnica, znanstvenica i sveučilišna profesorica koja je upravo objavila novu knjigu "Crno, bijelo, sivo"
"Bejrut na Seni" potresna je i topla autobiografska priča o ratu u Libanonu te o bijegu mladog libanonskog para u Pariz: grad njihovih snova i grubog otrežnjenja. Knjiga je nagrađena renomiranom nagradom Goncourt des Lycéens 2022. godine. "Ptičji tribunal" osvojio je cijeli niz prestižnih nagrada, preveden je na sedamnaest jezika, adaptiran je za kazalište, priprema se film, a BBC ga je uvrstio u svoj kultni književni program na radiju, "Book at Bedtime". Debitantska i impresivna zbirka priča "Očevi koji tuguju" donosi šest priča o očevima u složenim, bolnim i bizarnim životnim situacijama
U novom nastavku naše rubrike preporučujemo vam veliki američki roman koji je napisao Norvežanin, dječju knjigu inspiriranu slavenskom mitologijom, i publicistički naslov, ustvari zbirku eseja o vremenu koju je napisao kolumnist The Guardiana
Kepleri su se vratili napetiji nego ikad: novi roman o Jooni Linni nećete moći ispustiti iz ruku – "Mjesečar" je nepredvidivo triler-putovanje na rubu snova i jave. Što ako se iz nekih noćnih mora ne možemo probuditi? Novi hit roman proslavljene autorice Rumene Bužarovske "Toni" je gorko tragičan i beskrajno komičan roman, a glavnog junaka ćemo obožavati prezirati. Nakon bestselera "Žene koje kupuju cvijeće", "Sestrinstvo loših kćeri" dirljiva je, moćna i zabavna priča o prijateljstvu, odnosima s majkama i o tome kako pronaći svoj put. Vanessa Montfort napisala je roman koji ćemo voljeti i htjeti čitati iznova
Čitajte svježe.
Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.
Zagrebački nakladnik DAF nedavno je objavio knjigu poznatog etnologa, antropologa i kulturologa Hansa Petera Duerra "Ni dieu – ni mètre: Anarhične primjedbe o teoriji svijesti i spoznaje", zapravo njegovu skraćenu doktorsku radnju iz 1971. koja je rezultat druženja s guruom Paulom Feyerabendom, kasnijim prijateljem Carlosom Castañedom i akademsko–filozofskim mentorom Dieterom Henrichom koji je Duerra u Heidelbergu habilitirao
Šest desetljeća prošlo je od prve objave knjige “Eichmann u Jeruzalemu”. Čemu nas taj izvještaj o banalnosti zla, kako ga je podnaslovila Hannah Arendt, može naučiti u 21. stoljeću, danas kad postoji Međunarodni kazneni sud čije je osnivanje filozofkinja zazivala 1963. godine, smatrajući da “nijedan narod na svijetu ne može biti siguran u trajno postojanje bez pomoći i zaštite međunarodnog prava”?
Dario Grgić piše o knjizi "Temeljna pitanja mistike" koju su napisali Alois Maria Haas, Hans Urs von Balthasar i Werner Beierwaltes, a objavila lani Matica hrvatska u prijevodu Ivana Kordića
Finski filozof i psiholog Frank Martela u svojoj knjizi "Divan život", što ju je upravo objavila zagrebačka Planetopija, upozorava da smo vjeru u Boga i kozmički red zamijenili slijepom vjerom u sreću i time sami sebi izazvali duboku egzistencijalnu krizu. Sreća je postala kulturna norma; uručen nam je moralni sustav u kojem se dobrota mjeri time koliko se dobro osjećamo. Umjesto da tražimo smisao života, vrijeme je da se okrenemo – smislu u životu
Schulz je jedan od voditelja harvardskog istraživanja sreće koje je započelo davne 1938. godine i još traje. Ovo dosad najdulje dubinsko longitudinalno istraživanje ljudskog života proučilo je više od 2000 ispitanika kroz tri naraštaja
Byung-Chul Hanov esej potresan je. Provocira nas pitanjem gdje smo u odnosu prema vlastitom vremenu i radu, kako pulsira naš život u suprotnostima koje predstavljaju vita activa i vita contemplativa, je li nas hiperaktivnost duhovno kastrirala, jesmo li samo stroj koji obavlja stvari, i na koncu, ima li to pusto djelovanje ikakvoga smisla ako nas osamljuje i razdvaja
Još od Hobbesa i Rousseaua - uvjetno rečeno, jer nisu suvremenici – traje ta prepirka: jesu li ljudi po prirodi loši, sebični i zli pa im treba civilizacija kao glazura, ili su ljudi intrinzično dobroćudni, a privatno vlasništvo i civilizacija su ih pretvorili u vukove? Nizozemski povjesničar i jedan od najistaknutijih mladih europskih mislilaca Rutger Bregman u svojoj novoj knjizi, "Ljudski rod", iznosi revolucionarnu hipotezu – realistično je pretpostaviti da smo dobri
Izraelska psihoanalitičarka Ilany Kogan u svojoj knjizi opisuje živote svojih pacijenata koje je snažno obilježio transgeneracijski prijenos traume. Roditelji, naime, često nesvjesno koriste dijete kao "spremnik" svojih patnji i teških iskustava. Premda je u knjizi riječ o potomcima preživjelih žrtava Holokausta, sadržaj je podjednako primjenjiv na sve vrste trauma
Christina Rossetti i Emily Dickinson rođene su u razmaku od svega pet dana, obje u prosincu 1830. godine, svaka sa svoje strane Atlantika, da bi – svaka sa svoje strane – obilježile i transformirale liriku na engleskom jeziku u devetnaestome stoljeću. Tatjana Jukić, redovita profesorica na Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, prevela je na hrvatski dvije njihove svibanjske pjesme
"Nemam ja puno za reći / samo mi nije dobro kad šutim", kaže Nikola Strašek u jednoj od pjesama iz zbirke "Leptirići u trbuhu, glave na kolcima". "Ako ono što želiš reći / nije bolje od tišine / šuti", nastavlja u pjesmi "Kraljevstvo nebesko". Onima koji ne mogu šutjeti predlaže da operu posuđe, previju ranu, budu korisni, doprinesu, a ako baš moraju, neka pjevaju. Kad bismo ga barem poslušali; buka je nesnosna
Tatjana Jukić prevela je na hrvatski dvije pjesme Christine Rossetti i Emily Dickinson, ovaj put o iskrama, kremenu, svjetlu i tami – mali biljeg za zimski solsticij. Rossetti i Dickinson rođene su u razmaku od svega pet dana, obje u prosincu 1830. godine, svaka sa svoje strane Atlantika, da bi – svaka sa svoje strane – obilježile i transformirale liriku na engleskom jeziku u devetnaestome stoljeću. Jukić je redovita profesorica na Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
Od početka njezine se pjesme obraćaju drugome i taj drugi s vremenom dobivat će sve više metafizičku dimenziju i božanska svojstva. Njezin put odveo ju je u Indiju, na studij, gdje joj se otvara svijet drugačije duhovne kulture na takav način da će postati hrvatska Indijka, Indiju će držati drugom domovinom
Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.
Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više