Louise Glück simbolički Perzefonu koristi slično kao Dante Vergilija: Perzefona je putnica što korača zajedno s Koscem, "živomrtvi" podsjetnik na gubitak, ne samo onaj koji smrt donosi, nego i koji smrti prethodi – božica je lirskom subjektu i čitatelju utjelovljeni "memento mori". Istodobno, Glück u Perzefoninoj ženskoj priči pronalazi paralelnosti s vlastitim, ali i univerzalnim ženskim iskustvom
Naša ocjena:
Naša ocjena:
Naša ocjena:
Naša ocjena:
Petra Prtajin, autorica romana "Samo jedna od", svakako je napisala kompleksan tekst o maturantici koja misli da će joj biti lakše ako konačno pripada nekoj grupi, ako se "uklopi", ali kad se to dogodi, pripadnost se pokaže mnogo opasnijom od apartnosti. Vrijedilo bi saznati što o tom tekstu misle mladi čitatelji: slažu li se sa stavom da je konformizam preduvjet odrastanja ili im je Piin poučak odbojan. Jer iako je u tekstu prisutan žargon generacije Z, to ne znači da je pred nama roman homogene mladenačke skupine. Prije bih rekla da je Prtajin progovorila o djevojačkoj potrebi da se "svima bude sve" (kći, unuka, ljubavnica, njegovateljica, prijateljica itd.), što je vrlo specifično patrijarhalno socijalno programiranje ženskog roda, piše Nataša Govedić
Četrdeset priča razvrstanih u tri cjeline u "Tamnim alejama" mogu se podvesti pod ovaj sažetak: "Da, iz godine u godinu, iz dana u dan, potajno čekaš samo jedno – sretan ljubavni susret, živiš zapravo samo u nadi da će do njega doći – a sve uzalud…" Jednokratan susret, u kakvoj "tamnoj aleji", jer zabranjeni ili nepoželjni ljubavnici ni nemaju veliku mogućnost izbora. Kairosa za čuperak ili uloviš ili ništa, bez obzira je li riječ o gubljenju nevinosti, avanturi na putovanju, susretu s "prodavačicom ljubavi", silovanju kuharice ili slučajnom susretu u poznim godinama
U novom nastavku naše rubrike preporučujemo vam američki klasik koji je postao popularan zahvaljujući vojnicima koji su ga čitali u Drugom svjetskom ratu, potom knjigu u kojoj su objavljeni rezultati najvećeg istraživanja sreće te kultni roman o čitateljskom društvu s britanskog otoka Guernsey
"Bejrut na Seni" potresna je i topla autobiografska priča o ratu u Libanonu te o bijegu mladog libanonskog para u Pariz: grad njihovih snova i grubog otrežnjenja. Knjiga je nagrađena renomiranom nagradom Goncourt des Lycéens 2022. godine. "Ptičji tribunal" osvojio je cijeli niz prestižnih nagrada, preveden je na sedamnaest jezika, adaptiran je za kazalište, priprema se film, a BBC ga je uvrstio u svoj kultni književni program na radiju, "Book at Bedtime". Debitantska i impresivna zbirka priča "Očevi koji tuguju" donosi šest priča o očevima u složenim, bolnim i bizarnim životnim situacijama
Usred gradske vreve otvorila se knjižara koja poziva na usporavanje: nova Planetopija u Centru Cvjetni mjesto je gdje knjige, inspiracija i održivost žive zajedno
Telećanova putopisna trilogija "Tri daljine" vodi čitatelja u tri krajnje različite točke svijeta – Vijetnam, Argentinu i Maroko – koje je posjetio u razdoblju između 2020. i 2024. godine. Zapisi nisu tek bilješke o pejzažima, gradovima i ljudima, nego i meditacija o životu, osobnim traganjima, jeziku i povijesti
Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.
Ako je cijeli "Timej" mit (a nije), onda je on tako ispričan, kaže Barbarić, u ime skromnosti – Platon ne kaže bilo je tako i tako, nije odrješit kao autor Apokalipse, s kojim ga je Sarton stavio u isti rang pilane. Platon je autoironičan, gotovo da je moguće pomisliti kako se on cijelo vrijeme – ili barem povremeno – zeza, a teško je previdjeti i realizam njegova pogleda na ljudsku vrstu
Duša je u gabuli u ovom ovozemaljskom Sibiru i prijeko ju je potrebno spasiti, pa makar to značilo, eto, zapravo je steći, i tek onda upasti u nove, još pravije nevolje od onih prethodnih, dok se bilo bezdušnim. André-Jean Voelke piše slično kao Pierre Hadot, njega također objavljuje isti izdavač, kada je filozofska literatura u pitanju nezaobilazni Sandorf. Hadot je napisao predgovor gdje je konstatirao da se ni s jednim filozofom svoga vremena nije slagao kao s Voelkeom
Nakladnička kuća TIM press objavila je kultnu knjigu britanskog političkog filozofa u kojoj napada humanizam. Autor knjige "Psi od slame" polazi od Darwinove hipoteze da vrste zapravo ne postoje, pa tako ni ljudska: one su samo strujanja u postojanom tijeku gena. Ako nema vrste, onda nema ni čovječanstva, pa ni svijesti na razini vrste/čovječanstva – što znači da zapravo ne možemo kontrolirati svoju sudbinu
"Još od tog čudesnog perioda koji je obilježio prijelaz iz sredine 19. u 20. stoljeće sociologija se bavi istim opsesivnim pitanjima: Hoće li propadanje vjere i zajednice ugroziti društveni poredak? Hoćemo li moći živjeti smislen život u izbivanju svetosti? Štoviše, Maxa Webera mučili su problemi kojima su se bavili i Dostojevski i Tolstoj: ako se više ne bojimo Boga, što će nas učiniti moralnima? Ako se više ne prepuštamo i nismo vođeni svetim, kolektivnim i obvezujućim značenjima, što će naš život učiniti smislenim? Ako se pojedinac, a ne Bog, nalazi u središtu moralnosti, što će se dogoditi “etici bratstva“, pogonskoj sili svih vjera? Sociologiji je, stoga, od samih početaka glavno zvanje bilo utvrditi značenje života nakon smrti religije."
Britanska psihijatrica i psihoterapeutkinja Sue Stuart-Smith napisala je fascinantnu knjigu "Um kao brižno njegovan vrt" koju je upravo objavila Planetopija. Podsjećajući na književne i povijesne primjere dobrobiti od komadića zemlje pretvorenog u vrt, u knjizi iznosi i cijeli niz zapanjujućih podataka: uzgajanje biljaka u zatvorima smanjuje nasilje i povratak u zatvor, boravak u prirodi nam snižava krvni tlak već nakon nekoliko minuta a razine kortizola nakon pola sata, bakterije iz tla nam podižu razinu serotonina u mozgu, a boravak u gradskom parku jednom tjedno za sedam posto smanjuje slučajeve depresije među populacijom
Glavni lik romana "Horror vacui" žena je (istovremeno pripovjedačica), otprilike u srednjim tridesetim godinama, kontemplativna i britkoumna. U svojevrsnom unutarnjem monologu ona razmatra svijet, prostor, zbivanja oko sebe, a nadasve odnos sa suprugom od kojeg se udaljava konstatirajući da je njihova povezanost gotovo nikakva
Ali Fenwick bihevioralni je psiholog koji se proslavio na društvenim mrežama kratkim video-savjetima, a prati ga više od dva i pol milijuna ljudi. Nakladnička kuća Znanje upravo je objavila njegovu knjigu "Crvene zastavice, zelene zastavice", a domaća publika moći će ga uživo upoznati na gostovanju u Noći knjige
Byung-Chul Hanov esej potresan je. Provocira nas pitanjem gdje smo u odnosu prema vlastitom vremenu i radu, kako pulsira naš život u suprotnostima koje predstavljaju vita activa i vita contemplativa, je li nas hiperaktivnost duhovno kastrirala, jesmo li samo stroj koji obavlja stvari, i na koncu, ima li to pusto djelovanje ikakvoga smisla ako nas osamljuje i razdvaja
Teatrologinja, spisateljica i profesorica na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu Nataša Govedić piše o "Razstvaranju" Anne Carson, knjizi koju je preveo Miroslav Kirin, a početkom ove godine objavila Naklada Ljevak. Dosljednost eksperimenata koje provodi Carson na razini dramaturgije svojih zbirki nema premca, piše Nataša Govedić. A tu je i njezina velika tema: žalovanje, ogorčenje, bol, gubitak. Žilavost tragedije kao ljudskog iskustva
Krešimir Bagić piše o zbirci poezije "52 dana. Interkontinental" koju su zajednički napisali pjesnici i dugogodišnji prijatelji Branko Čegec i Miroslav Mićanović. Obojica su deziluzionirani žitelji ovoga svijeta, povremeno su melankolični, često se okreću prošlosti, viđenim slikama, proživljenim događajima, vremenu kada se intenzivnije živjelo. Unatoč svemu, njihov je govor nerijetko ludičan, oni kao da se zaboravljaju pišući, kao da prkose svakodnevici, kao da se obnavljaju ulazeći u nepredvidive labirinte lirike
S osam novoobjavljenih pjesničkih naslova, među kojima je i "Zbiljka" aktualnog dobitnika Goranova vijenca – Miroslava Kirina, broj onih koje potpisuju dobitnici Gorana za mlade pjesnike i Goranova vijenca popeo se na čak 70, od ukupno 187 – dakle više od trećine objavljenih, čime se mrežne stranice projekta BEK još jednom potvrđuju kao najrelevantniji besplatni digitalni repozitorij kad je u pitanju suvremena hrvatska poezija
Alfred Tennyson, uz Roberta Browninga, najistaknutiji je viktorijanski pjesnik. Tatjana Jukić, redovita profesorica na Odsjeku za engleski jezik i književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, prevela je na hrvatski jezik njegovu pjesmu "Gospa od Shalotta" iz 1832., i to revidiranu verziju koju je Tennyson objavio deset godina poslije, 1842. Posrijedi je jedna od najpoznatijih Tennysonovih pjesama, koja je i danas emblematska za recepciju viktorijanske kulture
