Serijal "Njegova mračna građa", po kojem su BBC i HBO snimili i emitirali odličnu seriju, smatra se posljednjim velikim fantastičnim serijalom 20. stoljeća. Prije devet godina Pullman je počeo pisati njegov nastavak – novu trilogiju, "Knjigu o Prahu", koju je dovršio jesenas objavom romana "The Rose Field". U trideset godina prodao je gotovo 50 milijuna primjeraka knjiga, serijali su prevedeni na 40 jezika, a zahvaljujući svojim pričama postao je i vitez
Tatjana Jukić, redovita profesorica na Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, prevela je sonet "Ko vodomar što gori" ("As Kingfishers Catch Fire", 1877) Gerarda Manleyja Hopkinsa (1844–1889). Hopkins sumira viktorijanske zahvate u liriku i, uže, u format soneta, te usmjerava jezik engleske lirike prema 20. stoljeću
"Djeca ponoći" jedno je od najvažnijih djela svjetske književnosti druge polovice 20. stoljeća; roman koji spaja osobnu sudbinu s kolektivnom historijom, povijest s mitom, stvarno s nadnaravnim. Sepúlveda je napisao uzbudljiv roman o čileanskom društvu nakon Pinochetove diktature, a roman "Kasni život" iznimno je ostvarenje, svojevrsno eshatološko svođenje računa pri kojem se otvaraju mnogobrojne teme
Nemoguće je procijeniti koliko konceptualnih metafora ima neki jezik jer za jednu konceptualnu metaforu možemo imati beskonačan broj oblika koji se realiziraju u jeziku. Odgovor na pitanje koliko metafora ima neki jezik sličan je odgovoru na pitanje koliko rečenica ima neki jezik, kaže lingvistica i znanstvena savjetnica u Institutu za hrvatski jezik koja je ove godine objavila knjigu "Metafora: Dekodiranje jezika imaginacije"
Politika, kultura, znanost ili književnost sve češće pribjegavaju reklami ne bi li svratili pozornost na sebe, dapače nerijetko citiraju ili parafraziraju oglašivačka rješenja kako bi svoje diskurze učinili intrigantnijima, govori akademik, pjesnik, kritičar i profesor stilistike Krešimir Bagić koji je nedavno u izdanju Naklade Ljevak objavio knjigu "Stilistika reklame"
Iako je ponajprije namijenjena studentima modnog i tekstilnog dizajna, povijesti umjetnosti i kulturne antropologije, knjiga je pisana pripovjednim tonom i sadržava mnogobrojne primjere i anegdote. Tako će čitatelji moći saznati kako su antičke civilizacije bojile odjeću i uljepšavale lice i tijelo, kako je Madame de Pompadour utjecala na modne trendove u Europi 18. stoljeća, što se nosilo u Studiju 54 i zašto je minimalizam preplavio modne piste 90-ih godina 20. stoljeća
Ta sablasnost društva koje navodno "brine" o našim pokojnicima, a ne o dobrobiti živih ljudi me doslovce zaprepašćuje, i to je taj gotski oblik demagogije. Naši mrtvi bi, da su živi, zasigurno mislili na život. Zašto nas ovdje stalno tjeraju da se pokoravamo zahtjevima umrlih, pita se književnica, znanstvenica i sveučilišna profesorica koja je upravo objavila novu knjigu "Crno, bijelo, sivo"
Čitajte svježe.
Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.
Čitateljima portala najzanimljiviji bi mogao biti tekst "Što znači čitati". Barbarić čitati izvlači iz stare riječi štiti. Spominje još stariju riječ brati, koja u nas više nije u uporabi u značenju čitanja. Ili nije bila kada je Barbarić pisao ovaj esej, jer se zadnjih godina često može čuti, a povodom čitanja, "ono što sam ubrao". Ovdje se to rabi u smislu "shvatio", no ta se značenja preklapaju. Što znači brati? Sabirati, skupljati, uzimati, izdvajati, prihvaćati, preuzimati. Čitati bi značilo brati i sabirati
"Sve to trajalo je dugo vremena ili malo vremena: jer, pravo rečeno, za takve stvari na Zemlji uopće nema vremena."
Nakon uspješnice "Doba čarobnjaka" – koju je posvetio Heideggeru, Benjaminu, Wittgensteinu i Cassireru – njemački filozof i pisac Wolfram Eilenberger napisao je novu knjigu, posvećenu filozofkinjama: u "Plamenu slobode" govori o životu i mišljenju Hannah Arendt, Simone de Beauvoir, Simone Weil i Ayn Rand, u razdoblju između 1933. i 1943. godine
Još od Hobbesa i Rousseaua - uvjetno rečeno, jer nisu suvremenici – traje ta prepirka: jesu li ljudi po prirodi loši, sebični i zli pa im treba civilizacija kao glazura, ili su ljudi intrinzično dobroćudni, a privatno vlasništvo i civilizacija su ih pretvorili u vukove? Nizozemski povjesničar i jedan od najistaknutijih mladih europskih mislilaca Rutger Bregman u svojoj novoj knjizi, "Ljudski rod", iznosi revolucionarnu hipotezu – realistično je pretpostaviti da smo dobri
Izražavati se, govoriti i pokazivati uvijek (pogotovo izvana) djeluje jednostavnije nego što doista jest, pogotovo kad su naše obiteljske uloge duboko ukorijenjene te u mnogim slučajevima jasno zadane. O tome govori roman "Odrasli ljudi" Marie Aubert
Glavni lik romana "Horror vacui" žena je (istovremeno pripovjedačica), otprilike u srednjim tridesetim godinama, kontemplativna i britkoumna. U svojevrsnom unutarnjem monologu ona razmatra svijet, prostor, zbivanja oko sebe, a nadasve odnos sa suprugom od kojeg se udaljava konstatirajući da je njihova povezanost gotovo nikakva
Iz dana u dan kroz njezinu ordinaciju prolaze konzumenti moderne ideologije braka. Kupili su proizvod, odnijeli ga kući i otkrili da mu nedostaje nekoliko dijelova. Zato odlaze u servis, u želji da ga poprave tako da bude istovjetan slici na pakiranju. Svoja nadanja uzimaju zdravo za gotovo – i ono što žele i ono što misle da zaslužuju – pa ih ljuti kad se romantični ideal ne uklapa u neromantičnu stvarnost. Slijedom toga, više se ne razvodimo zato što smo nesretni, već zato što bismo mogli biti još sretniji
Thomas Moore bivši je franjevački redovnik koji je postao teolog, muzikolog i psihoterapeut. U svojoj knjizi "Dark Nights of the Soul" nadahnuto, hrabro i s puno sućuti piše o onim trenucima života kad prolazimo kroz period tuge, iskušenja, gubitka, frustracije ili neuspjeha, a koji je toliko uznemirujuć i dugotrajan da se može nazvati – tamnom noći duše
Glas koji progovara nakon dvadeset godina zreo je, potpuno lišen gorčine, možda zato što već dugo živi izvan svih centara moći i taštine, pa je time spašena i duša. Poezija je i dalje narativna, s više slobode, pa Gromača nekad stih pušta da se lomi u nekoliko redova. Je li i dalje stvarnosna, jesu li pjesme dijagnoza? I ne i da. U srednjoj dobi blagoslovljenima se olovka okreće prema unutra, tamo gdje istinska stvarnost blista
Ovogodišnji muški pjesnički blok obuhvaća šest hvaljenih i/ili nagrađivanih naslova tri generacije hrvatskih pjesnika: od onih rođenih krajem 40-ih i početkom 50-ih (Grgas, Maleš) preko onih rođenih sredinom 60-ih (Kirin, Šodan) do onih rođenih krajem 70-ih i početkom 80-ih (Kunštić, Nagulov). Njima su Besplatne elektroničke knjige dodale i sedmi, ovogodišnji elektronički "original": izbor iz poezije Voje Šindolića kojim predstavljaju ravno pola stoljeća njegova pjesnikovanja
Tatjana Jukić, redovita profesorica na Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, prevela je "Moj san" ("My Dream") viktorijanske pjesnikinje Christine Rossetti (1830–1894). Pjesma je to koja poziva na čitanje u paru sa "Sajmištem zlodušića" ("Goblin Market")
Tatjana Jukić prevela je na hrvatski dvije pjesme Christine Rossetti i Emily Dickinson, ovaj put o iskrama, kremenu, svjetlu i tami – mali biljeg za zimski solsticij. Rossetti i Dickinson rođene su u razmaku od svega pet dana, obje u prosincu 1830. godine, svaka sa svoje strane Atlantika, da bi – svaka sa svoje strane – obilježile i transformirale liriku na engleskom jeziku u devetnaestome stoljeću. Jukić je redovita profesorica na Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.
Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više
