Poklonici Gabriela Garcíje Márqueza drugu sezonu serije nestrpljivo su čekali zbog ikoničkog prizora koji se upisao u kolektivni imaginarij iako ga nitko od nas nikad prije nije vidio – trenutka uznesenja ljepotice Remedios, no emotivno će ih rastrgati masakr berača banana
Naša ocjena:
Naša ocjena:
Naša ocjena:
Naša ocjena:
U predodžbama o majčinskoj ljubavi blizina zadobiva osobitu težinu: majčinska se ljubav zamišlja i mjeri kroz fizičku i emocionalnu prisutnost, dostupnost i trajnu usmjerenost na dijete. Romani "Moje utočište i moja oluja" Arundhati Roy, "Rana" Oksane Vasjakine i "Materina" Maše Kolanović izokreću tu pretpostavku jer u njima distanca, u određenom smislu, postaje uvjet autentičnije intimnosti. Tek kada se između majke i kćeri otvori razmak, druga može postati vidljiva kao druga – majka izvan funkcije majke, a kći izvan funkcije kćeri. Tada se, međutim, razotkrivaju još dublje ambivalencije: distanca je nužna kako bi druga osoba postala vidljiva kao druga, premda ona nikada ne može postati potpuna vanjska sebstvu
Dobitnik nagrade Man Booker 2002. godine predstavit će u utorak 27. listopada u atriju Hrvatskog prirodoslovnog muzeja (Demetrova 1, Zagreb) s početkom u 19 sati svoj novi roman "Ničiji sin"
Predstojnica Zavoda za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu nedavno je, u nakladi Sandorfa, objavila knjigu o slengu, "Gdje je nestao sleng?", u kojoj analizira i rezultate dvaju istraživanja provedene među srednjoškolcima 2008. i 2023. godine. Glavna promjena u periodu od 14 godina koja je uočena u leksiku slenga je u uporabi anglizama. Mladi se služe znatno većim brojem slengovskih riječi i izraza preuzetih iz engleskog i to britanskog i američkog slenga i engleskog razgovornog jezika
U novom nastavku naše rubrike preporučujemo vam debitantski roman u kojem se glavna junakinja natječe za dragocjeni rukopis, fragmentarno ispričanu pripovijest o skupini žena – feministkinja, znanstvenica, umjetnica i spisateljica – koje su se od 1880-ih do 1920-ih borile za prava žena te novi roman omiljenog talijanskog pisca u kojem razotkriva kulturu slavnih
Meni je Međugorje neka vrsta lozinke za vlastitu ambivalentnost u pogledu vjere. Međugorje je jedno od kodnih imena za konfrontaciju racionalnog i iracionalnog u meni, a iz tog sukoba, između ostalog, nastaje moja književnost. S druge strane, meni je, nevezano uz pitanja teizma i ateizma, intimno bliska cijela ta priča o Međugorju, ja sam odrastao s tom pričom, bila je neizostavni element mojih formativnih godina. I ne kažem slučajno "priča", jer meni je Međugorje više književnost nego bilo što drugo, kaže pjesnik Ivica Đikić s kojim smo razgovarali povodom njegove nove zbirke poezije "Međugorje"
Ženski prozni blok projekta Besplatne elektroničke knjige (BEK) u 2026. godini donosi sedam novih naslova: "Rujanska kupačica" Mirjane Dugandžije, "Sitan život" Mime Juračak, "Važno je imati hobi" Luce Kozine, "Nijemi monolozi" Tene Lončarević, "U potrazi za jugom" Sare Tvrdić, "Moja dota" Nore Verde i "Moja ti" Jasne Žmak
Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.
Nakladnička kuća TIM press objavila je kultnu knjigu britanskog političkog filozofa u kojoj napada humanizam. Autor knjige "Psi od slame" polazi od Darwinove hipoteze da vrste zapravo ne postoje, pa tako ni ljudska: one su samo strujanja u postojanom tijeku gena. Ako nema vrste, onda nema ni čovječanstva, pa ni svijesti na razini vrste/čovječanstva – što znači da zapravo ne možemo kontrolirati svoju sudbinu
Slavna američka filozofkinja i feministkinja trideset i pet godina nakon kultne knjige "Nevolje s rodom" u svojoj novoj knjizi argumentira kako su Katolička crkva, različite civilne vjerske organizacije i desničarski pokreti stvorili snažnu i opasnu psihosocijalnu fantazmu u koju ulijevaju sve moguće suvremene strahove: od klimatskih katastrofe do ekonomskog prekarijata. Prema njima, tzv. rodna ideologija ne prijeti samo čovjeku, obitelji i naciji, nego je opasna poput nuklearnog oružja ili indoktrinirajuća za djecu poput Hitlerove mladeži
Zagrebački nakladnik DAF nedavno je objavio knjigu poznatog etnologa, antropologa i kulturologa Hansa Petera Duerra "Ni dieu – ni mètre: Anarhične primjedbe o teoriji svijesti i spoznaje", zapravo njegovu skraćenu doktorsku radnju iz 1971. koja je rezultat druženja s guruom Paulom Feyerabendom, kasnijim prijateljem Carlosom Castañedom i akademsko–filozofskim mentorom Dieterom Henrichom koji je Duerra u Heidelbergu habilitirao
Rumunjsko-američki filozof Costica Bradatan u knjizi "U slavu neuspjeha" koju je objavila nakladnička kuća TIM press pokazuje zašto je neuspjeh za ljudska bića presudan. Naš nas odnos prema neuspjehu oblikuje, dok je uspjeh sporedan i kratkotrajan te ne otkriva mnogo. Bez uspjeha možemo živjeti, no uzalud život ako se ne pomirimo s našim nedostacima, nesigurnostima i smrtnošću, manifestacijama neuspjeha
Ta sablasnost društva koje navodno "brine" o našim pokojnicima, a ne o dobrobiti živih ljudi me doslovce zaprepašćuje, i to je taj gotski oblik demagogije. Naši mrtvi bi, da su živi, zasigurno mislili na život. Zašto nas ovdje stalno tjeraju da se pokoravamo zahtjevima umrlih, pita se književnica, znanstvenica i sveučilišna profesorica koja je upravo objavila novu knjigu "Crno, bijelo, sivo"
Britanska psihijatrica i psihoterapeutkinja Sue Stuart-Smith napisala je fascinantnu knjigu "Um kao brižno njegovan vrt" koju je upravo objavila Planetopija. Podsjećajući na književne i povijesne primjere dobrobiti od komadića zemlje pretvorenog u vrt, u knjizi iznosi i cijeli niz zapanjujućih podataka: uzgajanje biljaka u zatvorima smanjuje nasilje i povratak u zatvor, boravak u prirodi nam snižava krvni tlak već nakon nekoliko minuta a razine kortizola nakon pola sata, bakterije iz tla nam podižu razinu serotonina u mozgu, a boravak u gradskom parku jednom tjedno za sedam posto smanjuje slučajeve depresije među populacijom
Izražavati se, govoriti i pokazivati uvijek (pogotovo izvana) djeluje jednostavnije nego što doista jest, pogotovo kad su naše obiteljske uloge duboko ukorijenjene te u mnogim slučajevima jasno zadane. O tome govori roman "Odrasli ljudi" Marie Aubert
Povezujući romane "Sveženski bluz" Erice Jong, "Dane zaborave" Elene Ferrante i "Trajnu ljubav" Iana McEwana s romanom "Namjerno zanemarivanje. Roman o ljubavi" Lene Andersson, Jelena Zlatar Gamberožić u svojem eseju ispituje fenomen ljubavne opsesije. Takve iluzije mogu biti prolazne epizode koje nemaju mnogo utjecaja na naš život, ali mogu prerasti i u ozbiljnu emotivnu opsesiju ili fiksaciju
Nagrade će dobitnicama biti dodijeljenje drugog dana ovogodišnjeg Goranovog proljeća, u petak, 21. ožujka, u podne, u Domu kulture Lukovdol. Najvažniji hrvatski i jedan od najdugovječnijih svjetskih pjesničkih festivala ove se godine održava od 20. do 23. ožujka u Zagrebu, Goranovu rodnom Lukovdolu i Rijeci. Nastupit će četrdesetak pjesnikinja i pjesnika svih generacija, a zemlja u fokusu ove je godine Indija
Festival od početka razvija ideju poticanja susreta između autora i publike, spajajući poetike otoka i poetike suvremenosti, čakavicu i standardni jezik, zavičajno i univerzalno, koristeći prostor, otočke lokalitete i prirodu kao gradivne elemente pjesničkog susreta. Namjera ovog festivala je zadržati otok Brač u fokusu pjesnika, zadržati otok kao izvorište, kao korijen i kao mjesto susreta, otok kao jezik i različitost jezika, no isto tako taj otok otvoriti drugima, drugačijim poetikama i pjesničkim izričajima
Louise Glück simbolički Perzefonu koristi slično kao Dante Vergilija: Perzefona je putnica što korača zajedno s Koscem, "živomrtvi" podsjetnik na gubitak, ne samo onaj koji smrt donosi, nego i koji smrti prethodi – božica je lirskom subjektu i čitatelju utjelovljeni "memento mori". Istodobno, Glück u Perzefoninoj ženskoj priči pronalazi paralelnosti s vlastitim, ali i univerzalnim ženskim iskustvom
Književnik – to mu je u naravi – želi da ga se čuje. A ipak mu se učini čudnim kad jednoga dana osjeti da može djelovati – to više što malo toga utješnoga ima reći ljudima kojima je potrebna utjeha kako to samo može biti ljudima pozlijeđenima, ranjenima i punima velike tajne boli kojom je prije svih drugih stvorenja obilježen čovjek, pisala je Ingeborg Bachmann
