Kristian Novak

Kristian Novak rođen je 14. svibnja 1979. godine u Baden-Badenu, u tadašnjoj Saveznoj Republici Njemačkoj. Roditelji su mu bili međimurski gastarbajteri i živjeli u barakama u mjestašcu Gaggenau. Otac je radio u Mercedes Benzu kao mladi inženjer, a mama u tvornici Salamander Bund. Njegovu devet godina stariju sestru Sanju većinom je čuvala baka u Međimurju dok su starci bili na arbajtu. Sanja je bila ta koja ga je naučila čitati i pisati, a ako danas ima blagu sklonost morbidnom i jezivom, i to ide na njezin račun. Plašila ga je, naime, pričom o tome kako je ona vampir, kako noću drugi vampiri dolijeću na balkon njezine sobe i pitaju za Kristiana.
Nakon što je otac teško obolio i umro, Novakovi su se smjestili u obiteljsku kuću u Vrhovljan. Tamo je pohađao osnovnu školu i tamo se vraća kada god mogne. Po svemu sudeći, tamo će se i smiriti jednom kad mu bude svega dosta (samo to još mora nekako objasniti supruzi). Opću gimnaziju pohađao je u Čakovcu (današnja Gimnazija Josipa Slavenskog). Godine 1997. upisao je Pravni fakultet u Zagrebu. Položio je samo one ispite koji nisu imali veze s pravnom znanošću i ubrzo zaključio da nije materijal za odvjetnika. To mu je potvrdio i njegov tadašnji cimer u Studentskom domu na Šari, danas uspješni kazališni redatelj i dramaturg Saša Božić.
On je u ono vrijeme studirao komparativnu književnost i kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i njemu su svakodnevno dolazili zanimljivi ljudi koji su razgovarali o umjetnosti i književnosti. Novak, priznaje, nije imao šanse. Kako učiti o rimskom pravu kada se na nekoliko metara udaljenosti u istoj rečenici sretnu Kafka, Foucault i K. D. Lang i podbadaju de Saussurea? Tako je odmah sljedećega ljeta priznao mami da ništa od toga, ali i da ima novi plan. Upisao je germanistiku i kroatistiku na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. U to je vrijeme počeo raditi i na svome mladenačkom romanu "Obješeni", objavljenom 2005. godine u sklopu biblioteke Insula, inicijative Grada Čakovca koja okuplja međimurske autore. Diplomirao je iste, 2005. godine, s radom "Njemačko-hrvatski code-switching u drami 'Gospoda Glembajevi' Miroslava Krleže". Ispostavilo se, kaže, da vrijedi nešto, pa je od Odsjeka za germanistiku dobio poziv da ga skupa s mentorom proširi, doradi i predstavi na međunarodnoj germanističkoj znanstvenoj konferenciji u Opatiji, a odmah nakon toga i ponudu da se zaposli kod njih kao znanstveni novak na projektu o višejezičnosti prof. dr. Zrinjke Glovacki Bernardi.
Godine 2007. upisao je Poslijediplomski doktorski studij lingvistike na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, a doktorirao u ožujku 2011. godine disertacijom o višejezičnosti i identitetu pripadnika ilirskoga pokreta. U siječnju sljedeće godine odlazi s Odsjeka za germanistiku na Filozofski fakultet u Rijeci, i to na Odsjek za kroatistiku. Tamo danas predaje predmete vezane za morfologiju, tvorbu riječi i sociolingvistiku. Krajem 2012. godine je uz potporu svoje nove radne sredine objavio i opsežnu studiju "Višejezičnost i kolektivni identiteti iliraca".
Od 1998. do 2009. godine bio je standardni reprezentativac Republike Hrvatske u karateu, nagledao se svijeta i osvojio nekoliko europskih i svjetskih medalja u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji. Većinu toga vremena bio je stipendist i kategorizirani vrhunski sportaš Hrvatskoga olimpijskog odbora. Karateu, na neki način, duguje i poznanstvo sa svojom suprugom, inače trostrukom prvakinjom Europe Mirnom Šenjug Novak, s kojom živi na zagrebačkoj Trešnjevci. Kako su se spanđali? To je duga priča. To su dvije duge priče. Ona, naime, misli da je Novak nju godinama bario, on pak odgovorno tvrdi suprotno, da joj je pružio šansu jer mu je bilo neugodno zbog nje. Cura uz najbolju volju nije mogla sakriti da joj je tiha patnja. Kad se usuglase, čitat ćemo i o tome.
Kristian Novak 2013. godine objavio je drugi roman, "Črna mati zemla", koji je pobrao hvalospjeve kritike.