Lucía Etxebarria rođena je 1966. u Bermeu. Studirala jer književnost i novinarstvo u Madridu. Prije nego što se profesionalno posvetila pisanju, desetak je godina radila kao konobarica, prevoditeljica, redaktorica i predstavnica za tisak. Do sada je napisala nekoliko romana: “Ljubav, znatiželja, prozac i sumnje” (1997), “Beatriz i nebeska tijela” za koji je 1998. dobila nagradau Nadal, te “Mi koje nismo kao druge” (1999). Osim romana, objavljuje eseje i pjesme, a sudjelovala je i u pisanju scenarija za nekoliko filmova. Svojim je djelima izazvala brojne polemike. Sveučilište u Aberdeenu dodijelilo joj je počasni doktorat za književnost. Za roman “O svemu vidljivom i nevidljivom” 2001. dobila je nagradu Primavera koju je izdavačka kuća Espasa Calpe i udruga Ambito Cultural dodjeljuju kako bi promicale roman kao jedan od temeljnih oblika umjetničkog izražavanja nešega doba. Nakon opsežnog istraživanja, 2002., zajedno s književnom kritičarkom S. Núñez Puente, objavila je intrigantnu književno-feminističku studiju “U naručju žene fetiša”, a 2003. i zbirku proza – “Sasvim obična ljubavna priča”. Godine 2004., u konkurenciji više od 400 romana koji su pristigli na natječaj, za roman “Un Milagro en equilibrio” osvojila najugledniju španjolsku književnu nagradu - Premio Planeta. Extebarrijina djela prevedena su na četrnaest jezika, a španjolska ju javnost smatra najkontroverznijom suvremenom spisateljicom. Obožava životinje, vegeterijanka je i živi u Madridu.
Podijeli na Facebook
