Andrea Zlatar

Andrea Zlatar rođena je u Zagrebu 13. travnja 1961. godine, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Diplomirala je studij komparativne književnosti i filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na istome je fakultetu magistrirala 1988. godine s temom “Epska tehnika i biblijski predložak u Marulićevu spjevu Davidias”, a 1992. obranila je doktorsku tezu pod naslovom “Ispovijest i životopis: modeli srednjovjekovne latinske autobiografije u 12. i 13. stoljeću”. Od 1986. radi na Odsjeku za komparativnu književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na katedri za Opću povijest svjetske književnosti, u znanstvenonastavnom zvanju redovitog profesora.
Usporedo sa znanstvenonastavnim radom, bavi se publicistikom, izdavačkom i uredničkom djelatnošću. Bila je urednica kulture u Studentskom listu i na Omladinskom radiju, kao i urednica časopisa Gordogan, Vijenac i Zarez. Od 2001. do 2005. godine članica je Gradskog poglavarstva grada Zagreba, zadužena za područje kulture. U nakladničkoj kući Algoritam urednica je biblioteke AZ. Član je Hrvatskog društva pisaca i hrvatskoga PEN kluba. Dosad je objavila devet knjiga (pet iz područja povijesti i teorije književnosti, tri knjige eseja i jednu poezije) te nekoliko desetaka znanstvenih i stručnih radova u Hrvatskoj i inozemstvu. Sudjelovala je u radu većega broja domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova.
Objavljene knjige: “Istinito, lažno, izmišljeno, Zagreb” (1989); “Marulićeva Davidijada” (1990); “Veliko spremanje. Dnevnik učene domaćice” (1995); “Autobiografija u Hrvatskoj” (1998); “Srednjovjekovna autobiografija” (2000); “Svakodnevne razglednice” (2002); “Neparne ljubavi” (2002); “Tekst, tijelo trauma” (2004); “Prostor grada, prostor kulture” (2008).