Large branko %c4%8cegec

Branko Čegec

HRVATSKA

Branko Čegec rođen 22. lipnja 1957. u Kraljevu Vrhu, Vrbovec. Diplomirao jugoslavenske jezike i književnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Uređivao književnost u omladinskim novinama i časopisima Polet i Pitanja. Od 1985. do konca 1989. glavni urednik časopisa Quorum. Od 1989. do konca 1990. glavni i odgovorni urednik lista za kulturu Oko. Nakon toga do 1993. urednik u izdavačkoj kući Mladost. Godine 1992. pokrenuo vlastitu nakladničku kuću Meandar, koja djeluje od ljeta 1993. U njoj radi kao direktor i glavni urednik do 2000., nakon toga kao glavni urednik. Godine 1998. pokrenuo je inicijativu za osnivanje Hrvatskih neovisnih nakladnika, a 1999. izabran je za predsjednika Odbora Goranova proljeća, najveće hrvatske pjesničke manifestacije, na čijem čelu ostaje do jeseni 2007. Od 2000. do 2002. pomoćnik ministra kulture. Nakon 2002. napušta sva strukovna udruženja pisaca i nakladnika. Pokreće Centar za knjigu i Časopis za knjigu Tema: pri kojima djeluje kao ravnatelj, odnosno glavni urednik. Objavio je sljedeće knjige: “Eros-Europa-Arafat”, “Zapadno-istočni spol”, “Presvlačenje avangarde”, “Melankolični ljetopis”, “Ekrani praznine”, “Fantom slobode”, “Strast razlike, tamni zvuk praznine - Panorama hrvatskoga pjesništva osamdesetih i devedesetih godina” (s Miroslavom Mićanovićem), “Nitko ne govori hrvatski/Personne ne parle croate” (s Miroslavom Mićanovićem i Ivicom Prtenjačom), “Sintaksa mesečine”,”Tamno mjesto”, “Tri krokodila” (sa Senkom Karuzom i Miroslavom Mićanovićem).

Naslovi

Povezani sadržaj

Large ilustracija za 52 dana

Branko Čegec i Miroslav Mićanović: lirske kavice na WhatsApp-u

Krešimir Bagić piše o zbirci poezije "52 dana. Interkontinental" koju su zajednički napisali pjesnici i dugogodišnji prijatelji Branko Čegec i Miroslav Mićanović. Obojica su deziluzionirani žitelji ovoga svijeta, povremeno su melankolični, često se okreću prošlosti, viđenim slikama, proživljenim događajima, vremenu kada se intenzivnije živjelo. Unatoč svemu, njihov je govor nerijetko ludičan, oni kao da se zaboravljaju pišući, kao da prkose svakodnevici, kao da se obnavljaju ulazeći u nepredvidive labirinte lirike

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.

Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više