Ante Vukov (1955. – 2012.), hrvatski književnik i konceptualni umjetnik rodio se u Subotici (Vojvodina, Republika Srbija). Već sa četrnaest godina postaje član avangardne umjetničke skupine Bosch+Bosch. Sredinom sedamdesetih godina XX. stoljeća studira indologiju na Sveučilištu u Ljubljani. Posvećenost miru, uzmicanje od nasilja, zalaganje za sve koji trpe nepravdu, bitne su odrednice njegovog života i njegove književnosti. Osamdesetih godina postaje član neformalne kazališne skupine Kugla glumište. Kao svestrani umjetnik bavi se i likovnošću i konceptualnom umjetnošću. Likovna djela Ante Vukova nalaze se u nekoliko muzeja avangardne umjetnosti i privatnim zbirkama. Za života je objavio tri zbirke poezije: “Zlato istočnog sutona“ (Subotica, 1986.), “Ruža vjetrova“ (Subotica, 1990.) i “Vrati vrieme: cjelovita pjesmarica“ (Subotica, 2005.) i jedan roman: “Kuća porculanske lutke (A porczellánbaba házo)“ (Subotica, 2003.). Posthumno mu je dodijeljena književna nagrada A. G. Matoš i objavljena zbirka poezije “Boca bez poruke“ (Subotica, 2014.). Zastupljen je u nekoliko antologija i izbora. Bio je poznat kao osebujna i nenametljiva osoba, samozatajnog držanja. Likovnjak, pjesnik i prozaik beskrajnog, raskošnog talenta i nesvakidašnjeg senzibiliteta.

Novo u katalogu