Pjesnik Adonis, pravim imenom Ali Ahmad Said Asbar, rođen je 1930. godine u Kassabinu, planinskome selu blizu Latakije, u sjeverozapadnoj Siriji. Adonis je jedan od predvodnika arapskog modernističkog pokreta u drugoj polovici 20. stoljeća. On odbacuje stegu metra i rime, nadahnjuje se francuskim simbolizmom i nadrealizom, Nietzscheovom filozofijom, mitologijama Bliskoga istoka, islamskim misticizmom i stihovima sirijskoga misaonog pjesnika Abu al-Ala’ al-Ma’arrija iz 11. stoljeća. Suprotno dominantnim strujanjima arapske književnosti od 60-ih godina 20. stoljeća, obilježenim izravnim političkim i socijalnim angažmanom, on i u stihovima u kojima tematizira goruća pitanja arapskoga svijeta ostaje vjeran svome katkad gotovo neproničnom, hermetičnom poetskom izričaju. Adonis je objavio dvadesetak zbirki poezije i trinaest knjiga književnopovijesnih i književnokritičkih tekstova. Prevodio je Yvesa Bonnefoya i Saint-John Persea, priređivao antologije arapskog pjesništva i predavao arapsku književnost na sveučilištima u Damasku, Bejrutu, Parizu, Princetonu i Georgetownu. Od 1985. živi u Parizu. Godine 1997. odlikovan je francuskim Ordenom viteza za umjetnost i književnosti, 2007. dobio Nagradu Bjørnson Norveške akademije za književnost i slobodu izražavanja, a 2011. Goetheovu nagradu za književnost. Pjesme su mu prevođene na brojne svjetske jezike. Od 1988., kada je Nobelova nagrada za književnost dodijeljena egipatskom romanopiscu Nagibu Mahfuzu, Adonisa svake godine spominju kao sljedećeg laureata iz arapskog svijeta.

Novo u katalogu