Primo Levi

Primo Levi

Italija

Primo Levi (1919-1987) talijanski je pjesnik, prevoditelj, pripovjedač, romanopisac i esejist. Po temeljnoj izobrazbi kemičar, u svijet književnosti zakoračuje svjedočeći o osobnom iskustvu Holokausta, objavivši 1947. roman "Zar je to čovjek". Logoraškom iskustvu autor se navraća i četrdeset godina poslije u svojoj knjizi antropoloških eseja "Utopljenici i spašeni", koja se zbog iznenadne smrti prometnula u Levijevo testamentarno djelo.

Autobiografski su snažno obilježena i druga dva Levijeva djela: "Smiraj" (La tregua, 1963.), u kojem tematizira povratak iz logora kroz netom oslobođenu Europu, i "Periodni sustav" (Il sistema periodico, 1975.), dvadeset kratkih proza od kojih svaka za naslov ima ime nekog kemijskog elementa, spajajući iskustvo znanstvenika i tih godina već svjetski afirmiranoga književnika. Knjigama kratkih znanstveno-tehnoloških parabola, "plemenitih i varljivih izmišljaja", kako ih sam autor naziva, "Prirodopisne priče" (Storie naturali, 1965.) i "Iščašenost oblika" (Vizio di forma, 1971.) upozorava na otuđenost čovjeka i opasnosti koje vrebaju iz neodgovorna odnosa prema okolišu.

Nakon odlaska u (kemičarsku) mirovinu Primo Levi još se više posvećuje književnom radu. Objavljuje dva romana: "Zvjezdasti ključ" (La chiave a stella, 1978.) i "Ako ne sada, kada" (Se non ora, quando, 1982.), tematizirajući etičnost dobro obavljenog posla u prvome, odnosno sudjelovanje skupine Židova u ratnim operacijama tijekom Drugog svjetskog rata u drugome. Dvije knjige eseja "Tuđe područje" (L’altrui mestiere, 1985.) te "Utopljenici i spašeni" (I sommersi e i salvati, 1986.) upotpunjuju sliku o Leviju kao intelektualnom znatiželjniku čiji su enciklopedijski interesi u rasponu od riječi do svijeta životinja, ali i osobi koja dubinski promišlja tamnu stranu ljudskoga uma, podsjećajući da valja biti itekako suzdržan pri donošenju konačnih sudova. Žanrovski izdvojeno mjesto zauzima Levijeva osobna antologija "Traganje za korijenima" (La ricerca delle radici, 1981.), u kojoj je predstavljeno "trideset autora iz trideset stoljeća pisane riječi" s odabirom kraćeg ulomka iz djela te uz antologičarevo kratko uvodno obrazloženje.

Slika o Leviju bila bi nepotpuna bez podsjećanja na njegove prijevode, među kojima – uz one iz svijeta znanosti (Henry Gilman i njegova četiri pozamašna sveska "Više organske kemije" s preko 3500 stranica!) – nalazimo imena kao što su Claude Lévi-Strauss ("La voie des masques" i "Le regard eloigné") i Franz Kafka ("Proces"). Levijeva su djela prevedena – u cijelosti! – u Francuskoj i Njemačkoj, a tom popisu nedavno su se pridružile i Sjedinjene Države.

Novo u katalogu