Lav Nikolajevič Tolstoj

Lav Nikolajevič Tolstoj

Rusija

Lav Nikolajevič Tolstoj (1828.-1910.), ruski grof, književnik i mislilac, jedan od najvećih svjetskih romanopisaca koji je pisao i kratke priče, drame i eseje. Njegova dva najpoznatija djela, romani “Rat i mir” i “Ana Karenjina”, ubrajaju se među najvažnije romane svih vremena. Tolstoj je podjednako poznat i po složenoj i paradoksalnoj osobnosti, kao i po njegovim ekstremno moralističkim i asketskim pogledima na život koje je usvojio nakon moralne krize i duhovnog buđenja u 1870-im godinama. Tolstoj je, naime, bio zagovornik slobodnjačkog kršćanskog anarhizma koji se, po njegovim riječima, temeljio na onome što je rekao Isus Krist umjesto na crkvenim naukama, stoga je i poricao Isusovo božanstvo, rođenje od djevice i uskrsnuće. Tolstoj je također bio uvjereni pacifist i vegetarijanac. Tolstoj je rođen u mjestu Jasna Poljana u pokrajini Tula kao četvrto od petero djece. Njegova obitelj bila je plemićkog porijekla. Naime, titulu grofa njegovim precima dodjelio je u 18. stoljeću osobno Petar Veliki. Tolstojevi roditelji umrli su dok je još bio dijete pa su ga stoga odgojili i za njega se brinuli rođaci. Godine 1862. vjenčao se sa Sofijom Andrejevnom Bers, koja je od njega bila mlađa 16 godina. On i Sonja, kako ju je zvala obitelj, imali su 13 djece, od kojih je petero umrlo u djetinjstvu. Kako su Tolstojevi životni stavovi postajali sve radikalniji, tako je i njihov brak postajao sve nesretniji. Neka od važnijih djela: “Djetinjstvo” (1852), “Dječaštvo” (1854), “Mladost” (1856), “Sevastopoljske pripovijetke” (1855.-1856.), “Obiteljska sreća” (1859), “Kozaci” (1863), “Polikuška” (1863), “Rat i mir” (1864.-1869.), “Otac Sergije” (1890.-1898.), “Ana Karenjina” (1873.-1877.), “Smrt Ivana Iljiča” (1884.-1886.), “Vlast tame” (1886), “Plodovi prosvjete” (1886.-1889.), “Kreutzerova sonata (1888), “Gospodar i sluga” (1895), “Uskrsnuće” (1889.-1899.), “Živi leš” (1900), “Hadži Murat” (1896.-1904.), “Krug čitanja” (1903).

Novo u katalogu