Priljubio sam ruke i lice jače uza staklo i zurio u nijemu crnu jezgru jednog od onih srebrnastih očiju. Činilo mi se kao da i sam lebdim blago se njišući, neobično uklopljen. U tom času uhvatih se kako osjećam zibanje i, poimajući svoje poimanje, uvidjeh da sam ja ja. To me smelo.

Veoma je bolno trebati, a ne dobiti ono što želimo, i to je glavni problem. Nitko ne želi osjetiti koliko je bolno ne dobiti ono što trebaš. Ali ta je bol jedini način da otkrijem svoje vlastite potrebe, i samo ako ih nađem, moći ću ih poslije (poslije!) zadovoljiti. Ako se odupiremo tome da budemo ranjivi, sve više otvrdnjavamo i sve se više udaljavamo od mogućnosti da saznamo što trebamo.

"Sjećam se da si sklon krivo procijeniti sam sebe. Mislim da imaš mnogo više vjere nego što sam sebi priznaješ. Imaš cijeli sljedbenički kult upravo zbog svog integriteta."
"Integritet je neutralna vrijednost. I hijene imaju integritet. One su u cijelosti hijene."

Možeš zalijepiti flaster na svoju šaku.
Ako to učiniš pažljivo, spoj ostaje čvrst i dobro prianja.
Možeš ga odlijepiti i ponovno zalijepiti,
Ali neće prianjati kao prvi put.
Možeš to ponoviti nekoliko puta,
Ali svaki će put ljepljivost flastera biti sve manja.
Razlog je očit… svaki put
Komadići tvoje kože, maleni i nevidljivi, odlijepe se kad povučeš.
Upravo te mikroskopske rane
Sprečavaju da veza opet bude čvrsta i trajna.
Nakupine tih rana
Na kraju jednoga dana onemogućavaju flaster da se opet zalijepi.

Aristotel, koji je bio znameniti istraživač životinja, vjerovao je da sve što živi stremi k bitku. To stremljenje njegova je duša. Biće čezne da bude, da traje, da bude više nego što je. Ono žeđ za time da se razvije, da se razmnožava i proširi, da usiše što više te dragocjene tvari – tvari, koja se posjeduje samo kad se diše. Ta žeđ jest život.

- Napiši ovako, napiši da mrzim sve što sporo umire! Napiši da mrzim sve što ti ne da da mu pomogneš! Jesi to zapisala?

Obujmio ju je rukama kao da uopće nema dvojbe oko toga što radi i kao da ima sve vrijeme ovog svijeta da to napravi. Poljubio ju je u usta. Učinilo joj se da je prvi put u životu sudjelovala u poljupcu koji je sam po sebi događaj. Cijela jedna priča, u jednom poljupcu. Nježan uvod, djelotvoran pritisak, svesrdno istraživanje i davanje, neužurbana zahvala i zadovoljni odlazak.

Leptirima je potreban taj užasan napor, koji predstavlja izlazak iz njihova zatvora, kako bi mogli živjeti jer tijekom tih trenutaka, objasnio je moj djed, srce snažno kuca i tlak koji nastane u njegovu primitivnom krvotoku ubrizga krv u krila, koja se tako rašire i osposobe za let. Leptir kojemu je pomogla da izađe iz ljušture nije uspio raširiti krila zašto što mu mama nije dopustila da se bori za svoj život. Moja je mama uvijek govorila da nam je često poželjela olakšati put, ali prisjetila bi se svog leptira i radije nas je pustila da napunimo svoja krila snagom iz vlastita srca.

Kao što je to netko već jednom rekao, što god se može dogoditi, dogodit će se, to je puko pitanje vremena i, ako to nismo uspjeli doživjeti dok smo hodali po ovom svijetu, to je samo zato što nismo dovoljno dugo živjeli.

Ni Nijemac ni Židov nisu vladali u getu: vladala je obmana.

"Napad krivnje", rekao je Aune. "Neki ljudi nose se s krivnjom tako da se kažnjavaju. Primjerice, ti, Harry. U tvom slučaju alkohol nije način za bijeg nego sredstvo za kažnjavanje."
"Hvala ti. Ali već si me prije upoznao s tom dijagnozom."

„Siromašna?“ reče Babette. Nasmiješi se u sebi. „Ne, nikada neću biti siromašna. Kažem vam, ja sam velika umjetnica. A veliki umjetnik, mesdames, nije nikada siromašan. Mi veliki umjetnici, mesdames, dobili smo nešto o čemu vi drugi ništa ne znate.“