Prema tome postoje različite mogućnosti za budućnost: uz malu količinu materije ispod takozvane kritične gustoće svemir će se vječno širiti i sve više prorjeđivati. Ako je količina materije pak veća od kritične, tada uzrokuje jaču gravitacijsku silu i u dalekoj budućnosti može svemir dovesti do zastoja, a potom i do kolapsa. U tom slučaju postoji jedna točka u vremenu u kojoj svemir, kao kamen bačen uvis, mijenja smjer svog kretanja i potom se počinje skupljati. Kako bismo predvidjeli koji slučaj čeka naš svemir, moramo odrediti točnu količinu materije, što nije lako.
Pri velikoj brzini, koja je blizu brzine svjetlosti, pretvorbe su drastične: dolazi do gotovo potpune transformacije vremena u prostor, koje time protječe sve sporije. Kada se jednom dostigne brzina svjetlosti, što je moguće samo predmetima bez mase, kao što je upravo svjetlost, nestaje ukupno vremensko protezanje u tom sustavu koji se tako brzo kreće. Preko te granice brzine ne može se dospjeti, jer sve je vrijeme do postizanja brzine svjetlosti već potrošeno.
Sve to trajalo je dugo vremena ili malo vremena: jer, pravo rečeno, za takve stvari na Zemlji uopće nema vremena.
Pošto je završio s pjesmom, ostao je sjediti na krevetu: po prvi put otkako je u Karsu, pomislio je kako u tome gradu nema drugog posla osim jurcanja za Svilom i pisanja pjesama, a to mu je nametalo i beznađe i slobodu. Znao je da bi, kad bi sad uspio nagovoriti Svilu da skupa s njim otiđe iz Karsa, živio s njom sretan do kraja života. Pomislio je, sa zahvalnošću, i na snijeg: zatvorivši ceste, priuštio mu je dovoljno vremena da je nagovori, i još ih je zarobio u mjestu koje će mu taj posao samo olakšati.
Kao što vidite, ja sam Smrt, ali me se ne morate bojati jer sam ujedno i slika. Pa ipak, u očima vam čitam strah. Ponašate se poput djece koja su se posve predala igri: iako znate da nisam stvarna, obuzima vas jeza kao da ste susreli pravu smrt, i to mi se dopada. Kad god me pogledate, osjećate kako ćete se, kad vas stigne taj posljednji, neizbježni čas, od straha unerediti. Nije to šala: u susretu sa Smrću ljudi – a posebno većina muškaraca hrabrih poput lavova – izgube mogućnost upravljanja vlastitim tijelom.
Tako bi svakog jutra sjedao za stol, vjerujući kako je sposoban nadići zla što će ih tog dana opisati i ponovno zadobiti što je izgubio prethodnoga dana; a onda je svake večeri ostavljao na stolu po jedan komadić samopouzdanja što mu je još preostalo.
Bio je to najsretniji trenutak u mom životu, ali to nisam znao. Da sam znao, jesam li mogao sačuvati tu sreću, i bi li tada sve krenulo drugim tokom? Da, da sam znao da proživljavam najsretniji trenutak svoga života, ne bih tu sreću nipošto ispustio iz ruku. Taj neponovljivi, predivni trenutak, koji me cijeloga prožeo dubokim mirom, trajao je možda svega nekoliko sekunda, no činilo mi se da moja sreća traje satima i godinama. U jednome trenutku, bio je 12. svibnja 1975. godine, ponedjeljak, otprilike četvrt do tri, činilo nam se ne samo da smo oslobođeni krivnje, grijeha i kazne, nego i da su na Zemlji prestali vrijediti zakoni gravitacije i vremena.
Bože, pomozi, eto me opet u kupaonici, opet usred noći, nekontrolirano plačem zbog usamljenosti. O, hladni svijete – dosta mi je i tebe i tvojih jezivih kupaonica.
U povijesnom romanu likovi unatoč vremenskoj udaljenosti moraju ispasti jednako uvjerljivi i bliski kao susjed koji svakoga jutra gunđa u liftu ili nesretnik koji prosi milostinju na pločniku.
Većina ljudskih bića ponaša se iracionalno. Razlog više da se proučava logika... Naravno, i ja sam čovjek pa samim time nisam pošteđen povremenog nelogičnog razmišljanja. No, ja znam prepoznati te svoje sklonosti pa im se stoga mogu i lakše oduprijeti...
Razlikovala se od Erice jer je prihvaćala stvari, dok je Erica vječito tražila razlog, izvrćući pitanja i pronalazeći uzrok u sebi. Zato se uvijek previše trudila. Anna je, s druge strane, odabrala da se uopće ne trudi. Bilo je jednostavnije ne mozgati, plivati niz struju i živjeti iz dana u dan. Zato je i bila tako ogorčena prema Erici. Ona se zabrinjavala, uznemiravala i tetošila je, zbog čega je bilo teže zatvoriti oči pred istinom i svijetom oko sebe.