Dragi Jim

Christian Mørk
Dragi Jim

Misterija, gotika i jeza koju ćete zavoljeti od prve stranice

26.02.2011. | Merita Arslani | Ocjena recenzenta: 5,0

Dvije sestre i njihova teta pronađene su mrtve u tetinoj kući u jednom zabačenom gradiću negdje u Irskoj. Tijela je otkrio lokalni poštar, a nakon što je policija upala u kuću, svi su ostali šokirani kada su shvatili da je teta svoje nećakinje držala zatočene i pomalo ih trovala. Sve je upućivalo na to da su sestre nekako uspjele ubiti svoju tetu prije nego su i same umrle. Uz to postoje čvrsti dokazi da je u kući bila i treća sestra, ali njezino tijelo nije u kući i nitko ne zna gdje je.

Nekoliko tjedana nakon ubojstva drugi poštar, Niall, među nerazvrstanom poštom nalazi dnevnik jedne od ubijenih sestara koji počinje rečenicom: “Stranče, ako ovo čitaš, to znači da smo moja sestra i ja mrtve”. Niall, naravno, počinje čitati dnevnik u kojem su detaljno opisani svi događaji koji su doveli do obiteljske tragedije, a priča u dnevniku se vrti oko nepoznatog muškarca koji se zove Jim.

Jim je putujući pripovjedač koji ide od grada do grada i u pubovima priča tragične i strasne ljubavne priče za koje se čini kao da su se zaista dogodile. Dnevnik otkriva kako su se sestre upoznale s Jimom, ali i kako ga je upoznala njihova teta. Pomalo se otkriva i tajna o trećoj sestri i njezinoj sudbini, a Niall odlučuje potražiti tajanstvenog Jima.

“Dragi Jim” me privukao zbog ove intrigantne radnje, naročito kada sam na koricama pročitala da se radi o misterioznim ubojstvima, a i stalno se spominjala riječ “jeza” i slične riječi, a volim upravo takve knjige - trilere s nerazjašnjenim ubojstvima, jer upravo s takvim knjigama postoji velika šansa da ih neću ispustiti iz ruku dok ne dođem do kraja.

Onda sam počela čitati i shvatila da sadrži elemente koje koji mi nisu najdraži u književnosti, a to su nerealne romanse, gotika, bajkoviti likovi, ljudi koji se pretvaraju u životinje… Nastavila sam ju čitati i uživala u svemu onome što mi se inače u knjigama ne sviđa. Christian Mørk je, naime, sjajan pripovjedač, koji je napisao odličnu priču u kojoj nema nijedne riječi viška. Osim toga, Mørk piše razumljivim jezikom i uvjerljiv je čak i u dijelovima za koje bi većina čitatelja očekivala da će biti pretjerivanja i melodrame. To se naročito vidi kada Mørk opisuje upoznavanje Jima sa sestrama. Iako na prvi pogled izgledaju kao neke glupave tinejdžerice koju su izgubile glavu za muškarcem o kojem “svi u selu govore”, Mørk je jako dobro opisao tu čaroliju koja izvire iz Jima zbog koje za njim nisu samo sestre izgubile glavu, već i brojne druge žene koje su slušale njegove priče.

Meni osobno Jim nije takva “fora”, ali ja inače nisam baš ljubiteljica likova koji žene osvajaju pričanjem priča i sličnim stvarima. Međutim, unatoč tomu, priznajem da je Mørk čak i tom Jimu uspio dati živost zbog koje nije ispao neuvjerljiv i bezličan.

No, najbolji dijelovi knjige ipak su oni u kojima pratimo priču iz dnevnika kojeg je vodila jedna od sestara i tu se najbolje vidi Mørkov talent za pripovjedanjem. Opisivanje svega što se dogodilo prije ubojstva i u vrijeme dok su sestre bile zatočene u tetinoj kući toliko je realno da zbilja možete te scene zamisliti u glavi. Inače, nikada prije nisam čitala knjigu u kojoj likove upoznajem tako da pričaju o sebi nakon smrti, a Mørk je dao još i dodatnu snagu tim glasovima iz grobova, čime priča postaje još jezivija nego što jest.

S obzirom da je Mørk danski pisac, mnogi su mu zamjerili što je radnju smjestio u Irsku. Međutim, nije mogao izabrati bolje podneblje od Irske za priču u kojoj ima toliko misterije i fantastike. Kroz cijelu priču možete vidjeti maglu i kišu koju Mørk često opisuje, ali i osjetiti misteriozni prizvuk dok poštar Niall putuje kroz gradove i sela Irske u potrazi za odgovorima na misteriju na koju je slučajno naletio.

Svakako preporučujem ovu knjigu iz više razloga, ali važna su samo dva. Priča je odlična i Mørk sjajno piše. Više od toga vam zbilja ne treba.

 

Facebook komentari

Novo u katalogu