Let iznad oblaka

Richard Bach
Let iznad oblaka

Nova formula za let iznad oblaka

20.01.2011. | Maja Šimleša | Ocjena recenzenta: 4,5

Vjerujete li u slučajnosti? Ili možda smatrate da su naizgled neobjašnjive podudarnosti samo čudan splet okolnosti ili neko uvrnuto poigravanje viših sila? Prisjetite se samo kako ste upoznali neke od najvažnijih ljudi u vašem životu; prijatelje, partnere, učitelje… I jesu li ti susreti koji su vam promijenili život doista samo slučajnosti?

Ako ste poput Jamieja Forbesa vječan skeptik i ljubitelj zdravog razuma, trebat će vam neko vrijeme da Bachove intrigantne ideje dopru do vas, baš kao što je i Jamieju, autorovom novom simpatičnom liku u potrazi za odgovorima na velika pitanja, trebalo malo duže da zaroni u jedan posve drugačiji svijet.

Njegov “slučajni“ susret dogodio se na sasvim običnom mjestu, u kafiću u zračnoj luci, gdje mu je Dee Hallock, samouvjerena autostoperica u potrazi za podudarnošću, dala više materijala za razmišljanje nego što je mogao zamisliti. Naime, Dee je krenula na put kako bi potvrdila svoju hipotezu da slučajnosti ne postoje, a Jamie je vjerovao upravo suprotno; da je on samo jedan od slučajnih prolaznika u njezinoj maloj avanturi. No, ne zadugo. Ubrzo se ispostavlja da ovo dvoje “slučajnih“ poznanika ima i zajedničkog prijatelja, čija je iluzionistička točka jednom davno u prošlosti itekako prodrmala Jamiejeve temelje i uvjerenja o postojanosti materijalnog svemira. Malo pomalo klupko se odmotava i Jamie polako otkriva svijet za njega još neistraženih mogućnosti…

Ova vrckava i intrigantna priča koja na trenutke koketira s magičnim realizmom, svojevrsna je “točka na i“ Bachovih istraživanja zakona svemira i temelja na kojima počiva stvarnost. Let iznad oblaka najjasnije i najizravnije do sada ruši granice onoga za što smo uvjereni da čini svijet oko nas. Prije čak 40 godina, “Galeb“ nam je pokazao da možemo biti mnogo više od onoga što su nam rekli da jesmo. Nedugo nakon toga, kroz “Privide“ i “Jedno“ zavirili smo onkraj granica opipljivog svemira i naslutili neviđene mogućnosti ljudskog uma. A u ovoj knjizi Bach nas vodi još dalje i jasno nam pokazuje koliko smo uvjetovani tuđim uvjerenjima koja smo naposljetku prihvatili kao svoja, te koliko nas određuje stvarnost oko nas i koliko mi određujemo nju.

Radnja počiva na pretpostavki da smo svi hipnotizirani, odnosno da smo tijekom života prihvatili mnoštvo sugestija koje su nas definirale i postale neupitne. I, na moju veliku radost, ne staje na tome. Naime, u prvoj polovici knjige, koliko god da sam uživala u sjajno ispričanoj priči koja se razvijala i otkrivala u savršenom ritmu, s druge strane me ljutilo to što se Bach nakon toliko godina životnog iskustva i pisanja usredotočio uglavnom na naglašavanje ograničenosti i zatvorenosti ljudskog uma. No, tada je Jamie počeo osvajati prostor novih mogućnosti i cijela se priča nastavlja u drugačijem tonu.

U drugom dijelu knjige započinje potraga za formulom koja će nas odhipnotizirati i pomoći nam da odbacimo stare sugestije i svjesno kreiramo i prizovemo nove u svoj život. Jamie napokon shvaća kako postoji život i izvan ove igre u kojoj svi sudjelujemo bez razmišljanja te kako igra postaje ona prava čim shvatimo da je sva moć u našim rukama, da smo mi stvorili ovaj svijet i da ga jednako tako možemo promijeniti i poboljšati kad god to poželimo! Samo je pitanje što želimo biti i kakav život želimo živjeti.

Bez obzira na neke pomalo nezgrapne dijelove u kojima kao da velike filozofske teorije “žuljaju“ jednostavnu i prozračnu radnju, možemo reći da je Bach ponovno uspio jako dobro dočarati svoje viđenje svijeta i mnoštvo intrigantnih ideja kroz vrlo jasnu, pitku i nadasve zabavnu priču. Možda vam ova knjiga neće promijeniti život, no vjerojatno će zagolicati vašu maštu i prenuti vas bar na tren iz tog blaženog sugestivnog sna. No, tko zna, možda se i susretnemo u onoj pravoj igri. Ugodno buđenje!
 

Facebook komentari

Novo u katalogu