Prosjak i zec

Tuomas Kyrö
Prosjak i zec

Satirični roman o tome kako nas je život sveo na potrošače

12.04.2017. | Magdalena Blažević | Ocjena recenzenta: 5,0

Satiričan, fantastičan, ironičan i apsurdan – novi roman "Prosjak i zec" finskog pisca Tuomasa Kyröa svojevrsni je hommage finskom književnom klasiku iz 1975. godine pod naslovom "Godina zeca" Arta Paasilinne. Prema ovom su djelu nastale dvije filmske ekranizacije, a kod publike je stekao kultni status.

"Prosjak i zec" nije tradicionalni roman, Kyrö nam svoju priču podastire u kratkim epizodičnim poglavljima koja prate čudnovate avanture njegovih (anti)junaka. Rumunjski građevinski radnik ili bolje reći bauštelac bez budućnosti, Vatanescu, želi od života mnogo više. Posao nema, obitelj mu se raspala i jedina mu je svijetla točka u životu sin Miklos koji želi postati nogometaš i stoga su mu potrebne kopačke.

Kao u bajci, naš si junak na početku romana zadaje zadatak da sinu ispuni želju, iscrtava na komadu papira dječakovo stopalo i kreće na put na kojem će doživjeti mnoge prepreke te naposljetku izvršiti zadano. Međutim, svršetak priče nije i ne može biti bajkovit, ali ipak postoji mnogo nijansi lošeg. Vatanescu će od života dobiti onoliko koliko mu to dopušta društveni položaj.

Na početku se romana Vatanescu našao u dilemi, mogao je "krasti automobile, skupljati bakar iz telefonskih žica, prodati svoj bubreg" ili prihvatiti ponudu ruskog mafijaša Jegora Kugora koji mu obećava stalni posao, stan i hranu, sve to na sjeveru Europe. Vatanescu pristaje i odlazi u Finsku gdje shvaća da je postao dijelom mafijaške mreže te da je završio na ulicama Helsinkija kao prosjak koji dijeli zaradu 25 posto naspram 75 posto u Kugorovu korist.

Standardni dogovor, rekli bismo. Spletom (ne)sretnih okolnosti Vatanescu se oslobađa poslodavca i tada zapravo započinje istinska avantura. Prekretnicu u njegovu životu označit će susret s ozlijeđenim zecom kojeg spašava i koji će mu od tog trenutka postati jedini pratitelj i prijatelj. Upravo onako kako to doživljava i Paasilinnin junak. Kroz uzbudljive događaje nesuđenog prosjaka i zeca čitatelj upoznaje živopisne likove, ali i stvarni život na ulicama skandinavskih velegrada.

Apsurdne epizode iz života neuobičajenih književnih likova zapravo su potvrda besmislenog modernog načina života koji je čovjeka sveo na potrošača. Kako je ovakva struktura romana idealna za kazališne daske, roman je uistinu prerastao u popularnu kazališnu predstavu, u pravo kazalište apsurda koje udara upravo tamo gdje nas najviše boli. U neprestanoj potrazi za potpunom slobodom od sebe smo načinili robove.

Ženski likovi su prilično tihi, Kyrö Vatanescuovoj sestri ne daje glas, a ljudi koji će je iskoristiti nisu zadovoljni ni njezinim izgledom stoga će je poslati na estetske operacije kako bi joj poboljšali izgled i pripremili je za posao koji je čeka: "Klara Vatanescu bila je na svoju baku Murd – prznica i dobra domaćica, ponekad pouzdana nomatkinja, ponekad ministrica vanjskih poslova, a u ovim okolnostima protiv kojih se nije mogla boriti, bila je najsiromašnija od najsiromašnijih i sjedila je na jedinoj robi koju je mogla tržiti."

Kroz sažeti Kyröv tekst jasno se provlače motivi nemogućnosti ostvarenja životnog mira i sreće te robovanje nametnutim trendovima. Sami smo osmislili kalupe u koje bismo trebali savršeno pristati da bismo bili zadovoljni slikom sebe u tuđim očima. Muškarac se u takvom društvu treba "dobro snaći" da bi osvojio idealnu plastičnu ženu. U potrošačkom društvu, dakle, možemo uspjeti isključivo kao potrošači.

Satira, crni humor, groteska, potraga za smislom, egzistencijalistički elementi pa i na neki način odbacivanje zdravog razuma čine Kyröv roman toliko privlačnim i što je najvažnije aktualnim jer su njegovi likovi posvuda. Prema njima osjećamo duboko suosjećanje unatoč izraženim negativnim karakteristikama, ne samo zbog mjestimične identifikacije, nego zbog tona i načina na koji je opisana njihova prošlost. Mafijaš Kugor nije slučajno mafijaš, obiteljske i društvene okolnosti su ga učinile takvim, a Kyrö ih iznosi s primjesom gogoljevskog humora i s takvom lakoćom kao da nabraja sastojke za pripremu jednostavnog kolača. U tome se ogleda ljepota ovog neobičnog, zabavnog i istovremeno vrlo ozbiljnog književnog djela.


 

Facebook komentari

Novo u katalogu