Nikadgrad: kušnje Morrigan Crow

Jessica Townsend
Nikadgrad: kušnje Morrigan Crow

Uzbudljiva i duhovita avantura o čudesnoj djevojčici koja je vjerovala da je ukleta

04.06.2019. | Tanja Tolić | Ocjena recenzenta: 5,0

Morrigan Crow rođena je da umre na dvanaesti rođendan. U njezinu rodnom Šakalovcu upravo se bliži Stara večer, a svi dobro znaju što se zbiva na taj dan: ukleta djeca, kriva za sve nevolje koje se zbivaju u gradu, na taj se dan oproste od života. Kad će stići Stara večer, to nitko ne zna, pokazat će to Nebeskoliki sat koji će u ponoć izblijedjeti te poprimiti boju Novog jutra. No do toga još ima vremena, barem godinu dana, tješi se Morrigan dok piše pisma isprike za sve nesreće koje je uzrokovala: tuču koja je oštetila vidikovac, požar u osnovnoj školi, srčani udar vrtlaru Thomasu Bratchettu, slomljeni kuk Calpurniji Malouf i cijelu seriju pokvarene marmelade.

Ukleta djeca obično umiru brzo i mirno, pored toga što umiru na vrijeme, no s Morrigan Crow sve je nekako naopako. Najprije, u njezinoj kući nitko ne tuguje. Dapače, čini se da otac i maćeha jedva čekaju da ta Stara večer stigne i da se riješe uklete Morrigan. Drugo, na Dan ponuda u Gradskoj vijećnici, gdje ugledni i bogati građani nude odabranoj djeci povlasticu obrazovanja, Morrigan Crow jedina dobije četiri ponude. Treće i prokletstvo, Stara večer je stigla godinu dana ranije, a s njom i strašna Hajka dima i sjene koja bi ju trebala odvesti u smrt. Neočekivano, pojavi se i Jupiter Sjever, muškarac bujne crvene kose sa zlatnim Č pričvršćenim na ovratniku kaputa koji Morrigan utrpa u vozilo što nalikuje na divovskog metalnog pauka i odvede je u Nikadgrad u Slobodnoj Državi.

Tako počinje "Nikadgrad: kušnje Morrigan Crow" (Znanje, 2019., prijevod Kristina Živković) australske književne zvijezde Jessice Townsend koji je originalno objavljen 2017. godine i ubrzo u Australiji postao najprodavaniji prvijenac iz dječje književnosti svih vremena. "Nikadgrad" je prva knjiga u fantastičnom serijalu koji bi se trebao sastojati od ukupno devet romana, a Townsend je "Kušnje" pisala deset godina. U Australiji je u međuvremenu postala toliko popularna da njezin međunarodni uspjeh uspoređuju s, primjerice, onim dobitnika nagrade Man Booker, Richarda Flanagana.

S obzirom da je Townsendičin Nikadgrad napučenim fantastičnim bićima, pojavama i talentima, brzo su je proglasili i australskom J. K. Rowling, a iako neobična Morrigan Crow neće dobiti sovinsko pismo kojom ju se poziva u Hogwarts, dobit će pismo-ponudu nikadgradskog Čudestnog društva i njihove škole, Kuće ponosnog stopala, uz jedan uvjet. Ustvari, četiri uvjeta. Da bi postala članica Čudestnog društva i dobila zlatnu značku u obliku slova Č (u engleskom originalu je slovo W, od Wundrous Society), mora proći četiri kušnje: knjišku, lovnu, kušnju straha i pokaznu kušnju. Ovom posljednjom trebao bi se otkriti Morriganin poseban talent. Ona je uvjerena, za razliku od svojeg mentora Jupitera Sjevera, da nema nikakav talent (osim ako se ne računa ukletost).

Ako ste čitali serijal o Harryju Pottera, ispočetka bi vam se "Nikadgrad" mogao učiniti kao priča u kojoj je svega "pomalo previše", jer Townsend unutra ima jednoroge, zombije, vampire-patuljke, zmajeve, vještice, anđele, velemačke koje govore, životinjolike ljude koji su starješine u čudestnoj školi, jahače zmajeva i hipnotičarke, Svjedoke koji vide prave ljudske osjećaje, Djeda Božićnjaka i Božićnu kraljicu, čarobni hotel Deucalion u kojem se sobe prilagođavaju svojim gostima, Čudest i Čudestnjake... Povrh svega, Morrigan je zanemareno i nevoljeno dijete, siroče u vlastitoj obitelji koja je se odrekla.

No ako volite fantastične priče, negdje već na četvrtoj, petoj stranici bit ćete upecani, osobito ako imate između osam i dvanaest godina, a to su čitatelji kojima se Jessica Townsend primarno obraća. Djeci, vjerujem, ništa od ovoga neće biti previše, dapače upravo bih toj dobi preporučila čitanje "Nikadgrada" jer je u pitanju lijepo ispričana priča u kojoj je mnogo dojmljivih, dobro razrađenih i jako duhovitih likova - dobri mentor Jupiter, ćudljiva velemačka Fen koja je domaćica hotela Deucalion u kojem Morrigan živi, tajanstvena Cadence koja se također natječe za članstvo u Čudestnom društvu, Morriganin najbolji prijatelj, jahač zmajeva Hawthorne i Jupiterov nećak Jack koji na oku nosi crni povez.

Već nakon nekoliko poglavlja Townsend dobro hvata ritam priče i pred čitateljem se uvjerljivo uzdiže sjajni i mračni Nikadgrad sa svim svojim čudima i tajnama. "Kušnje" su izvrsno napisane za mladog čitatelja: nema viškova niti nepotrebnih opisa, svako poglavlje završava "mamcem" koji vuče na daljnje čitanje, "Nikadgrad" je dobra mješavina avanture, fantastike i misterija koja mladom čitatelju daje dobru poruku: važno je biti iskren, odlučan i hrabar. U "Nikadgradu" je naglasak na prijateljstvu, što u osnovnoškolskoj dobi postaje izuzetno važno, ali i na kušnjama s kojima s djeca susreću u školi, obitelji ili naprosto sama sa sobom. Prevladati strah, prevladati uvjerenje da nije dovoljno dobra i da ne zaslužuje ljubav (obitelji) koju želi, najveće je iskušenje Morrigan Crow, a vjerujem da se s time mogu poistovjetiti mnoga djeca (i odrasli, kad smo kod toga).

Nakon "Nikadgrada" pročitala sam i drugu knjigu serijala u engleskom originalu, "Wundersmith: The Calling of Morrigan Crow" (Čudestnjak: poziv Morrigan Crow), koja ruši rekorde prodaje nakon što je objavljena 2018. godine. Nastavak je podjednako uzbudljiv ali mračniji, što znači da Townsend planira slijediti putanju koju je zacrtala J. K. Rowling, ali i pratiti odrastanje svojih čitatelja. Kušnje su u drugom nastavku teže i direktno udaraju Morrigan u to što jest, u njezino biće. Treća knjiga, "Hollowpox: The Hunt for Morrigan Crow" najavljena je za siječanj 2020. godine. Sve ovo napominjem, vama roditelji, jer su velike šanse da će se vaši čitači zakačiti za Morriganine avanture. Budite spremni nabavljati nastavke!

 

Facebook komentari

Novo u katalogu