I sunce je zvijezda

Nicola Yoon
I sunce je zvijezda

Idealno štivo za mlade čitatelje, ali i starije skeptike

13.03.2020. | Ivana Smilović | Ocjena recenzenta: 4,5

Istina je, ne treba suditi knjigu po koricama, ali korice knjige "I sunce je zvijezda" Nicole Yoon svojim bi žarkim bojama savršeno išle uz nadolazeće proljeće, a ako odlučite zaviriti i malo dublje, otkrit ćete da se i sadržaj slaže s onim laganim, bezbrižnim i sanjivim danima što slijede.

Kako stoji na samom vrhu živopisnih korica, radi se o najboljoj knjizi za mlade 2016. godine prema The New York Timesu, a to me natjeralo da se zapitam pripadam li još uvijek u tu kategoriju. Zapravo, poprilično je teško odrediti tko su "mladi" u čitateljskom svijetu, ali prema Wikipediji knjige za mlade ciljaju na populaciju od 12 do 18 godina.

No dobro, možda bi bilo bolje da to nisam provjeravala, ali baš kao što ljubav ne gleda godine, isto bi se moglo reći i za ljubav prema knjigama! Dovoljno je pomisliti na Harryja Pottera, koji bi se čak mogao svrstati u dječju literaturu, a okuplja obožavatelje apsolutno svih dobi i definitivno dokazuje da u svijetu knjige ne postoje granice.

Ali vratimo se na temu, knjigu "I sunce je zvijezda", koja donosi priču o jednoj curi, dečku i svemiru. Pisana je iz perspektive glavnih likova Daniela i Natashe, a na taj način autorica dijeli knjigu na poglavlja i održava zanimljivu dinamiku. Ponekad, uz priče iz pera glavnih likova, poglavlja donose i priče likova koje susreću usput, a one su redom dirljive i edukativne.

Daniel i Natasha su tinejdžeri, na pragu punoljetnosti. Iako žive u Americi, Daniel je Korejac, dok Natasha dolazi s Jamajke, a zajedničko im je da imaju problematične obiteljske odnose i sukob s idolima. Za Daniela, tu je problem s njegovim bratom Charlijem koji je oduvijek bio u svemu bolji od njega, dok nenadano nije suspendiran s Harvarda i počeo se ponašati bezobrazno, baš kao i s roditeljima koji previše očekuju od njega, dok je Natashina briga otac – neuspješni glumac s Jamajke koji za svoj neuspjeh neizravno krivi obitelj.

No Natasha sada ima još veći problem. Zbog nesmotrenog ponašanja njezina oca cijeloj obitelji prijeti deportacija. Naime, ilegalni su imigranti, što znači da je maturantica koja je u SAD-u već osam godina na pragu toga da joj se cijeli život okrene naglavačke selidbom na Jamajku koju više ne smatra svojim domom. Ali tu do izražaja dolazi njezina snaga i karakter, jer kreće u borbu za ostanak u zemlji gdje nenadano susreće Daniela, pjesnika čiji su najveći problem roditeljska očekivanja, osobito nakon što je on bio prisiljen preuzeti ulogu "savršenog" brata.

Sudar svjetova događa se kada iznenada spasi Natashin život i poželi je upoznati jer je uvjeren da mu je suđena. Vrlo sanjarski, zar ne? Osobito u sukobu s Natashinim čvrstim stajanjem na zemlji, čemu najviše svjedoči ovaj citat iz knjige: "Realistična sam. Bolje je život doživljavati onakvim kakav jest nego onakvim kakav bismo htjeli da bude. Stvari se ne događaju s razlogom. Stvari se samo događaju."

Zapravo, oba glavna lika su dosta ozbiljni za svoje godine – Daniel pomiren sa sudbinom da mora postati doktor kako bi ispunio očekivanja roditelja, a Natasha u borbi za ostanak. Oboje su u svojoj nezrelosti uvjereni da su jako realni i odrasli, ali zapravo im treba još puno iskustva da nauče kako život u rukavu obično krije čuda te da biti odrastao ne znači prestati se nadati, nego baš suprotno.

Knjiga posvuda ima skrivene lekcije, zapravo najviše u kratkim sporednim pričama koje su redom tužne, pa tako pripovijedaju o odustajanju od snova, nekad čak i života. Način pisanja je lagan, pitak, ali ne plitak, štivo je jednostavno, a zapravo nije, slatko je, ali i gorko, mladenački, a opet vrlo odraslo.

Na trenutke je i djetinjasto, osobito kada se u priču uplete ljubav, što i odgovara 17-godišnjacima. Knjiga kombinira tipične tinejdžerske "probleme" (sukobi u obitelji) s ozbiljnijim životnim temama.

"I sunce je zvijezda" idealno je štivo za mlade, ali nije loše ni za nas starije skeptike – kao da vas netko lansira u to slatko, naivno i neiskusno vrijeme, što vas ispuni čežnjom i melankolijom. Koliko god neke stvari izgledale blesave, jer je ipak riječ o dvoje 17-godišnjaka, istovremeno je prekrasno i neiskvareno, baš kao što mladost i treba biti! Knjiga je krasan podsjetnik da se ipak sve događa s razlogom. Čak i kad nismo toga svjesni, pa i onda kad to nije razlog kojem smo se nadali.

I da, definitivno sam otkrila da nisam prestara za Young Adult literaturu, a nadam se da nikada neću ni biti. Ovakvo štivo je prijeko potrebno kao podsjetnik kako je lijepo biti mlad i da "odraslost" ne mora nužno značiti ozbiljnost, strogoću, nemaštovitost i nemogućnost sanjarenja… To sa sobom treba nositi vječno, a knjige poput ovih su tu da to u nama i aktiviraju!

Facebook komentari

Novo u katalogu