Mala knjiga stoicizma

Jonas Salzgeber
Mala knjiga stoicizma
Drevna mudrost za razvijanje otpornosti, samopouzdanja i duševnog mira

Kad gubimo kontrolu nad životom, vrijeme je za stoicizam

08.06.2020. | Tanja Tolić | Ocjena recenzenta: 5,0

"Neke su stvari u našoj moći, a neke nisu." Prve su to riječi iz Epiktetova "Priručnika" (Enchiridion), jednog od najpopularnijih i najprevođenijih djela antičke filozofije. Epiktet je bio oslobođeni rob, uz cara Marka Aurelija najpoznatiji predstavnik kasne stoičke filozofije. Sȃm nije pisao, no njegova su predavanja bilježili njegovi učenici, pa je tako Flavije Arijan izdvojio, dotjerao i priredio niz odlomaka u zasebno djelo koje je nazvao "Priručnikom".

Epiktetovo je temeljno učenje bilo to da postoje stvari koje su pod našom kontrolom i one koje nisu – u pitanju je tzv. stoička dihotomija kontrole; stoga bismo uvijek trebali "iskoristiti ono što je u našoj moći najbolje što možemo, a ostalo prihvatiti kakvo jest". Što je pod našom kontrolom? Samo nekoliko situacija: naše voljne prosudbe i postupci. Možemo odlučiti što nam događaji znače i kako reagirati na njih. Sve ostalo je izvan naše kontrole – od vremena, preko drugih ljudi i njihovih postupaka, do našeg zdravlja i tijela i doslovno svega što se zbiva oko nas.

Ova lekcija o kontroli temeljna je i ujedno najteža pouka stoicizma, ključni sastojak "stoičkog trokuta sreće" na kojem počiva "Mala knjiga stoicizma" Jonasa Salzgebera, izdanja što ga je upravo objavila nakladnička kuća Planetopija u prijevodu Matije Pospiša. Sami stoici nisu doslovce naučavali o trokutu sreće (niti su baratali tim pojmom), nego je riječ o autorovoj vizualizaciji njihovih temeljnih učenja. U središtu zamišljenog trokuta nalazi se eudaimonia (blaženstvo, sreća), a kutove trokuta čine tri ključne pouke stoicizma: prva, živjeti s areté (vrlina, kepost); druga, usredotočiti se na ono što možemo kontrolirati; i treća, preuzeti odgovornost. Kad savladate taj trokut, obećava autor, moći ćete objasniti stoicizam čak i petogodišnjem djetetu.

Jonas Salzgeber nije po struci filozof, nego bloger koji je s bratom Nilsom osnovao tvrtku za osobni razvoj i pokrenuo NJlifehacks.com, popularnu stranicu koju mjesečno posjećuje više od 50 tisuća ljudi. Bloganje i filozofija? Nije nešto što bih na prvu spojila, no istražujući o autoru "Male knjige stoicizma" – inače proglašenom najpraktičnijom i početnicima najrazumljivijom knjigom o stoicizmu na tržištu – otkrila sam da postoji cijeli svijet internetskih stoika (primarno mladih muškaraca) koji posvećeno čitaju i pišu o filozofskim postulatima Seneke, Epikteta ili Marka Aurelija. Jonas i Nils Salzgeber su, primjerice, od osnivanja svojeg bloga potrošili 5000 dolara na knjige, a iz "Male knjige stoicizma" očito je i da su ih pročitali – možda će zvučati banalno, no filozofske citate u ovoj knjizi ne možete naći na internetu; za njih je trebalo pročitati većinu, ako ne sve što su glavni stoici – drevni i suvremeni – napisali.

Stoicizam je zahtjevna filozofska škola, najviše zato što nas poziva da promijenimo sebe svaki put kad ne možemo promijeniti situaciju (što je gotovo pa uvijek). Zahtjevan je i zato što od nas traži da u svakom trenutku izražavamo svoje najviše "ja". Želi da se usredotočujemo na ono što možemo kontrolirati, a da sve ostalo smireno prihvaćamo. Želi da shvatimo kako imamo moć tumačiti događaje na konstruktivan način. I želi da preuzmemo odgovornost za vlastitu sreću – što je zadnjih godina postalo silno popularno, ali kad se pokušava izvesti na stoički način, onda je i silno teško.

U tom smislu, "Mala škola stoicizma" doista je praktičan i jednostavno napisan vodič. U prvom dijelu knjige Jonas Salzgeber izlaže drevnu mudrost na pristupačan, probavljiv i vrlo djelotvoran način – uči čitatelja o obećanju stoicizma, o njegovoj povijesti, glavnim filozofima i temeljnim načelima, prikazanim u obliku "stoičkog trokuta sreće". U drugom dijelu se nalaze pametni praktični savjeti i vježbe za svakodnevni život.

Za one koji se prvi put susreću sa stoicizmom, Salzgeber u knjizi objašnjava: stoicizam nije nastao ni iz čega; na njegova osnivača Zenona i rane stoike (koji su se isprva zvali zenonovci) utjecale su različite filozofske škole i mislioci, osobito Sokrat, cinici (poput Krateta) i akademici (Platonovi sljedbenici). Stoici su usvojili Sokratovo pitanje kako živjeti dobar život. Usredotočili su se na primjenu filozofije na svakodnevne izazove, na razvijanje dobrog karaktera i na to da postanu bolji ljudi koji izvrsno žive i kojima je stalo do drugih ljudi i do same prirode. Zenonovci su poslije dobili ime stoici jer je Zenon naučavao na Stoi Poikilê, ili Šarenom trijemu, slavnoj kolonadi ukrašenoj slikama povijesnih bitaka, koja se nalazila u središtu Atene.

Poslije je stoicizam u Rimu postao vrlo uspješna filozofska škola, sa svim slavnim stoicima čiji su nam tekstovi danas glavni izvor te filozofije: Senekom, Muzonijem Rufom, Epiktetom i Markom Aurelijem. Ideje stoicizma prihvatili su i mnogi znameniti filozofi poput Descartesa, Schopenhauera i Thoreaua, a suvremeno oživljavanje stoicizma pripisuje se logoterapiji Viktora Frankla i racionalno-emocionalnoj bihevioralnoj terapija Alberta Ellisa, na koje je utjecala stoička filozofija. "Povratak" stoicizma ubrzali su i suvremeni filozofi poput Pierrea Hadota i Williama Irvinea, ali i pojedinci poput psihoterapeuta Donalda Robertsona i marketingaša i autora Ryana Holidaya.

Glavni je cilj stoika bila eudaimonia: biti dobar sa svojim unutarnjim daimonom, živjeti u skladu sa svojim idealnim "ja", izražavati najbolju inačicu sebe u svakom trenu. Najčešći prijevod grčke riječi eudaimonia je sreća, no eudaimonia se, objašnjava Salzgeber, više odnosi na općenitu kvalitetu nečijeg života nego na privremeno raspoloženje, poput sreće. Kao što Zenon, osnivač stoicizma, kaže: "Sreća je život koji teče glatko." To znači, dodaje Salzgeber, da nam život – uglavnom – teče glatko.

No život rijetko teče glatko, obično je suprotno – tokom života izloženi smo nizu udaraca, razočaranja, boli i patnji. "Nijedno drvo ne postane snažno, dubokih korijena, ako na njega ne pušu jaki vjetrovi. To drmanje i natezanje prisiljava drvo da se čvršće drži i dublje pusti korijenje; krhka su stabla ona koja rastu u sunčanim dolinama. 'Zašto se onda', pita Seneka, 'čudiš tome što dobri ljudi bivaju potresani kako bi mogli postati snažni?' Baš kao i s drvećem, teški pljuskovi i jaki vjetrovi rade u korist dobrih ljudi: tako postanu smireni, disciplinirani, ponizni i snažni", piše Salzgeber u knjizi.

"Netaknuto blagostanje ne može pretrpjeti ni jedan jedini udarac", ponovno citira Seneku, ali čovjek koji je proživio nebrojene nesreće "ima kožu zadebljanu patnjom". Taj se čovjek bori dok ne padne, a nastavlja se boriti čak i na koljenima. "Trebamo željeti upustiti se u tu borbu zvanu život i trenirati kroz nju. Jer želimo biti snažni, želimo živjeti sretan život koji prolazi glatko. Želimo znati kontrolirati sebe i svoje postupke kad život postane težak. Želimo biti utvrda snage, postojana čak i na vrhuncu napadaja bijesa. Kada drugi paničare, mi želimo biti smireni, promišljeni i najbolji što možemo biti."

Sa životnim se izazovima, međutim, možemo dobro nositi samo kad smo emocionalno otporni i ne dopuštamo svojim emocijama da nas razvlače amo-tamo. To savladavanje vlastitih emocija katkad se naziva i stoičkim "liječenjem strasti" te je možda zbog toga Epiktet rekao: "Filozofska škola ujedno je i ambulanta." Uvriježeno je mišljenje, napominje Salzgeber, da su stoici nastojali suzbiti osjećaje, uglavnom zato što su stoici u jakim emocijama vidjeli našu najveću slabost, osobito kad im dopustimo da upravljaju našim ponašanjem. One toksično djeluju na eudaimoniju i glavni su razlog sve ljudske patnje. Nažalost, kako tvrde stoici, većina ljudi robuje strastima: jakim negativnim emocijama poput iracionalnog straha, boli ili ljutnje. Autor knjige tvrdi kako stoicizam nema nikakve veze s potiskivanjem ili skrivanjem vlastitih emocija, ili pak s neemocionalnošću. Zapravo, riječ je o tome da prihvaćamo svoje emocije, razmišljamo o tome što ih uzrokuje te učimo preusmjeravati ih za vlastito dobro.

Ako želimo u svakoj situaciji biti najbolji što možemo, ako želimo živjeti s areté, moramo biti svjesni svakog svojeg koraka. Danas to zovemo usredotočena svjesnost ili mindfulness; stoici su upotrebljavali izraz pozornost (prosochê). "Pozornost (prosochê) je temeljni stoički duhovni stav", Salzgeber u knjizi citira filozofa Pierrea Hadota. "To je neprestana budnost i prisutnost duha, svijest o sebi koja nikad ne spava i stalna napetost duha. Zahvaljujući takvom razmišljanju, filozof je potpuno svjestan svega što čini u svakom trenu i u potpunosti odlučuje o svojim postupcima." Seneka je pak rekao: "Svijest o nedjelu prvi je korak prema spasenju. Prvo moraš uhvatiti sebe na djelu, a tek onda možeš to ispraviti." Premda je ta svijest koja nikad ne spava stoički cilj, Epiktet je rekao kako nije moguće biti bez mane. Ali možemo pokušati i "moramo biti zadovoljni ako neprestanim održavanjem te pozornosti uspijemo izbjeći barem nekoliko pogrešaka".

Događaji nam mogu nanijeti fizičku bol, ali patnja i unutarnji nemir proizlazi jedino iz opiranja onomu što jest, iz borbe sa stvarnošću, naglašava autor u "Maloj knjizi stoicizma". Stoici su isticali da tjeskoba i unutarnji nemir nastaju kad želimo ono što je izvan naše kontrole. Epiktet je, primjerice, rekao kako je budalasto željeti da naši prijatelji i obitelj žive vječno, jer to ne možemo kontrolirati.

"Postoje svakakvi vrlo nesretni događaji, u to nema sumnje. Voljena osoba umre, poplava uništi dom, ostanete bez posla ili ne položite ispit. Ne možete promijeniti to što se dogodilo, možete jedino podnositi to plemenita duha i pokušati izvući najbolje iz određene situacije", piše Salzgeber i dodaje kako je argument "ako ionako trebaš jednako voljeti svaki ishod, slobodno možeš i odustati" lakomislen i lijen. Mnogo je teže prihvatiti ono što se dogodilo nego se boriti protiv toga. Trebate biti "prava žena ili muškarac da se suočite s teškom situacijom i trebate imati čvrst, a opet ponizan um da prihvatite i podnesete nesreću".

"Čine te tri stvari: tijelo, dah i um", Marko Aurelije podsjeća sȃm sebe u "Meditacijama". "Prve su dvije tvoje utoliko ukoliko moraš brinuti o njima, ali samo je treća u pravome smislu tvoja." Samo je um uistinu naš. Samo je um unutar stoičkog kruga kontrole. Između svakog podražaja i reakcije potencijalno postoji mali interval i u njemu se skriva moć; u njemu leži sloboda izbora. Taj interval znači da imamo priliku uskočiti između podražaja i reakcije i izabrati svoju voljnu reakciju (ili izostanak reakcije). Taj je interval samo mogućnost jer ako nismo dovoljno svjesni, neće ga biti i bezumno ćemo automatski reagirati. Svijest, budnost ili pozornost nužna je da možemo uskočiti između podražaja i reakcije. Ovisno o našoj svijesti, interval je dulji ili kraći, ili ga pak uopće nema.

Epiktet je rekao: "Ljude ne uzrujavaju događaji, nego njihovo mišljenje o tim događajima." Vanjski događaji sami po sebi nemaju nikakvo značenje; način na koji ih mi percipiramo i naše stajalište o njima daju im značenje te zbog toga izgledaju dobro ili loše. "Slobodan si od patnje", kaže Epiktet, "ako ti nije stalo do stvari koje su izvan tvoje kontrole." Samo mi sami imamo pristup svojem umu i jedino si sami možemo upropastiti život. Mi smo odgovorni. Zato Epiktet kaže da na umu uvijek trebamo imati ova dva pravila: prvo, ništa nije dobro ili loše, osim ako mi odlučimo da jest; drugo, ne bismo trebali pokušavati usmjeravati događaje, nego ih trebamo slijediti. Otpor je uzaludan, zaključuje autor knjige, prihvatite stvari kako se događaju, a ono što je u vašoj moći iskoristite najbolje što možete.

U drugom, većem dijelu "Male knjige stoicizma" nalazi se 55 stoičkih vježbi, zajedno s praktičnim savjetima. Svaka se, objašnjava autor, može primijeniti zasebno. Vježbe je Salzgeber, radi jednostavnosti, podijelio na tri tipa. Prve su pripremne vježbe, koje možete raditi sami – ukupno ih je 21. Ne treba vam nikakva životna situacija za vježbanje i možete ih jednostavno raditi kod kuće. Druge su vježbe za izazovne životne situacije, odnosno pokazuju kako se ponašati u stresnim trenucima (17 vježbi). A treće su vježbe za situacije s drugim ljudima, odnosno pokazuju kako se nositi s izazovnim ljudima (17 vježbi). Vježbe, naglašava autor, treba shvatiti kao prijedloge, a ne kao kruta pravila. Isprobajte ih i nastavite raditi one koje djeluju, a vježbe koje vam nisu djelotvorne odbacite.

Jedan od vježbi koja mi se najviše svidjela zove se "za tako nisku cijenu, kupite duševni mir". Inspiracija su Epiktetove riječi: "Počevši od stvari koje malo vrijede, poput malo prolivenog ulja ili malo ukradenog vina, ponavljaj: Za tako nisku cijenu kupujem spokoj i duševni mir." Salzgeber nas podsjeća koliko se često razljutimo zbog gluposti, recimo "poludimo zbog nečega tako beznačajnog kao što je prdac u kupaonici". Dopuštamo da nas sitnice razljute, a onda ono što zbog toga učinimo razljuti druge i tako dalje. Prije nego što reagirate na nešto što u vama izaziva ljutnju, recite sebi: "Umjesto ovoga kupujem duševni mir." A onda se nasmiješite, učinite što treba i nastavite sa životom.

 

Facebook komentari

Novo u katalogu