Anatomija otuđenog pogleda

Piše Julijana Oremović


Dok joj je vjetar štipao obraze, stišćući oči pokušala je onemogućiti zaigranim snježnim pahuljama da se svojom hladnoćom i vlagom uvuku u dubinu njenih očiju, a što je njezino lice zalilo izgledom namrštenosti. On je prilazio. Déjà vu. Opet taj doživljaj privlačnosti od kojeg tijelo protrne, a um se zaledi. U prostoru nečujnih i lelujavih misli odjekivalo je priznanje - unatoč svemu...
- Ti u šetnji po ovom nevremenu?
I dok je progovarala iz napetog uma, odmjeravala ga je bistrim pogledom, a sve kako bi mu pronašla barem jednu manu kojom bi izbrisala te ustreptale pojave u dubinama srca, nemir koji bira neki svoj vlastiti život i jezik, odvijajući se mimo svake kontrole.

- Ma ne, išao sam u dućan, kupio nešto za grickanje.
Nije joj promakla kretnja njegove desne ruke koja je, potvrđujući istinitost riječi, posegnula u džep od tamnoplave jakne. Sad će izvaditi 'to nešto' za grickanje, podijeliti skriveni sadržaj, otkriti se, pokazati.... Ključna stanka u ključnom trenutku. Repriza reprize.
Kako predvidljivo, jebeš mene i moja nerealna očekivanja, pomislila je bez trunke ogorčenosti.

- Usne mi pucaju od ove hladnoće, izustio je, gledajući negdje mimo nje.

- Melem! Uzviknula je, čudeći se i sama jačini i oštrini vlastitog glasa, i utonula pogledom u pozivajući oblik njegovih usana. Savršeno podrezana bradica precizno je pratila rub objekta njezinih želja. Duboko je uzdahnula, naravno opet u sebi. A ne! Van ne smije ništa izaći, ništa osim praznih riječi koje popunjavaju prostor, a koji jadan ionako puca po šavovima od napetosti neizraženog i neizrečenog. Vrijeme kada je mnogo više bilo dopušteno ugasilo se početkom proljeća. Sve što je bilo živo, nepovratno je umrlo, a ostali su samo nagli bljeskovi sjećanja probuđeni slučajnim susretima.

Shvatila je da stoji u onom presudnom trenutku kada te nešto iznutra goni da kreneš dalje, a ti ipak stojiš sekundu dulje, nadajući se nekom munjevitom obratu, novom uvidu, drukčijoj percepciji stvarnosti, otvorenom dlanu s kojim se istodobno nudi i senzualna mekoća zapešća. To je ona sekunda više u kojoj se tako lako prekorači ona granica udovoljenja poznavanju, ispunjenja površne simpatičnosti, a sve što nastane poslije zapetljani je čvor gotovo neostvarivih potencijala. Brzinski je iskoraknula u drugom smjeru, bez pozdrava.

Istinski se trudila vidjeti prijateljicu, čuti ton njenog glasa, razumjeti značenje njezinih riječi, ne uzrujavati se zbog dima cigareta koji se stapa s vlasima njezine kose... Ali obrisi njegovih usana živo su titrali u razini njezinih očiju. Neprijatelj napada.

Tamo u unutarnjem velegradu njezinog bića gdje vlada zakon sveprisutne slobode i sigurnosti, dopustila si je da ih dotakne, da ih ponovno poželi…
Pogled izgubljen u prostoru i vremenu polagano se spojio sa stvarnošću. Godine proživljene u jednom jedinom trenutku prisjećanja, ponovno su svrstane u pretince prošlosti. Dobrodošla natrag.


BIOGRAFIJA
Rođena sam jednog srpnja daleke 1966.
Više od 20 godina se bavim astrologijom. Volim svoj posao. Živim bezbrižno unatoč visokoj rati stambenog kredita u švicarcima.
Zaljubljena sam u ljubav, čini mi se oduvijek.
Istinski uživam u zaigranosti riječi koje zavode i pune prostor mog srca.
San mi je imati knjižaru, napisati roman(e). Nadam se i dobitku na lotu koji će u tome pripomoći.
E pa neka mi je sa srećom!

 

Facebook komentari

Novo u katalogu