Crveno na semaforu

Piše Maja Kurtović


Kad se upalilo zeleno svjetlo na semaforu, žena je krenula prijeći cestu.

Hodala je polako i otmjeno, sitnim koracima, određenim uskom suknjom. Gužva oko nje se komešala, telefonirala i pušila, kao na snimci ubrzanog filma. Činilo se da je ona jedina bez nekog posla. Ona samo voli šetati podnevnom gužvom.

Kad je prešla cestu, zastala je. U redu nanizanih nebodera, blještavi izlozi djelovali su kao hrana zapala među zube. Šćućuren, stajao je tako i mali kiosk. Zgureni čovjek unutra djelovao je kao u kutiji šibica. Tako je visok bio. I elegantan, vrlo.

Upravo je skinuo naočale, zatvorio novine, ubacio nekoliko kovanica u blagajnu i uhvatio njen pogled. Šarene srećke visjele su mu oko glave u nejednakim nitima. Ona je nervozno zatreptala, kao da tjera mušicu iz oka i glupasto pogledala na sat. Odlučila je izgledati kao da nekoga čeka. Pogledavala je oko sebe i kriomice provjerila zgodnog prodavača. Spustio je roletu preko malenog šaltera s prednje strane, obukao mantil i upravo zaključavao kiosk. Tapkala je lakiranom cipelom i gledala kroz ljude. Kad je ponovno pogledala u njegovom smjeru, nije ga bilo. Redovi visokih tisa zaklonili su ga, ali mali komadić njegovog crnog mantila mahnuo joj je i poveo je iza ugla. Hipnotizirana, odlučila ga je pratiti. Spretno je potrčala na visokim potpeticama.

Kad se upalilo zeleno svjetlo na semaforu, prodavač srećki prešao je cestu. Zastao je kod izloga urara i prodavaonice gramofonskih ploča. Imao je sat vremena do dogovora za ručak. Pomisao na crnu kavu bez mlijeka, uvela ga je u gradsku kavanu. Što dalje od vreve i glasnih priča, sjeo je unutra, do prozora, i bio sam. Radio je tiho svirao i dopuštao mu sređivanje misli.

Tada je u kavanu ušao svileni glas.

Kad se upalilo zeleno svjetlo na semaforu, žena je prešla cestu. Prodavač je ušao u kavanu. Žena je izvadila mobitel, nazvala svoj stan i razgovarala s telefonskom sekretaricom kao s dobrom prijateljicom. Ležerno je ušetala za njim, cerekajući se sama sa sobom. Sjela je u zadnji, mračni dio i postrance ga imala na oku. Naručio je kavu i zagledao se kroz prozor.

Sat je teško puštao duge minute. Ona je svoju kavu popila, a njegova se, netaknuta, sigurno već ohladila.

Tada se prodavač srećki ustao, žena se uskomešala. Pogledi su im se još jednom sreli. Prodavač je pored šalice ostavio novčanicu, žena je u torbici tražila riječi. Prodavač će sutra u isto vrijeme doći ovdje, ne bi li je opet sreo. Obećaje si upitati nešto taj glas. Svila.

Žena će sutra krenuti ranije, kupiti srećku i bit će dobitna. Ako ne srećka, a onda sljedeći susret.

Kad se upalilo zeleno svjetlo na semaforu, prodavač je prešao cestu. Žena ga je gledala kroz prozor kavane. Prvo je plutao među ljudima, a onda ga je gužva požderala.


BIOGRAFIJA
Rođena sam 25. siječnja 1985. u Osijeku, gdje sam završila osnovnu školu, Jezičnu gimnaziju i Filozofski fakultet.
Profesorica sam hrvatskoga jezika i književnosti i diplomirana knjižničarka. Radim u knjižnici na Filozofskom fakultetu.
Volim knjige, čitanje i glazbu riječi. Ponekad imam napade pisanja.




 

Facebook komentari

Novo u katalogu