Ljubav je meni…

Piše Julijana Oremović

… kada ispričam san pun očekivanja i primijetim prešutno suosjećanje u, Tončice, tvojim očima. I kada ne kažeš ništa, nego mi nakon dva sata, ničim izazvana, ponudiš ideju koja znači rješenje jer znaš koliko je to mome srcu važno i koliko to želim. Hvala ti na prepoznavanju trenutka.

Dok vas gledam, osjećam ljubav u vašim (Tihomire i Tončice) srcima, dodirima, pogledima, u vašoj prisutnosti koja se spaja u već čuveno jedno tijelo, shvaćam kako mi svojim primjerom pokazujete da je ljubav udvoje itekako moguća, jer ona vam je važnija od vlastite važnosti.

Ljubav je kad Tanja mrtva umorna i napola iziritirana ljudskom gluopšću sjedne na astro trosjed i zamolimo je da nam napiše tekst za Astro i ona bez pogovora to prihvati, a pritom joj nije teško niti uprtiti naši pingvin na leđa, duboko zijevnuti i shvatiti da je pred njom još dugi dan, ali tu je za nas. Da, to je ljubav predanosti.

Ljubav je kada se spontano poslije posla skupimo u našoj birtiji i nakon dvije runde odlučimo postati kume budućem bračnom paru, (bez potpisa, molim) i kada problemi jednog od nas bez imalo nedoumica postaju kolektivno vlasništvo.

Ljubav je kada me Ana nazove u gluho nedjeljno poslijepodne zamračeno oblacima i kada mu onako puna života predloži da dođem u obližnji kafić na kavu, a ja u kadi sva luda od para vlastitih misli jer upravo smišljam koncept za novi roman, ipak odbijem s nadom da će biti još takvih prilika. Volim piti kavu u tom kafiću Anči :)

Ljubav je kada ja napišem sranje od priče i kada mi to iskreno kažete u lice, kada me ohrabrujete da nastavim unatoč onome jadu što sam ga izložila, jer vjerujete u mene, kao što i ja vjerujem u sebe.

Kada Tihomiru bruji u glavi od razmišljanja jer mi želi pomoći da se usrećim udvoje, pa mi predloži češće izlaske u bolnicu jer, kako sam kaže, tamo se svašta događa, pa se Tončica nadoveže kako u Vrapču viđa jednog medicinskog brata koji nije tako loš za mene. Eh da, to je angažirana i duhovita ljubav.

Ljubav je kada mi Ana, unatoč svim obavezama koje joj sjede na glavi pošalje obavijest za natječaj (za Osječko-baranjsku županiju) i nađe vremena za mene te sasluša priču o mojim spisateljskim mukama, a pritom mi pruži i neke korisne savjete. Ti nekako znaš...

Ljubav je kada Tanja meni i Tončici pokloni predivne i osobne poklone za Božić, a mi njoj ništa, i pritom se ne naljuti niti nam zamjeri jer zna koliko znamo biti nemarne po tom pitanju. Eh, to je kad možeš voljeti tolerirajući tuđe mane.

Ljubav živi na 12 katu nebodera, u stanu s kojeg puca predivan pogled na grad. U tom stanu živi Tajči koja punog srca u tri sata poslijepodne jedne kišne subote okupi našu obitelj oko stola i onda krenu sljedovi ukusnih jela, te uz mnogo razgovora, smijeha dočekamo ponoć i još uvijek nam se ne rastaje. Živjela ljubav uživanja u zajedništvu i povezanosti.

Ljubav je imati prijateljicu koju poznaješ od rođenja i kojoj baš svih ovih naših godina nikad nije teško učiniti za nešto za mene. Hvala ti, Sandra, što si uvijek tu. Poput sestre si mi.

Zvonki, iskonski smijeh mog djeteta, njegovo pjevanje na sav glas i onda kada ga zamolim da se stiša, a on to ne učini jer njemu je tako spontano i prirodno izraziti sreću u svakom trenutku, njegov zagrljaj u kojem se stopimo u jedno, te njegov glasić koji nježno progovara – jako te volim. Eh, da, nema ljubavi do bezuvjetne ljubavi.

Ljubav je izravnost istine u plavim očima Igorovim, koja će te udariti riječima, ali ti ostaješ na nogama jer znaš da sve što je stavio na stol tu je u ime jasnoće. Nazovimo stvari pravim imenom, ljubav to voli.

Ljubav je kada se nađeš na ruševinama svog života, ugušena od boli, a onda se niotkuda pojavi svjetlo i pokaže ti put. Pa lagano kreneš iako ne znaš kuda točno ideš, prepustiš se s povjerenjem jer svjetlo je tako lijepo, jasno i autentično. I onda shvatiš da sve što tražiš živi u tebi i smisao, i ljepota i ljubav, kao i život sam. Hvala ti, B.

Ljubav ste svi vi dragi ljudi (Petra, Sanja, Snje, Ksenija, Ante, Mirela, Ljilja, Vera, Miro, Helena, Davor, Tamara, Goga) s kojima sam putovala i još uvijek putujem s upaljenim svjetlom u svom srcu.

Ljubav su meni svi naši iskreni razgovori, sve ono što dijelimo iz iskrenosti, čistih namjera, svi naši zagrljaji kojima predajemo ohrabrenje, toplinu, privrženost, svi naši fanatični naleti smijeha, sve one neobične, ozbiljne, tužne i bizarne situacije kroz koje smo prošli, a kojih se sada ne mogu niti sjetiti, kao i onih kroz koje ćemo tek proći.

Ljubav je vještina srca da vidi, čuje, osjeti i prepozna. Ljubav je savršena ljepota zbroja svakodnevnih trenutaka sa svima vama i sa samom sobom. Dragi moji, hvala vam što mi pokazujete sva lica i naličja ljubavi. Volim vas.

J.


BIOGRAFIJA
Rođena sam jednog srpnja daleke 1966.
Više od 20 godina se bavim astrologijom. Volim svoj posao. Živim bezbrižno unatoč visokoj rati stambenog kredita u švicarcima.
Zaljubljena sam u ljubav, čini mi se oduvijek.
Istinski uživam u zaigranosti riječi koje zavode i pune prostor mog srca.
San mi je imati knjižaru, napisati roman(e). Nadam se i dobitku na lotu koji će u tome pripomoći.
E pa neka mi je sa srećom!



Facebook komentari

Novo u katalogu