Nešto nalik biografiji

Piše Jelena Simanić

Zamisli jedan život: to ja stojim na vratu žirafe i berem ptice sa telefonskih žica. Kada napunim korpu, onda ih sijem po nebu i čekam da nikne mnogo novih ptica. Pa ptice iz moje nebeske bašte slijeću ponovo na telefonske žice.
Samo hoću da ti kažem, ponekad tako, umjesto ptica, dođu cigani i ukradu bakarne žice. Ptice onda nemaju gdje da slete.
Tako se kod nas zbiva.
Znam da mi ne vjeruješ i misliš otkud mi to? Ali to je tako. Časna riječ.
Sad su već cigani prodali one moje žice nekim drugim ciganima. A drugi cigani žice nikada ne vraćaju. Nemam pojma šta rade sa njima. Možda naprave štrik za veš. Možda naprave ogradu. Možda ih na živu vatru prodaju nekim trećim ciganima. Jedino znam, nikada ih ne vraćaju beračima ptica. Časna riječ.
Ako se predomislim, krašću i ja žice.
Ma briga me
krašću i cigane i ptice.
A to ne biva često. Pa to ne biva nikome, nikada.
 
 

 

BIOGRAFIJA
Osim da se zovem Jelena, drugo ne mogu da tvrdim. Pođem pravo, a završim na strane.
Tako umjesto da crtam kuću, ja je napišem. Niko i ne pozna da je bila kuća.
Onda pođem da recitujem pjesmu, ali umjesto riječi da kažem, ispletem ih od uvoznog konca. Niko onda i ne pozna da je bila pjesma.
Kada pletem džemper, rukave mu na listu papira A4 naslikam. Tako mi budu uvijek kratki. Mama me opomene: Jelena, zar je teško upamtiti da nosiš veličinu A3?
Ali zato umjesto da naslikam krasni pejzaž u jesen, ja sašijem kaput trećem drvetu s desna koje mi izgleda onako posebno tanano.
Priču bih rado napisala, ali neki mi đavo brani. Baci mi grumen gline u lice, pa rečenice vajam u skulpture. Niko onda i ne pozna da je bila priča.
Eto, to je moja biografija. Ako biste mi pisali, pišite mi na bečku adresu. Ja sam se prerušila u šargarepu i strepim, poješće me gladni zečevi.
I niko neće ni poznati da sam to bila ja.

 

Facebook komentari

Novo u katalogu