Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar
Gorana za mlade pjesnike osvojila je ove godine fizičarka koja piše pjesme – Monika Herceg iz Siska, studentica fizike na Sveučilištu u Rijeci. S Monikom Herceg razgovaramo o tome zašto je u njezinim pjesmama toliko motiva iz prirode, je li slučajno što inspiraciju nalazi u poeziji Gorana Čolakhodžića, prošlogodišnjeg dobitnika Gorana za mlade pjesnike te kako zajedno idu fizika, poezija i majčinstvo.
* Osvojili ste Gorana za mlade pjesnike zbirkom "Početne koordinate" u kojoj su zapaženi motivi iz prirode. Je li razlog usmjeravanja pažnje na prirodu vlastito iskustvo prirode koje je prisutno ili nedostaje, ili su pak opisi prirode odraz opće, suvremene ekološke orijentacije?
- Priroda je velik dio mene. Odrasla sam u selu koje broji nekoliko kuća, na vrhu brda, okružena šumom. Zvuči skoro kao iz bajke, mada odrastanje na takvom mjestu često nije toliko romantično niti lako jer smo bili odsječeni od ostatka svijeta. Vjerujem da je otuda došla povezanost s prirodom kao i s literaturom jer moja svakodnevica bila je šuma, berbe, duge šetnje, livada, sve seoske aktivnosti, uostalom i knjige koje su bili prijatelji u nedostatku ljudskog društva. U selu je živjela i živi moja obitelj, a uz nas tu je bilo još nekoliko starijih susjeda povratnika nakon rata, tako da smo odrasli u izolaciji koja zasigurno definira osobu na određen način. Svi motivi iz zbirke su motivi koji su bili dio mog odrastanja i velik su dio mog identiteta. Za mene je to mjesto okruženo šumom još uvijek mjesto kojem se rado vraćam da pronađem vlastiti mir, a ova zbirka je pokušala prebaciti to mjesto u riječi.
* U obrazloženju nagrade Goran za mlade pjesnike navodi se da u svojoj poeziji obrađujete motiv smrti kao dio životnog procesa, a ne kao kraj, završetak. Sveobuhvatnost životnih procesa i nadrastanje smrti svojstveno je i umjetnosti i fizici. Primjenjujete li spoznaje iz fizike u svojoj poeziji? Naslov "Početne koordinate" upućuju na to da ima dosta fizike u vašim stihovima.
- Naslov "Početne koordinate", mada vuče na fizikalni koncept početnih uvjeta, u ovom slučaju ipak nema veze s fizikom. Sam naslov je bio moj pokušaj da tu zbirku opišem kao ono što ona za mene jest, moje odrastanje i podrijetlo, što jesu zapravo moje početne koordinate i moji početni uvjeti. Fizike nema u stihovima, barem ne na očiti način koji bi bio vokabular ili tematika. Ono gdje se javlja moja naklonost prirodnim znanostima je jedino način na koji sam pristupala pisanju, puno sam radila na tome da dobijem elegantna rješenja bez puno viškova jer mislim da poezija treba biti kao i fizika, elegantna i sklona jednostavnim rješenjima. Sve jednadžbe koje opisuju svemir nevjerojatno su elegantne kao i cijela priroda, a takvo za mene treba biti i pisanje.
Moram priznati da dosad nisam gledala tako na svoj doživljaj naše smrtnosti, kao nešto što bih povezala s fizikalnim zakonima. Naravno, sve jest fizika i prije svega za sve nas vrijedi zakon očuvanja energije, ali pjesničko iskustvo iz zbirke zapravo je rezultat mog vlastitog iskustva. Bila sam puno okružena smrću i zbog toga na nju gledam kao nužan dio života u prirodnom procesu kruženja. Naravno, fizika je imala doprinos u definiranju tog stajališta jer mi je omogućila kritički pristup svemu pa tako i vlastitom gubitku.
* Kao uzor i jedan od izvora inspiracije navodite prošlogodišnjeg dobitnika Gorana za mlade pjesnike Gorana Čolakhodžića, koji je zbirkom "Na kraju taj vrt" također usmjerio pažnju na prirodu. Po čemu su vaše pjesme slične Čolakhodžićevim, a po čemu se od njih razlikuju?
- Goranova zbirka jedna je od onih knjiga kojima se vraćate jer u njoj, osim divnih stihova, vlada i nevjerojatan red i sklad. Goran piše o prirodi koja njemu isto znači jako puno i mislim da je to sličnost naše poezije, kao i pristup prolaznosti kao nužnom dijelu prirodnog ciklusa. On je pjesnik kozmosa, koliko je pjesnik i svog vlastitog vrta. S druge strane, ja sam jako orijentirana na seoske priče i obiteljske priče koje su me pratile i kod mene je prisutna izražena narativnost. Ali to je viđenje mene koja studira fiziku pa su mi ipak jednadžbe bliže od analize teksta. U svakom slučaju, Goranovu zbirku otvorim kad god pročitam nešto loše (a da se ne zavaravamo, puno se toga i lošeg piše) da mi se oporavi mozak s dobrom poezijom i puno sam naučila čitajući je. Svatko tko uzme tu zbirku u ruke morat će se složiti sa mnom.
* Kao studentica fizike vodili ste emisiju "Znanost na eteru" na Radio Studentu i organizirali natječaj Kvant književnosti. Jeste li na fakultetu zatekli kolege koji su jednako nadahnuti i svestrani? Ima li na studiju fizike još studenata koji pišu pjesme?
- "Znanost na eteru" divna je emisija koja pokušava približiti kompleksne znanstvene teme široj publici i nadam se da uspijevamo u tome. Komunikacija i popularizacija znanosti jako su bitne danas kad dolazi do vraćanja u prošlost na mnoge načine. Javlja se pokret protiv cijepljenja, kreacionizam i slične pošasti koje su jako štetne za društvo i njegov napredak i jako je bitno da znanost zna iskomunicirati zašto joj se može i treba vjerovati. Jedan od projekata na kojima sam dugo volontirala i također spletom okolnosti pauziram jest i Ljetna tvornica znanosti, radionice za djecu koje se organiziraju kao mali tjedni znanstveni projekti u Samoboru i Splitu koje također preporučujem kako mogućim volonterima, tako i roditeljima i djeci.
Što se tiče studenata na fizici, mislim da je tu raspodjela kao bilo gdje drugdje, Gaussova. Postoji puno talentiranih fizičara, a dosta njih je i više od samo fizičara. Tako da sam imala priliku upoznati divne glazbenike, fizičare i fizičarke koji se bave crtanjem, debatom i nizom ostalih volonterskih aktivnosti. Naravno, angažiranih studenata je, nažalost, malen broj u bilo kojem uzorku (i nadam se da sam u krivu što tako mislim), tako da se radi o malom postotku, ali divnim ljudima. Ne znam je li nekad bilo drugačije, ali samo su pojedinci zapravo angažirani i trude se na neki način poboljšati društvo, ostali gledaju svoja posla i misle kako ništa nije njihova odgovornost ili su samo nezainteresirani. Mislim da je to izbjegavanje odgovornosti najveći problem modernog društva. Svi šutimo dok se društvo polarizira, poplavljuje ga fašizam i sve će nas na kraju pojesti društvene mreže i online prosvjedi. Također, upoznala sam i nekoliko fizičara koji pišu, ali to većinom zadržavaju u domeni bliskih prijatelja i ne misle da je to nešto što bi trebalo objaviti.
* Pjesništvo, fizika, majčinstvo - kako sve to ide zajedno? Planirate li nastaviti voditi emisiju i natječaj kad kćerkica Kim bude samostalnija? Koliko je suprug, koji se bavi glazbom, podrška vašoj umjetničkoj afirmaciji?
- Još sam relativno nova u majčinstvu tako da je možda rano za neke konačne zaključke, ali mislim da se sve može uz trud, dobru volju i ljubav. Fizika i pisanje su fundamentalni dio mene i to je nešto što će uvijek biti tu, na bilo koji način. Mislim da majčinstvo može samo obogatiti to iskustvo i da je bitno za roditelje da ne napuste svoje ambicije i želje, ako naravno mogu, jer djeca trebaju sretne i ispunjene roditelje koji im mogu biti uzor. Sretni roditelji su dobri roditelji. Ostalim aktivnostima se namjeravam vratiti čim to prilike dopuste.
Matija, koji je glazbenik (themarshmallownotebooks.com/), moja je najveća podrška, kako za pisanje tako i za sve ostalo. Mislim da smo oboje to jedno drugom. On je moj prvi čitatelj i moj najveći kritičar, uvijek iskren i uvijek konkretan oko savjeta. Uvijek pažljivo i pedantno čita moje pjesme i daje komentare, tako da je zapravo i moj urednik.
BIOGRAFIJA
Monika Herceg (1990., Sisak), opću gimnaziju završila je u Petrinji. Studira fiziku. Trenutno živi u Zagrebu. Na Radio Studentu vodi i uređuje emisiju "Znanost na eteru"; trenutno pauzira jer je postala mama malene Kim. Pokrenula je prije tri godine i organizira natječaj Kvant književnosti. Pjesme su joj objavljene u različitim časopisima i portalima. Osvojila je drugu nagradu na međunarodnom natječaju za poeziju, Castello di Duino 2017. te Gorana za mlade pjesnike 2017. godine za rukopis Početne koordinate.
Monika Herceg gostuje u sklopu trećeg festivala Prvi prozak na vrh jezika koji se održava u Zagrebu od 7. do 9. lipnja. U petak, 9. lipnja, predstavit će se u caffe baru "U dvorištu", Jurja Žerjavića 7/2, u 21.30 sati, zajedno s dobitnikom Nagrade Lapis Histriae Davorom Ivankovcem.
Više o festivalu možete doznati na FB stranici www.facebook.com/ppnvj/ ili na stranici Kultipraktika kultipraktik.org/index.php
Podijeli na Facebook
