Iznenađujuća istina o tjelesnoj težini

Piše Tončica Šiškov
Foto: Pexels

Kao i mnogi muškarci i žene, i Linda Bacon je nekada bila zaokupljena svojom tjelesnom težinom, uzaludnim pokušajima da „steše“ liniju i vječnim nezadovoljstvom, jer je vaga opetovano ukazivala na neuspjeh, a sa svakim novim „viškom“ samopoštovanje joj je očajnički padalo. Ipak, pošlo joj je za rukom konstruktivno usmjeriti svoju patnju i opsesiju tjelesnom težinom, budući da je postajala sve odlučnija u namjeri da upozna sve, pa i najsitnije finese o regulaciji tjelesne težine.

Tako je ova Australka, magistra psihologije i kineziologije, postala psihoterapeutkinjom koja se specijalizirala u području poremećaja hranjenja i doživljaja tijela, da bi potom doktorirala i u području fiziologije, s naglaskom na prehrani i regulaciji tjelesne težine. Tijekom godina obrazovanja i rada u području prehrane i pretilosti, stalno je nailazila na nepodudarnosti između različitih teorija i istraživanja, kao i na nesklad između teorije i prakse. Naposljetku je, na vlastito, kao i na olakšanje brojnih ljudi diljem svijeta, došla do sasvim drugačije paradigme u regulaciji tjelesne težine. Umjesto neučinkovite borbe s kilogramima i dijetama, inaugurirala je pristup zasnovan na načelima zadovoljstva i uživanja, koji jedini mogu rezultirati razvijanjem zdravog odnosa sa svojim tijelom i s hranom.

Iz ovog razloga „Zdravlje u svakoj veličini tijela“ (Naklada Veble, 2018., prijevod Jasna Roy) nije knjiga o mršavljenju, o nekoj učinkovitoj dijeti ili s opisom idealnog programa vježbanja. To je knjiga o zdravom življenju, pisana u želji da vas duboko dotakne, da ulije nadu i da inspirira. Stvarana je s ciljem da podrži na putu na kojem ćete mržnju prema sebi i vječnu borbu s tijelom zamijeniti životnom filozofijom prihvaćanja i uvažavanja sebe i svog života. Namjera joj je da vam pomogne osloboditi se mentaliteta gubljenja kilograma, a prihvaćanja mentaliteta biti „zdrav i sretan“. Jer, zaista: koji je smisao zahtjeva gubitka kilograma, ako ne biti vitalan i zdrav, osjećati se bolje u svojoj koži i tijelu..., osjećati ljubav i prihvaćanje prema sebi?

 

 

Iako dr. Bacon nije autorica ove paradigme, jer ona već desetljećima poznata kao pokret u SAD-u, nesumnjivo je doprinijela njegovoj popularizaciji, ulijevajući novu nadu ljudima koji se bezuspješno bore s tjelesnom masom. Prema njezinim riječima, ovaj program slavi različitosti među ljudskim tijelima, potiče na kritičko sagledavanje znanstvenih i kulturnih pretpostavki te cijeni mudrost ljudskog tijela. Cilj mu je poticanje pojedinca na brigu o sebi na način da uživa u tjelesnom kretanju, da bude fizički aktivan te da se hrani na fleksibilan i intuitivan način, pri čemu se uvažavaju i sredinski uvjeti koji utječu na izbor namirnica, odnosno prehrambene navike i mogućnosti.

Rezultati studija ukazuju na to da ovaj program doprinosi poboljšanju fizičkog zdravlja (reguliranje kolesterola, krvnog pritiska i sl.), jačanju samopouzdanja i izgradnji bolje slike o sebi, kao i razvijanju pozitivnijeg, zdravog odnosa prema hrani i jedenju. Pozitivni učinci na strani su ovog pristupa, jer rezultati na uzorcima ispitanica koje su bile uključene u programe usmjerene na gubitak težine pokazuju kako one nisu osjećale ove benefite, te da su tjelesnu masu vratile (pa i povećale!) vrlo brzo nakon završetka programa.

Filozofija koja leži u osnovi pristupa „Zdravlje u svakoj veličini tijela“ uistinu je privlačna, jer naglašava kako se trajno smršaviti ne može dijetom, gladovanjem, posvećenim vježbanjem, disciplinom... Takvi pokušaji rezultiraju najčešće cikličkim gubljenjem na težini, odnosno dobivanjem na težini s potencijalom za ozbiljne fizičke i psihološke zdravstvene rizike, a često pridonose i razvijanju odnosa mržnje prema tijelu, opasnih poremećaja hranjenja i ovisnosti o vježbanju.

 

Želite li dobiti rat s kilogramima, nužno je promijeniti stav i pristup prema životu: neophodno je pokrenuti se, usmjeriti pažnju na svoje snove i ono što volimo, usuditi se voljeti i željeti, smoći odvažnosti postavljati sebi privlačne ciljeve - one koji nam se sviđaju, a koji nisu nužno vezani uz težinu. Ukratko, kognitivni i emocionalnim zaokret prema uživanju u životu i ljubavi prema sebi je pristup koji vodi trajnom gubljenju kilograma. Nužno je da fizičko i emocionalno zdravlje, a ne tjelesna težina budu indikatori dobrostanja osobe, jer su dobrostanje osobe i zdrave životne navike važnije od broja na vagi.

 

Zato umjesto dijeta, redovitog vježbanja, dosljednog pridržavanja postavljenog plana i programa, kontrole i upravljanja, ovaj program nudi alate koji pomažu u življenju u tijelu kojeg volimo, a pažnju fokusira na pozitivne osjećaje, dobro raspoloženje, uživanje u životu..., i to bez obzira na tjelesnu težinu! Neophodno je naučiti razmišljati suprotno od običavanog: „Tek kada odustanemo od ideje kontroliranja tjelesne težine koristeći snagu volje, naše tijelo postat će našim mudrim saveznikom i početi 'činiti' lijepe stvari za nas..." "Tek kada se prestanete boriti sa sobom“, kaže dr. Bacon, „postizanje i održavanje zdrave težine postaje nezahtjevno.“

Ili, kako to zorno opisuje Kelly, jedna od sudionica programa Zdravlje u svakoj veličini tijela: „Prije uključivanja u program nisam istinski uživala u hrani. Ili sam ulagala veliki napor s ciljem izbjegavanja omiljene hrane - čipsa i sladoleda, ili sam ih jela s osjećajem krivnje. Sada više nije tako. Naučila sam prepoznati i osluškivati signale svog tijela zbog čega, premda volim pizzu, spontano izgubim zanimanje za jelom, čim osjetim da je stomak pun. Nemam više potrebu boriti se sa željom za jedenjem, jer jednostavno ne želim jesti više negoli mi je potrebno. Naravno, u početku programa sam se bojala da ću početi nekontrolirano jesti i još dobiti na težini. To se nije dogodilo. Upravo suprotno, prestala sam, postepeno, brojati kalorije i masnoće, nisam se više osjećala krivom zbog toga jer jedem - i sve je bilo ok! Tijelo je samo počelo signalizirati kad i koliko želi jesti, moja težina se stabilizirala, a ja uživam u hrani.“

 

 

Jesti, uživati u hrani, a pritom i mršaviti?! Moguće je ovladamo li vještinom intuitivnog jedenja, odnosno naučimo li prepoznavati signale gladi i sitosti, kao i vrstu hrane koju naš organizam u datom trenutku treba. Osnovne postavke razvijanja takvog odnosa prema hrani (odnosno, prema sebi) su:

1. tijelo prirodno, spontano teži prirodnoj, za pojedinca optimalnoj i zdravoj tjelesnoj težini;
2. možemo vjerovati našem osjetu gladi i sitosti, a stoga i uživati u hrani i jedenju;
3. određene životne navike, ponašanja i stil života podržavaju nas u spontanom održavanju za nas optimalne tjelesne težine;
4. politika prehrambene industrije otežava nam ostvarivanje ciljeva kao što su zdravo jedenje i održavanje prirodne tjelesne težine;
5. postoje mnoge predrasude i mitovi o težini i hrani koje nisu dokazane, a kojima vjerujemo;
6. suvremene kultura nameće norme i ideal izgleda i oblika tijela koji nisu prirođeni mnogim osobama, a to se može reći i za način života; kao rezultat toga, negiramo naš prirodni setpoint, a unaprijed na propast osuđenu bitku oko mršavljenja doživljavamo kao osobni poraz (propust, manjak snage i odlučnosti...).

Kroz dvanaest poglavlja knjige dr. Bacon na jednostavan, čitak, svima razumljiv način govori o zabludama s kojima je potrebno suočiti se pri donošenju odluke o mršavljenju, o negativnom utjecaju industrije prehrane i prehrambenih politika, o ulozi masovnih medija čije smo žrtve, o dominantnim mitovima vezanima uz zdravlje, izgled i oblik tijela koji snažno, mada nesvjesno utječu na nas, a govori i o tome zbog čega je, i pod kojim uvjetima, povećana tjelesna težina (valja je razlikovati od pretilosti!), zdravija i obećava dugovječniji život od mršavosti. Drugi dio knjige posvećen je odnosu poštovanja prema sebi, svojem tijelu i duši, u kojem autorica piše o tome što podrazumijeva dobar život i kako ga živjeti, o ulozi uživanja i uživalačkih aktivnosti, lagane tjelesne aktivnosti, plesa, veselja, radosti...

Čitajući knjigu, upoznat ćete se i s konceptom emocionalne gladi (izgladnjelosti), kao jednim od ključnih čimbenika rastuće pretilosti, zbog kojeg je pretilost svrstana u kategoriju emocionalnih, psiholoških problema koji se ne može riješiti izgladnjivanjem i vježbanjem, a posebna pozornost posvećena je i objašnjavanju nutricionističkih činjenica i pojašnjavanju koncepta setpointa.

Setpoint - mjera vaše osobne optimalne težine

Teorija setpointa je ključni koncept pokreta „Zdravlje u svakoj veličini tijela“, ali i ključni razlikovni kriterij u odnosu na tradicionalni pristup tjelesnoj masi. Konvencionalni pristup pothranjenost, optimalnu, kao i prekomjernu tjelesnu težinu i/ili pretilost određuje prema statističkim parametrima, tj. izračunom indeksa tjelesne mase (ITM). Odstupa li osoba od tzv. normalnih vrijednosti, nerijetko se preporučuje kontroliranje unosa količine hrane dijetnim režimom kako bi se vratila na tzv. normalnu težinu.

Prema teoriji setpointa zdrava, optimalna tjelesna težina nije uniformirana i ista za svakog pojedinca, a kontroliranje tjelesne težine smanjenim kalorijskim unosom može biti kontraproduktivno, čak i opasno. Svaki pojedinac rođen je s točno određenim setpointom težine, koji prirodno može varirati u rasponu od 4,5 kg u oba smjera, pa je tako prirodna težina osoba čiji je setpoint 55 kg između 50,5 i 59,5 kg (u zavisnosti od različitih čimbenika kao što su trenutne životne okolnosti, stresne situacije, zdravstveno stanje, način života...). Kretanje u navedenim okvirima organizam doživljava kao zonu ugode, tako da ga gubitak i/ili dobivanje nekoliko kilograma neće potaknuti na kompenzacijske aktivnosti.

 

Dakle, setpoint težine je zdrava tjelesna težina kojoj tijelo kao organizam prirodno teži. Dr. Bacon ga definira kao urođeni mehanizam samoreguliranja težine čija je preciznost, u slučaju optimalnog funkcioniranja organizma, ravna najsofisticiranijem znanstvenom instrumentu.

 

Uzmimo za primjer 50-godišnju ženu čija se tjelesna masa povećala oko 2,5 kg od dvadesete godine života. Ako jede oko 2000 kalorija dnevno, tijekom 30 godina pojela je oko 22 milijuna kalorija. Budući da 2,5 kg tjelesne masti sadržava 17.500 kalorija, to znači da je njezino tijelo za samo 0,08% promašilo ravnotežu između unesene i potrošene energije. To se svodi na razliku od 50 kalorija mjesečno - manje no što sadrži jedno jaje! Drugim riječima, energetska ravnoteža je regulirana s preciznošću većom od 99%. Također, sve do unatrag nekoliko deseteljeća, tjelesna težina kod odraslih osoba bilježila je stabilnost do te mjere da je smatrana normom koja se održavala bez napora. Prema istraživanju iz 70-ih godina prošlog stoljeća, prosječna težina šesdesetgodišnjeg muškarca bila je tek nekoliko kilograma veća od prosječne težine tridesetogodišnjaka.

Ovo osvijetljava bazičnu činjenicu koja kaže: „Tijelo ima svoje urođene mehanizme homeostaze. Ono zna kada, koliko, što i zašto treba jesti i što mu je potrebno. Ako smo usklađeni s njegovim signalima, prirodna ravnoteža i tjelesna težina će se spontano održavati. Kada su potrebe organizma zadovoljene, naš mozak neće primati signale gladi, stoga nećemo jesti."

 

 

Teoriju setpointa moguće je usporediti i s radom termostata, koji je reguliran na optimalnu/najugodniju temperaturu, u ovom slučaju na najugodniju težinu. Sustav djeluje po principu biološke sile: što se više odmičemo od centra, on se snažnije trudi vratiti nas u našu biološku zonu ugode. Zato će sustav funkcionirati drugačije kada ga onemogućimo u prirodnom funkcioniranju: u pokušaju da stekne kontrolu i da uspostavi narušenu ravnotežu u situacijama disbalansa (pod utjecajem dijeta, restrikcije, trošenja kalorija pojačanim vježbanjem i sl.), ovaj samoregulirajući mehanizam potiče organizam na borbu. Rezultat: tijelo će ne samo vratiti izgubljenu težinu, nego ćete, izvjesno je, i dobiti koji kilogram više. S ciljem da spriječi novi val restrikcije, organizam stvara zalihe, odnosno setpoint raste. Ovu uzaludnu, trajnu borbu koja je osuđena na podizanje setpointa, moguće je prekinuti samo prihvaćanjem svoje prirodne težine, i poticanjem organizma da se prirodno samoregulira.

Naš organizam je fino ugođeni, rafinirani mehanizam koji traži točno onoliko kalorija koliko mu je potrebno za zdravo funkcioniranje. Funkcionira li drugačije, to samo znači da je njegov unutarnji kompas pokvaren, odnosno da nije dobro ugođen, zbog čega ne može prirodno održavati tjelesnu težinu koja je za nas najzdravija.

Kako utvrditi svoj setpoint?

Setpoint nije mjera koja se može utvrditi matematičkom formulom, laboratorijskim testom ili na bilo koji objektivan način. Kriteriji njezina „utvrđivanja“ su fenomenološki, zasnovani na uočavanju, osvještavanju i ispravnom tumačenju znakova koje odašilje organizam. Smatra se da je prirodna težina pojedinca ona koju može održavati bez napora ako osluškuje i prikladno uzvraća na znakove gladi i sitosti, težina koju održava kada nije fiksiran na svoju tjelesnu težinu i/ili navike jedenja, kao i težina na koju se vraća u razdoblju između dijeta.

Slijedom toga, pokazatelji da je osoba u svom setpointu su:

* osoba jede fleksibilno i intuitivno, a jedenje je prirodni, spontani odgovor na signale gladi, sitosti i apetita, bez fiksacije na tjelesnu težinu ili navike jedenja;
* jedenje je čin koji ne iziskuje napor i zabavno je;
* osoba dozvoljava tijelu da radi za nju i da je „vodi“ prema osmišljavanju nutricionistički ugodnih izbora, pri čemu ne broji kalorije.
 

Facebook komentari

Novo u katalogu