Ovako je glasila prva poruka: "Radim u srednjoškolskoj knjižnici (koja ima i ugostiteljski smjer) i voljela bih pokrenuti mrežnu rubriku 'Literarna kavana', u povijesnom duhu 'okupljališta mladih umjetnika i književnika'. Ono što bi povezivalo učeničke literarne radove različitih tema s kavom/kavanom je zanimljiva crtica navedena uz njihov tekst - kakvu kavu piju i koje knjige su ih inspirirale. (Što će možda jednom biti živopisan podatak kada se proslave.) Možete li nam savjetovati na koji bismo se način mogli povezati u ideji pokretanja stvaralačkog kutka za srednjoškolce? Učenici koji se pisano izražavaju u toj dobi nerijetko žele podijeliti svoje radove, zato vjerujem da bi 'veća vidljivost' na uspješnim portalima poput vašeg bila itekako poticajna. U trenutnim okolnostima, omogućavanje stvaralačkog prostora učenicima pokazalo se vrijednim i donijelo inspirativne tekstove koji potiču na 'drugačiji pogled'."
E-mail nam je poslala knjižničarka Željka Kondić Dabo iz pulske Škole za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu. Pokazalo se da nije bilo potrebe za davanjem savjeta jer je divna knjižničarka već stvorila kreativan prostor za svoje učenike, mlade kreativce koji vole čitati, pisati i fotografirati. Na stranicama školske e-knjižnice već postoje rubrike "Soba s pogledom" (sites.google.com/view/knjiznica-stut/home) i "Literarna kavana" (sites.google.com/view/knjiznica-stut/home/literarna-kavana) gdje se nalaze tekstovi, fotografije i misli talentiranih učenika. Odabrali smo dio radova, a mlade kreativke ne samo da su napisale tekstove nego su i snimile fotografije. Više radova možete pronaći na poveznicama - podržite ih čitanjem i dijeljenjem.
To si ti
Piše i snimila Sandra Čelebić
(Naziv fotografije: Ukradeno proljeće)
Sjaji u obliku zvijezde... pa što ako si mali čovjek s velikim snovima. Vjeruj sebi i u sebe. Dopusti si čuti koliko je sve oko tebe živo. Ne sakrivaj se ispod zimzelene ograde čim osjetiš da se tvome srcu približavaju zrake sunca. Pleši dok kiša pada i pjevaj dok vjetar puše, samo ne bježi od toga. To si ti, čovjek sa snovima. Kuda bježiš kada znaš da će te kad-tad sustići. Kod stabla prijateljstva pruži ruku svom nemiru. Strahu reci svoje vrline. Sa strahom se bori do kraja, a potom zajedno sjednite uz zeleni čaj. Lijepo je biti živ i znati da tvoja priča trenutno teče.
Soba s pogledom
Piše i snimila Sara Bradarić
(Naziv fotografije: Bitka na horizontu)
Moja soba s pogledom nije fizički opipljiva niti je itko može vidjeti osim mene, ali itekako ima karakter i daje inspiraciju. Kada pišem neki tekst, sličan ovome, otvorim sobu s pogledom koja se nalazi u mojim mislima. Promatram razne predmete koji potiču uspomene da ožive, listam drage fotografije i sjećanja. Ako pogledam kroz prozor te prostorije, vidim prekrasan zeleni vrt koji nikad ne vene, čak ni kad sam tužna. To je moje sretno mjesto, sviđalo se to vama ili ne, ljepše je od bilo koje stvarnosti.
Knjiga
Piše i snimila Ana Kuhar
(Naziv fotografije: Harry Potter u čaroliji ruža)
Jedne sam subote sjedila na klupi u malom parku s knjigom u ruci. Čitala sam i čitala tako da uopće nisam primijetila jednog postarijeg čovjeka na drugom kraju klupice. Nakon nekog vremena, iz čista mira rekao je: „Pa zar ti nemaš ništa pametnije za raditi nego unositi se u listove papira?” Uputila sam mu začuđeni pogled i rekla: „To nisu listovi papira. Knjiga mi odvraća misli i osjećam se mirnije kada čitam. Potpuno sam u drugom svijetu gdje nema nikakvog nemira, samo ja i jedna potpuna cjelina, mašta, svijet knjige.” Kada sam to rekla, ustao je i otišao.
Čarobna zvona
Piše i snimila Vita Raffaelli
(Naziv fotografije: Kako je more postalo slano - mit o čarobnom mlinčiću)
Ispričat ću vam priču o čarobnim zvonima, zapravo o čaroliji koja se zbila u jednom malom selu nedaleko od Pariza. U tom se mirnome mjestu nalazila jedna crkvica, ali nešto joj je važno nedostajalo. Nije imala zvono. Jednog se dana u selu pojavila neobična starica. Donijela je predivan dar za stanovnike sela, ali nije ni slutila da taj dar neće biti dočekan s radošću.
Dok ju još nitko nije primijetio, približila se crkvi i izrekla čarobne riječi:
„Zvuk zvona nek' se nadaleko čuje. Dobri duhovi prirode nek' prepoznaju ovaj znak, dobre vijesti da ostave trag.“
Kada je ujutro zvono prvi put zazvonilo, stanovnici su požurili vidjeti otkud dolazi taj novi, neobičan zvuk. Ugledali su staricu kraj crkve i odmah pomislili da je zla čarobnica. Rekli su joj da nije dobrodošla i protjerali je iz sela. Starica se uputila prema maglovitom puteljku kojim je i stigla... i otišla. Sljedećeg dana, kada je zvono zazvonilo, odjednom su iz zemlje stali nicati tulipani. Svaki tulipan je imao drugačiju boju latica i svaki je imao svoj poseban dar. Kada se glas o čarobnim tulipanima proširio selom, ljudi su potrčali pred crkvu kako bi vidjeli čudesne cvjetove. Svatko tko bi im prišao i pomirisao ih, odjednom se počeo mijenjati. Žena koja je pomirisala narančasti tulipan istoga trenutka je počela plesati i osjećala se veselo. Dječak koji je pomirisao plavi tulipan osjećao se snažnijim i moćnijim nego prije. Žuti tulipan je donosio dar ljepote, a crveni dar ljubavi.
Od toga dana svi ljudi bi se radovali zvonjavi iz crkve i čarobnim tulipanima. Naposljetku su bili zahvalni starici koja im je donijela čudo u njihovo malo selo. Odlučili su je potražiti i nagraditi ju sunčanim i blistavim vrtom u najljepšem kutku sela. Starica je još godinama u njem boravila. Posadila je novo cvijeće u znak prijateljstva i odanosti.
Podijeli na Facebook
