Nobelovu nagradu za književnost za 2020. dobila američka pjesnikinja Louise Glück

Ovogodišnja Nobelova nagrada za književnost danas je pripala američkoj pjesnikinji Louise Glück, a u obrazloženju se navodi kako joj je nagrada dodijeljena za "jasan poetski glas koji oštrom ljepotom čini pojedinačno postojanje univerzalnim". Pjesnikinja je prva američka autorica u dvadeset sedam godina koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost, dakle prva Amerikanka nakon Toni Morrison koja je nagrađena 1993. godine, te šesnaesta žena koja je dobila Nobela u povijesti dodjele nagrade.

Glück je jedna od vodećih američkih pjesnikinja, osvojila je i Pulitzerovu nagradu i prestižnu National Book Award, a predsjednik odbora za dodjelu Nobelovih nagrada, Anders Olsson, usporedio ju je s Emily Dickinson zahvaljujući njezinoj "strogosti i nevoljkosti da prihvati jednostavne doktrine vjere". "U svojim pjesmama", nastavio je Olsson, "sebstvo sluša ono što je ostalo od njegovih snova i obmana, i nitko ne može biti oštriji od nje u suočavanja s iluzijama sebstva". Zadnji pjesnik koji je osvojio Nobelovu nagradu za književnost bio je Šveđanin Thomas Tranströmer, dobitnik 2011. godine.

Nakon kontroverzi proteklih godina - seksualnog skandala povezanog s jednom članicom odbora te dodjele nagrade Peteru Handkeu - očekivalo se da će švedska Akademija ove godine igrati na sigurno pa Nobelovu nagradu za književnost dodijeliti, primjerice, kanadskoj pjesnikinji Anne Carson, ruskoj spisateljici Ljudmili Ulickoj ili, između ostalih imena kojima se spekuliralo, japanskom piscu bestselera Harukiju Murakamiju. Nobelova nagrada za književnost dodijeljena je dosad 113 puta 117 književnika i književnica u razdoblju od 1901. godine do danas.

Louise Elisabeth Glück rođena je 1943. godine u New Yorku. Prema pisanju portala za književnost, filozofiju i društvenu teoriju rizom.rs, koji je u veljači 2017. godine objavio nekoliko pjesama autorice u prijevodu Stevana Bradića (na hrvatskom, koliko smo uspjeli istražiti, nije objavljeno ništa), Glück se izjašnjava kao "zastupnica objektivističke poetike, nastale tokom tridesetih godina 20. stoljeća, čiji su glavni predstavnici bili Louis Zukofsky, Charles Reznikoff, George Oppen i Carl Rakosi". U eseju "Dokaz i teorije" pjesnikinja navodi kako zastupa poeziju koja se približava tišini i graniči s iščeznućem. Njezine najznačajnije zbirke su: "Seoski život" (2009), "Averno" (2006), "Sedam doba" (2001), "Vita nova" (1999), "Zemlje pašnjaka" (1996), "Divlji iris" (1992), "Ararat" (1990), "Ahilejev trijumf" (1985). Pulitzerovu nagradu za poeziju dobila je 1993. godine za zbirku "Divlji iris". (N. K.)


S portala rizom.rs prenosimo jednu od autoričnih pjesama, u prijevodu Stevana Bradića:


Divlja perunika

Na kraju moje patnje
bila su vrata.

Počuj me: sećam se
onoga što ti nazivaš smrću.

Nad glavom buka, povijalo se granje bora
Potom ništa. Bledilo sunca
treperilo je iznad suve površine.

Užasno je preživeti
kao svest
sahranjena u tamnu zemlju.

Potom se završilo: ono čega se bojiš, biti
duša, okončana iznenada,
izgubiti moć govora, neprimetno uleganje
čvrste zemlje. I ono što mi se činilo da su
ptice koje proleću kroz nisko žbunje.

Ti koji se ne sećaš
dolaska sa drugog sveta
kažem ti da sam mogla ponovo da zborim: sve
što se vraća iz zaborava vraća se
da zadobije glas:

iz središta mog života probio se
veličanstveni vodoskok, tamno plave
senke na azurnoj morskoj vodi.


Veći izbor prijevoda autoričnih pjesama možete pročitati na linku:
rizom.rs/2017/02/15/proba2/

 

Facebook komentari

Novo u katalogu