Piše Tanja Tolić
Čitanje je često učenje, studiranje teksta. Ponekad je u pitanju zahtjevan književan tekst: autor u knjizi rastvara uobičajenu formu romana ili priče, možda piše fragmentirano, uvodi nepouzdane pripovjedače ili uopće ne možemo razabrati tko pripovijeda, stil ili sintaksa odudaraju od "našega" na koji smo navikli, ili pak narativ nije linearan nego skače kroz prostor i vrijeme. Čitamo li publicističku literaturu, zahtjev čitanja može biti još složeniji, osobito ako nismo upoznati s područjem ili temom - filozofska literatura, primjerice, za laike često zna biti nalik učenju.
Nekad čitamo iz zabave, iz eskapizma, iz čistog užitka i potrebe da se, ako ne utopimo u knjizi, a onda utoplimo u tekstu. Svi načini čitanja su u redu. Ako išta, čitanje ne bi trebalo izazivati bilo kakvu osudu ili prosudbu. Krimiće i trilere ne čitam već nekoliko godina: umorila sam se od nasilja; toliko ga je u svijetu oko mene da ga ne želim i u knjigama. Preporuke za tu vrstu literature vam, dakle, ne mogu dati, ali umjesto toga nudim, vjerujem, nešto bolje: deset lakih komada. To su knjige za opušteno i radosno čitanje - književni ekvivalent popisa od neki dan, onoga za utjehu. Laki komadi u naslovu ovoga teksta ne nose vrijednosnu oznaku, ovo nije literatura koja je manje kvalitetna, nego znače doslovno ono što im govori ime: lagani su za čitanje. Sve knjige se mogu kupiti online, na stranicama izdavača, a dobar dio naslova je na popustu i u knjižarama. Knjige su poredane nasumičnim redom, redoslijed nije odraz kvalitete ili važnosti djela.
1. Winifred Watson, Veliki dan gospođice Pettigrew (Sonatina naklada, prijevod Marko Maras)
.jpg)
Gospođica Pettigrew me baš razgalila ovoga ljeta! U pitanju je zaboravljeni hit iz 1930-ih godina koji je ponovno otkriven nakon šezdeset godina kad je njegova autorica imala 94 godine. Radnja prati pastorovu kćer, nesposobnu guvernantu male djece, mršavih obrazovnih kvalifikacija i stalno u potrazi za novim poslom. Kad izgubi još jedan posao, kreposna usidjelica visokih moralnih načela zabunom završi kod zanosne Delysije LaFosse koja je istodobno u vezi s tri muškarca... "Gospođica Pettigrew" dijelom je komedija u maniri Shakespeareovih "Veselih žena windsorskih", a dijelom studija života "suvremenih" žena kakve je stotinu godina prije pisala Jane Austen. Nema ovdje stihova ni duboke analize, ali "Gospođica Pettigrew" je, kao i "Vesele žene windsorske", kako je u predgovoru izdanju iz 1982. godine napisao prevoditelj Josip Torbarina, "himna životnoj radosti čovjeka... koji se suprotstavlja puritanskom preziranju žene i tjelesnih užitaka".
Cijelu recenziju pročitajte ovdje: bit.ly/gospodjica_pettigrew
2. Taylor Jankins Reid, Daisy Jones i Šestorka (Vorto Palabra, prijevod Selma Muftić Pustički)
.jpg)
Roman je uzbudljiva kvazi-biografija fikcionalnog benda koja djeluje potpuno autentično: taj bend bi stvarno, u nekim segmentima, mogao biti Fleetwood Mac koji je autorici poslužio kao inspiracija. Do kraja romana čitatelj je već toliko "kupljen" da poželi otići na YouTube i preslušati stare pjesme Šestorke, sve hitove s njihova kultnog albuma "Aurora". No ono što ovaj roman doista čini posebnim u niši rock literature, nisu (samo) seks, droga i rock'n'roll, nego odlično napisana priča o ovisnosti, iskušenjima i izborima koje činimo. Zaplet počinje u trenutku kad menadžer dogovori duet Daisy Jones i Billyja Dunnea kako bi podigao rejting Šestorke. Billy je u osjetljivoj fazi: postao je otac i upravo se vratio s liječenja od droge, što je bio uvjet da spasi brak s Camillom. Daisy su džepovi puni narkotika i nema namjeru posustati, a nakon što se njihov duet pretvori u hit na top-ljestvicima, glazbena kuća ponudi im da zajedno snime album. Tako se rađa sastav Daisy Jones i Šestorka, a s njim dolazi i gomila problema koji će članove benda međusobno posvađati i udaljiti...
Cijelu recenziju pročitajte ovdje: bit.ly/daisy_jones_sestorka
3. Yangsze Choo, Noćni tigar (Znanje, prijevod Karmela Cindrić)
.jpg)
Tigrovi tradicionalno izazivaju duboko poštovanje u cijeloj Aziji. Štovanje predaka u obličju tigrova – uvjerenje da se duša pretka može reinkarnirati kao tigar – bilo je uobičajeno na Javi, Baliju, Sumatri i u Malaji te premda se takav oblik smatrao "prijateljskim", ujedno ga se pribojavalo kao onoga koji kažnjava. Jedan takav tigar, sumnjaju mještani, u lipnju 1931. godine u gradu Batu Gajah ubija djevojke, sve lijepe i dugokose, a to posebno brine jedanaestogodišnjeg slugu Rena koji mora ispuniti posljednju želju svoga pokojnog gospodara doktora MacFarlanea – pronaći njegov davno amputirani prst i položiti ga u njegov grob. Ren ima 49 dušnih dana da pronađe prst, u protivnom će duša njegova gospodara vječno lutati svijetom. Prst je, međutim, spletom okolnosti završio kod krojačke naučnice Ji Lin. U "Noćnom tigru" nepretenciozno se isprepliću povijest i mitologija, misterij i praznovjerje, stvarnost i mit, a sve to Yangsze Choo koristi kako bi istražila napetost između čovjekove ljudske i zvjerske prirode. Za to ne treba biti mjenolik – ni vukodlak ni tigrodlak; uostalom i u ovoj priči tigrovi ustvari izražavaju skrivene i zabranjene želje ljudi.
Cijelu recenziju pročitajte ovdje: bit.ly/nocni_tigar
4. Diana Setterfield, Bila jednom jedna rijeka (Vorto Palabra, prijevod Marta Kovač)
.jpg)
Koliko sporo srce može kucati? Stotinu udaraca u minuti sasvim je uobičajeno. Šezdeset je opasno. Četrdeset može biti kobno. Jedan otkucaj u minuti? Pa... bolničarka i primalja Rita Sunday nikad nije čula da je puls djeteta pao na manje od četrdeset u minuti. Osim kad padne na nulu. Djevojčica od koje četiri godine što ju je ranjeni stranac unio na zimski solsticij u gostionicu "Labud" kraj Temze bila je očito mrtva, osim što se ubrzo ispostavilo da je ipak živa, s jednim otkucajem u minuti. To nije moguće, govori sebi Rita. Ali ako nije moguće da je živa i nije moguće da je mrtva, što je bila? Treći roman Diane Setterfield misteriozna je viktorijanska priča, atmosferom nalik njezinu prvom romanu "Trinaestoj priči" koji je od objave 2006. godine doživio dvadeset šest izdanja, prodan u više od tri milijuna primjeraka i objavljen u trideset osam zemalja. "Priča" je bila gotičke atmosfere, sjajnog zapleta i napete radnje, zbog čega je i dan-danas jedan od romana koji hrvatski čitatelji najviše preporučuju usmenom predajom. "Rijeka" je ne samo na tom tragu, nego (meni) još i bolja: priča o djevojčici koja je oživjela vrlo je kompleksna, složene unutarnje strukture, ali je ispričana toliko pitko i toliko se lako čita (guta!) da se čini kako Setterfied nije dizala nikakav teret pišući.
Cijelu recenziju pročitajte ovdje: bit.ly/BilaJednomJednaRijeka
5. Nina George, Svjetla juga (Mozaik knjiga, prijevod Branka Grubić)
Svatko tko je čitao "Malu parišku knjižaru", poznatu knjigu njemačke spisateljice Nine George, znat će za njezinu teoriju liječenja literaturom. Ako se prava knjiga pročita u pravo vrijeme, ona može izliječiti i najteže probleme. Književni ljekarnik, monsieur Perdu, prepisat će uvijek najbolji lijek. A najbolji lijek za najveće patnje jest knjiga "Svjetla juga" koju potpisuje anonimni pisac Sanary. Ta se knjiga treba čitati do tri stranice na dan. Do sada, ta je knjiga postojala samo u glavi autorice Nine George, iako su je mnogi tražili po policama knjižara i nisu je uspjeli naći. A onda se Nina George odlučila napisati upravo tu svoju zamišljenu knjigu. "Svjetla juga" poetski je roman o ljubavi i moći književnosti, o alkemiji ljubavi, o blistavim i gorkim vrstama ljubavi, o svemu onome što nas zbunjuje i veseli s osobama koje volimo ili pokušavamo voljeti. I ovaj put imamo vlasnika putujuće knjižare, zove se Francis Meurienne koji ima neobičnu pomoćnicu Marie-Jeanne koja može vidjeti ljubav, i to doslovno, kao i sva ona srca koja su predodređena jedno za drugo. No što će ona učiniti s tom sposobnošću i kako joj pritom može pomoći čarolija čitanja?
6. Fredrik Sjöberg, Klopka za muhe (Hena com, prijevod Sara Profeta)
"Klopka za muhe" neobična je, otkačena, duhovita, ali izuzetno pametna knjiga, od one vrste koju je teško žanrovski odrediti. Recimo da je to intimna, memoarska proza koja meandrira u esejistiku. Sjöbergova posebnost i šarm kojim piše o sitnicama što život znače neodoljivi su. Što muhe pršilice znače u njegovu životu, kakve sve ljepote otkriva dok luta udaljenim otokom Runmaröm te kakva se sakupljačka ovisnost skrivala u srcu njegova prethodnika, osebujnog švedskog entomologa Renéa Malaisea, na ekspedicijama po Kamčatki i Burmi – sve to, a i mnogo više, otkrit ćete lutajući stranicama ovog bestselera. Način na koji Sjöberg piše o muhama, klopkama, ljudima i livadama pokazuje da se dobra proza ne skriva samo u velikim temama.
7. Lara Prescott, Čuvarice tajni (Znanje, prijevod Lidija Milenkov-Ečimović)
Roman je nadahnut istinitim događajima, planom obavještajne agencije CIA da najveću ljubavnu priču 20. stoljeća, "Doktora Živaga", iskoristi kao oružje protiv sovjetskog sistema. Lara Prescott isprepleće ljubavnu priču Pasternaka i njegove dugogodišnje ljubavnice Olge Ivinskaje, i pripovijest o dvjema ženama koje dar za čuvanje tajni katapultira u svijet opasnosti, ljubavi i međunarodne špijunaže. Dok nas vodi od Moskve do gulaga, od Washingtona do Pariza i Milana, ovaj roman osjećajno, vjerodostojno i s posebnom pažnjom za povijesne detalje pripovijeda o napetim vremenima i iznimnim a nevidljivim ženama koje su ih obilježile. Kad je objavljena, knjiga je začas postala bestseler New York Timesa, bila je u užem izboru za prestižnu Nagradu "Edgar Allan Poe" u kategoriji najboljeg prvijenca, te je dosad objavljena ili će to uskoro biti u čak 30 prijevodnih izdanja diljem svijeta.
8. Fredrik Backman, Svakog jutra put do kuće sve je duži (Fokus komunikacije, prijevod Nikola Perišić)
Dirljiv portret borbe čovjeka u ozbiljnim godinama da zadrži svoja najdragocjenija sjećanja, ali i napora njegove obitelji da se pobrine za njega. Istovremeno moraju pronaći način kako ga (polako) pustiti da ode. Uz isti, neodoljiv stil i šarm svojih najprodavanijih romana, Fredrik Backman još jednom otkriva svoje nenadmašno razumijevanje ljudske prirode i duboko suosjećanje s ljudima u teškim okolnostima.
9. Pam Jenoff, Izgubljene djevojke Pariza (VBZ, prijevod Sanja Ščibajlo)
U poslijeratnom New Yorku 1946. godine, mlada udovica Grace Healey na željezničkom kolodvoru nalazi kofer s dvanaest ženskih fotografija. Odlučna da otkrije sudbine žena s fotografija, započinje istragu koja je vodi sve do washingtonskih arhiva. U drugoj pripovjednoj liniji pratimo Eleanor Trigg, mladu poljsku Židovku na čelu britanske mreže tajnih agentica koje su tijekom Drugog svjetskog rata bile raspoređene na okupiranom teritoriju u Francuskoj i pomagale pokretu otpora. Jedna od njih, mlada samohrana majka Marie Roux, suočit će se s neočekivanim i nevjerojatnim zadacima kada je misija odvede u samo srce ratnog vihora, prije samog Dana D. Roman je nadahnut povijesnim događajima i stvarnim osobama, a posveta je ženskoj hrabrosti i junaštvu, i velikoj snazi žena da prežive u najtežim životnim okolnostima.
10. Laura Esquivel, Kao voda za čokoladu (Vorto Palabra, prijevod Mirjana Polić Bobić)
Tko jednom zađe u magični svijet tradicionalne meksičke kuhinje ostat će tamo zauvijek, opčinjen čarolijom mirisa i okusa koja muti razum, mami suze, pobuđuje ljubav, zaziva melankoliju i miješa maštu i zbilju rukom nadarene kuharice-čarobnice. A ovo je upravo priča o jednoj takvoj, o Titi, najmlađoj kćeri u obitelji De la Garza kojoj je okrutnom obiteljskom tradicijom uskraćena ljubav njezina života. Umjesto udaje za Pedra, nju će zapasti dužnost da se brine o svojoj majci do njezine smrti. Kada se Pedro, u želji da bude što bliže svojoj voljenoj Titi, oženi njezinom sestrom Rosaurom, strasti na imanju De la Garza proključat će kao voda za čokoladu. Prije trideset godina, Laura Esquivel napisala je roman "Kao voda za čokoladu", koji je u rekordnom roku postao svjetskom senzacijom. Dvije godine bio je najprodavaniji roman u Meksiku, godinu i pol proveo je na američkoj listi najprodavanijih knjiga, preveden je na 36 jezika, a diljem svijeta prodao se u nevjerojatnih sedam milijuna primjeraka. Po njemu je snimljen i najkomercijalniji film na španjolskom svih vremena.
Podijeli na Facebook
