Piše Tanja Tolić
Istina je, cigarete stvaraju užitak. Time riječima započinje knjiga u potpunosti posvećena samo jednom, ali najpopularnijem obliku pušenja – cigaretama. “The Cigarette Book: The History And Culture Of Smoking” (Knjiga o cigareti: Povijest i kultura pušenja), koju su napisali Chris Harrald i Fletcher Watkins, otkriva da su cigarete, kakve danas poznajemo, isključivo fenomen 20. stoljeća.
Još 1900. godine duhan se konzumirao pomoću lula, u obliku cigara i ručno motanih cigareta. No do 1910. godine prodaja tvornički proizvedenih cigareta eksplodirala je i dosegla prodaju od 8,6 milijardi komada godišnje. Tako je počelo stoljeće cigarete.
Dramatičan porast prodaje, piše Greg Barbrick s portala blogcritics.org, stvorio je i nove poslove: one u oglašavanju, korporativne sponzore, industrijske radnike, grupe koje su se zalagale za pušenje, grupe koje su se protivile pušenju, znanstvenike koji su provodili medicinske studije… Lista je podugačka jer zapravo nikad nije prestala rasti i nikada neće.
Knjiga o cigareti funkcionira kao mala enciklopedija. Prvi zapis počinje riječju “aardvark” (mravojed), što je referenca na nadrealistički oglas za Winston, a posljednja riječ je Zippo, što je kultni upaljač. Svaki je pojam objašnjen u par kratkih rečenica, a poneki imaju i ilustraciju. Štivo je zanimljivo za čitanje, piše Barbrick, jer su autori otkrili zanimljive stvari o cigaretama. Primjerice, pojam “globalno zatopljavanje” u knjigu je uvršten zbog tvrdnje Ala Gorea 2006. godine, pred grupom predstavnika iz UN-a, kako upravo cigarete značajno doprinose globalnom zatopljavanju. Jeste li se ikad pitali koji je bio najneuspješniji proizvod duhanske industrije? Brand nazvan Premier, prva bezdimna cigareta, puštena u prodaju 1988. godine, čija je proizvodnja koštala 300 milijuna dolara. Pušači su je trenutno zamrzili i Premier nije dugo trajao.
Pored slengovskih izraza za cigarete, knjiga se bavi i slavnim pušačima – Frankom Sinatrom, Yulom Brynnerom, Bette Davis, Johnom Wayneom i Laurenceom Olivierom. Potonji je čak imao i vlastiti brand cigareta; zvale su se Olivier, a legenda kaže da je 50-ih godina prošlog stoljeća slavni britanski glumac ucjenjivao kazališta da u automatima za cigarete moraju prodavati samo njegove, ako žele da nastupi na njihovoj pozornici. Svakog tjedna Olivier je od proizvođača dobivao 10 tisuća cigareta za vlastitu upotrebu i kako bi imao što dijeliti prijateljima.
Među američkim predsjednicima bilo je dosta pušača, no niti jedan nije bio toliko strastven kao Lyndon Johnson koji je pušio tri kutije na dan. Kad je napokon prestao, pitali su ga da li mu nedostaje pušenje. “Svake minute svakoga dana”, odgovorio je. Jozef Staljin možda nije pušio tri kutije na dan, ali dok je on pušio na sastancima, nitko drugi nije smio. Adolf Hitler štetne se navike brzo riješio i kao i većina bivših pušača postao prilično isključivo prema onima koji su i dalje pušili. Nametnuo je visoke poreze duhanskoj industriji i zabranjivao pušenje gdje god je stigao. Prema knjizi, nakon što se ubio, prva stvar koju su učinili članovi njegova kabineta bila je da su zapalili cigaretu.
Pisac Martin Amis navodno je izjavio kako mu je netko, u jednom trenutku, rekao da mnogo bolje piše dok puši. Dylan Thomas je pak u jednom pubu zamijetio natpis: “Molim vas, ne bacajte cigarete na pod, jer ozljeđuju ruke i koljena mušterija dok izlaze”. Dosta slično službenom natpisu u kupaonici američke vojske: “Molim vas, ne bacajte opuške u zahode”, ispod kojeg je netko dopisao: “Jer se smoče pa ih je teško pušiti”.
Podijeli na Facebook
