Nakon tri semestra potpuno promašenih, dosadnih i suhoparnih predavanja (i profesora) engleskog jezika na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, u silabusu za četvrti semestar pojavilo se novo ime. Cody McClain Brown. Hm... Tko je sad pak on? U svakom slučaju, zaključili smo da sigurno neće biti gore od onog u čemu smo imali priliku "uživati" u prethodnim semestrima.

Ajde, bar je stranac, razmišljali smo. Već samo to bi trebalo biti dovoljno zanimljivo da nas održi budnima na tim, do tada, beskrajno dosadnim predavanjima. Onda je netko pametan od kolega proguglao tog tipa, Codyja McNešto Nešto i... BUM!!! Ispostavilo se da čovjek piše bolesno dobar blog, medijima je beskrajno interesantan i stalno trabunja nešto o punici i hrvatskom ispijanju kava! Oboružani znanjem o novom profesoru, početak predavanja ovaj se put očekivao s velikim zanimanjem.

Ono što je uslijedilo, pa... mislim da je nadmašilo sva naša očekivanja! Konačno smo se veselili tom engleskom, zbog simpatičnog Amera s hipsterskim cvikicama, koji se, uz odličnu nastavu, brinuo da nam nije PROPUH u učionici. What the fuck, kakav sad propuh!? Vrlo brzo smo naučili da su propuh, punica, papuče, kava, susjedi, Split i Zagreb prirodni diskurs ovog kul tipa. Sorry, SPLITSKOG ZETA!

Ako živite u Hrvatskoj (čak ne i nužno u Hrvatskoj), imate pristup internetu i... pa, jednostavno niste izolirani od vanjskog svijeta, sigurno ste naišli na Zablogreb i pritom se dobro nasmijali. Codyjeva zapažanja svih mogućih (i nemogućih) kulturoloških razlika između Amerike i Hrvatske postala su apsolutni hit. Toliki hit da se dogodilo ovo: "A onda se u veljači dogodilo ono što znači vrhunac karijere svakog blogera. Postali smo BROJ JEDAN na GOOGLEU! Ako biste guglali 'propuh', Zablogreb bi bio na prvome mjestu! To!".

No, vratimo se na sam početak. Što je jednog Oklahomca dovelo baš u Hrvatsku? "Svoju sam suprugu upoznao jedne noći u provincijalnom mjestašcu u Oklahomi. Mislio sam da je iz Rusije. Slučajno je to bila jedna od najhladnijih noći godine, a naša večernja nastava iz komparativne politologije upravo je završila. Dok sam kao i ostali studenti žurio prema svom autu, pogledom sam pratio Vanu koja je odlazila u studenu daljinu, hodajući preko kampusa prema domovima gdje su živjeli svi inozemni studenti. Vidjelo se da je iz Europe: visoka i vitka, tvorila je elegantnu, titravu sjenu. Ruku zabijenih u džepove i pognute glave, uvojcima duge kose stvarala je aureole pod uličnom rasvjetom. Čak su joj i koraci na neki način odisali profinjenošću kakve nije bilo u trapavom gaženju nas Oklahomaca na putu prema parkiralištu."

Ispostavilo se da Vana nije bila iz Rusije, već iz Hrvatske (koja također NIJE u Rusiji) i to iz "najlipšeg grada na svitu" - Splita. Kako to obično biva, ljubav ga je odvela, tj. dovela u drugu, potpuno stranu zemlju, dapače, na drugi kontinent. Lijepa se ljubavna priča razvijala dalje, Cody se oženio profinjenom Splićankom i počeo živjeti u Hrvatskoj. "I tako smo jednog vikenda našli malo vremena nasamo i, je li, znate već kako to ide (ako ne, možda bolje da odete na tečaj iz biologije, ili malo proučite tu temu na internetu). U svakom slučaju, nakon devet mjeseci predivna se Sara rodila u Splitu jednog prekrasnog jutra u veljači, jer gotovo je svako jutro u Splitu prekrasno, ČAK i u VELJAČI."

Naravno, uz brak i dijete s Hrvaticom, Cody je dobio i hrvatsku punicu, koja se danas nalazi u nekim potpuno mitskim i legendarnim sferama. Neću puno pojašnjavati, prepustit ću riječ najvećem obožavatelju punice kojeg su ovi prostori ikada vidjeli!

"Kao što ti diler uvali drogu da se navučeš, punica uvaljuje gostoljubivost da u tebi stvori onu ovisnost kakvu ionako već zamišlja da imaš. To je proročanstvo koje samo sebe ispunjava. Možeš se odupirati, možeš se uvjeravati da problem za tebe ne postoji, da možeš odustati u bilo kojem trenutku i da je ona samo ljubazna, ali u tom trenutku je već prekasno. Potpao si pod njezinu moć. Ako si ikada imao imalo samostalnosti, pa, stari moj, davno si je izgubio. Ipak, prvi korak u nadilaženju problema je priznati da ga imaš. Zato izgovorite te riječi sa mnom: 'Zovem se Cody i ovisan sam o punici.' A ona upravo to i želi." Jednostavno je, to rade sve mame, punice i bake, one brinu o SVIM potrebama svojih najmilijih. ("Mislim ono, rođena me mater nije pitala ni što jedem ni koliko sam pojeo otkako mi je bilo devet godina. No moj dnevni unos kalorija u Hrvatskoj je postao dnevni predmet prijepora.")

Osim mitske punice (trebali bismo ju pisati velikim P), tu su i druga Codyjeva zapažanja nas osebujnih Hrvata. Jeste li ikada razmišljali zašto po kući nosite papuče? Jeste li ikada uopće doveli u pitanje mamin ili bakin autoritet koji proizlazi iz unezvjerenog povika: "Di su ti papuče, ne hodaj bos/a!!! Razbolit ćeš se!"? Zatvarate li prozore kad nastane propuh? Naravno da zatvarate i to se jednostavno po-dra-zu-mi-je-va! Kad ste zadnji put sjedili s prijateljem na kavi manje od sat vremena? Sigurno ne pamtite! Jučer ste vjerojatno stajali u nekom redu za NEŠTO jer mi, u Hrvatskoj, za SVE čekamo u jebenim redovima.

Sve one dijelove naše kulture koji su simpatični i OK, poput dugih i trajnih prijateljstava, ispijanja kava, ručka kao vezivnog tkiva svake obitelji, njih niti ne zamjećujemo! Da, oni imaju ogromnu važnost u našim životima, ali nam se podrazumijevaju, prirodni su nam. S druge strane, one dijelovi naše kulture koji nisu OK, poput nepotizma i vječnog čekanja u redovima, e pa njih smo itekako svjesni.

Upravo zato, predivno je vidjeti da je netko ugledao, osvijestio i "stavio na papir" i one dijelove naše kulture i mentaliteta koji su zakon! I uopće nije neobično što je to učinio jedan stranac (koji, by the way, to više nije, ipak se radi o hrvatskom zetu!). Cody nas je "pročitao" kao nitko dosad i ukazao nam na naše predivne i one malo manje divne strane. Uz sve to, učinio je to na tako zabavan i, vrlo često, urnebesno smiješan način!

"Propuh, papuče i punica", Codyjev prvijenac u izdanju Algoritma, logični je nastavak njegovih priča s megapopularnog bloga Zablogreb. U knjizi je predivno zaokružena priča o Codyjevom upoznavanju i saživljavanju s hrvatskom kulturom. Kad sam prije mjesec i pol intervjuirala Codyja za svoj studentski projekt, rekao mi je kako nije ovdje da bi mijenjao Hrvatsku. "Molim vas, pijte kavu satima, nemojte prestati to raditi! Toliko je aspekata hrvatske kulture koji su mi predivni!"

Danas i Cody ide NA kavu, a espresso mu potraje i dulje od dvije minute! No, u početku je imao priličnih problema s navikavanjem na hrvatski koncept KAVE. "I tako su mi poslužili tu majušnu, liliputsku kavicu koju sam ispio za, o, recimo, pet minuta (prije bih rekao za dvije). Zatim sam pogledao oko sebe i primijetio da su šalice svima ostalima pune, pa sam pomislio: Jao meni, ovo će potrajati. I potrajalo je. Kava u Hrvatskoj ima manje veze s dotičnom kavom, a više s druženjem. Samo sam tako sjedio, a svi su pričali, pričali, pričali. Kad je napokon završilo, bio sam tako umoran da mi je trebala... još jedna... NEGO ŠTO... kava! Sada, nakon mnogo godina, shvaćam da su odlasci na kavu u Hrvatskoj jedna od onih stvari po kojima se ova zemlja razlikuje od svih ostalih u kojima sam ikada živio. To je ujedno i jedan od najugodnijih vidova ovdašnjeg života."

U epilogu knjige, opisan je puničin odlazak u Ameriku, a to, vjerujte mi, nikako ne želite propustiti! Kako je prošao sudar dvaju svijetova, neću vam otkriti, već vas potičem da što prije zavirite u knjigu.

Cody danas sa suprugom i kćerkom živi u Zagrebu, a kako kaže, punica ih redovito posjećuje. Osim Zablogreba, piše i tjedni prilog "Love Croatia" za Glas Hrvatske na HRT-u. Od prije par dana, STALNO je zaposlen na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu kao nastavnik engleskog jezika. (Jedan razlog više u korist FPZG-a za sve buduće maturante!)

Ako ste u potrazi za literaturom koja će vas nasmijati, dirnuti do suza, a zatim rasplakati od smijeha, "Propuh, papuče i punica" vaša je adresa. Letjet ćete kroz stranice kao nikad prije, uz povremene uzvike: "Ajmee, da, to je ovdje stvarno tako!" Ako više volite čitati na engleskom, ne brinite! Algoritam je objavio i izdanje na engleskom jeziku, s naslovom "Chasing a Croatian Girl". Cijena je ista, kao i format, uvez i cover.

Kad sam pričala s Codyjem za već spomenuti studentski projekt, rekao mi je da bi se u budućnosti volio vidjeti kao autor nekoliko knjiga i kao stalno zaposleni profesor na fakultetu. Mjesec i nešto sitno dana kasnije, Cody je dobio stalni posao, a njegov prvijenac nalazi se na policama knjižara.

Snovi se ostvaruju, pa čak i u Hrvatskoj!

Čitajte Amerikanca koji nas je pročitao kao nitko dosad!