Zašto nam promjena teško pada?

Piše Bruno Šimleša

Postoji nekoliko razloga zašto nam je teško odreći se nekog uvjerenja ili odnosa, a ovdje ću se baviti samo dvama koji mi se čine najčešćima.

Prvi je da mislimo kako ta uvjerenja ili odnosi određuju tko smo jer ne znamo tko smo bez njih. Poistovjetimo se s njima pa ne znamo tko smo ako nismo nečiji suprug ili zaposlenik u toj i toj tvrtki ili osoba koja vjeruje u to i to i onda je logično da ćemo smišljati svakojake maštovite izgovore samo zato jer se ne usudimo odreći jednog dijela sebe, čak i ako smo svjesni da nam stvara nesreću. Ovako bar imamo neki pojam o sebi što nam daje kakvu-takvu sigurnost, a ako se to promijeni, tko zna što će biti.

Sve je to jasno i razumljivo. Iako nas sigurno udaljava od ispunjenog, sretnog života, razumljivo je zašto se teško odlučujemo na promjenu. Poznata bara čini nam se primamljivijom od pokušaja stvaranja mirnijeg jezerca na kojem bismo se osjećali više kao doma pa onda i uživanja u svom moru, da bismo se onda eventualno jednoga dana, nakon što pribavimo potrebnu opremu, otisnuli i u ocean. Logično je da nam bara izgleda kao sigurnije utočište, ali zar ćemo na to svesti svoj život?

Razumijem da nije jednostavno odlučiti se na promjenu. Često osjećamo da ćemo gubitkom jedne osobe, odnosno svoje uloge supruga ili nečije partnerice, izgubiti sebe. Trenutačno nije ni važno ako nam te uloge nisu stvarale zadovoljstvo. Važno je samo da su nam davale osjećaj da znamo tko smo. Imali smo dojam da smo netko jer smo bili nečiji suprug ili partnerica. Opet se pokazuje da ta poznatost ima gotovo magičnu privlačnost. Dakle, jasno je da se odlučujemo ne mijenjati takve odnose jer imamo osjećaj da ćemo gubitkom tih odnosa izgubiti sebe.

Ali ako malo bolje pogledamo, otkrivamo da nećemo izgubiti sebe, nego one dijelove našega života kojima nismo zadovoljni. Izgubit ćemo ono što nas frustrira i sprječava da budemo svoji, autentični. A morate priznati da je prilično apsurdno odustati od promjene koja vas može približiti vama samima samo zato što ste svojoj nesigurnosti dopustili da vas uvjeri kako ćete mijenjanjem onoga što vas kronično ne zadovoljava izgubiti nešto značajno. Nećete, dragi moji. Izgubit ćete ono što vas udaljava od vas samih, što vas udaljava od potrage za srećom. Izgubit ćete ono što vas udaljava od uistinu vašeg, autentičnog, izvornog života!

Naravno, odluka da nešto promijenite najčešće nije proizvod racionalnog vaganja plusova i minusa. Ako želite promijeniti nešto u vezi uloge s kojom se najviše identificirate, a nemate druge razvijene uloge, nećete uspjeti provesti promjenu. Npr., ako se najviše doživljavate kao majka ili supruga i trebate promijeniti svoja uvjerenja koja imate o djeci ili suprugu ili trebate promijeniti prirodu tih odnosa, nećete to moći učiniti ako niste razvili svoje druge uloge. Ako većinu svog vremena i razmišljanja, ali i doživljavanje sebe imate kroz uloge majke ili supruge, bit će vam teško mijenjati išta u vezi s tim jer ćete misliti da gubitkom poznatih uvjerenja i odnosa gubite i sebe. I zato najčešće nećete čak ni moći razmišljati o promjeni, a kamoli poduzeti nešto u vezi s tim.

Upravo je zato nužno izgraditi i ostale svoje identitete (o tome sam mnogo pisao u "Ljubavologiji" i nešto u "Školi života"). Važno je ne dopustiti da smo određeni samo jednim ili dvama odnosima. Bitno je imati razvijene mnoge odnose jer će nam povezanost s prirodom, kreativnošću ili prijateljima pa čak i s poslom (ako je zdrava povezanost) pružiti dovoljno sigurnosti da ne moramo ovisiti o nezdravim odnosima. Naime, cilj je imati dovoljno zdravih odnosa da sigurnost ne morate crpiti iz nezdravih odnosa!

Cilj je imati zdrave odnose s prijateljima, poslom, nekim kreativnim aktivnostima, prirodom, svojim tijelom, morem, ljubavi, idejama, Bogom, plesom, slikanjem… tako da ne budete taoci nezdravih odnosa. Jer ako iz zdravih odnosa, koji doista mogu biti prema bilo čemu s čim osjećate stvarnu povezanost, ne crpite dovoljno sigurnosti, bit ćete osuđeni na držanje za sigurnost iz poznatih odnosa i poznatih uvjerenja, čak i ako su ti odnosi iznimno nezdravi za vas!

Drugi najčešći razlog opiranju promjeni jest da ćemo tu promjenu često doživjeti kao neuspjeh! Uložili smo mnogo energije u taj posao ili odnos, odnosno u razvijanje nekog odnosa i ne želimo ga napustiti jer mislimo da ćemo tako omalovažiti uloženu energiju, vrijeme, znoj, krv i suze. Također, toliko smo puta branili taj posao ili uvjerenje da nam je sada teško napustiti ih, iako smo postali svjesni da nas udaljuju od sreće!

I ovo je razumljiv razlog, iako je i tu kristalno jasno da tako nećemo stvoriti sretan život! Npr., mnogi ljudi teško se odlučuju čak i na razmišljanje o razvodu jer bi ga smatrali svojim životnim porazom. Kada su prije 7 ili 27 godina ulazili u brak, bili su uvjereni da čine najbolju moguću stvar i vjerovali su ili su se barem nadali da će odnos funkcionirati, ali život nas često odvede u nekom drugom smjeru. Ili nismo ni bili jedno za drugo ili se nismo dovoljno poznavali i poštivali ni prije ulaska u brak, ili smo se počeli uzimati zdravo za gotovo pa smo se prestali truditi jer smo pogrešno mislili da sada kada smo u braku više ne moramo ulagati vrijeme i energiju da sve bolje upoznajemo svog partnera ili da se i dalje međusobno zavodimo, da i dalje idemo na spojeve i oduševljavamo se jedno drugim… A moguće je i da smo se samo razvijali u drugom smjeru. Možda smo i bili bliski i dovoljno se poznavali i poštovali, odnosno voljeli, ali nas je život odveo u drugačijim smjerovima.

O kojem god se razlogu radilo, razumljivo je da će nam biti teško razvrgnuti brak jer ne želimo taj osjećaj neuspjeha, ne želimo da sav taj trud i energija odu u koš za smeće, ne želimo biti poraženi. Ali, sada opet slijedi jedan veliki ali. I molim vas za jednu uslugu - molim vas da zajedno razmislimo što je zapravo pravi poraz, odnosno što je zapravo pravi neuspjeh.

Naime, meni se čini da je pravi životni poraz ostati u nekom odnosu iako znamo da zaslužujemo bolje. Čini mi se da je neuspjeh ostati s nekim tko nas ne cijeni, ne poznaje niti nas želi upoznati. Pravi je neuspjeh odustati od pokušaja stvaranja sretnijeg života! Pravi je neuspjeh i dalje svojoj djeci servirati sliku roditelja koji se ne podnose ili, u boljem slučaju, odnose jedno prema drugome kao funkcionalni cimeri ili kao brat i sestra. Pravi je neuspjeh pomiriti se s trenutačnim životnim okolnostima iako znate i osjećate da vi i vaša djeca zaslužujete bolje. Pravi je neuspjeh pristati na to da dijelite svoj život s osobom koja u svom srcu nema mjesta za vas. To su pravi neuspjesi zbog kojih ćemo imati poražavajuće rezultate u životu!

Razumijem da nije jednostavno čak ni razmišljati o ozbiljnoj promjeni, a kamoli je izvesti, ali doista vas molim da razmislite o svojemu dosadašnjem poimanju uspjeha i neuspjeha. Jer nikako ne treba inzistirati na bilo kakvom odnosu samo zato što ne želite završiti jedno poglavlje svog života koje vam naočigled krade radost, i zapravo, život sam!

Meni se čini da je uspjeh priznati i prihvatiti da zaslužujete bolje. Čini mi se da je uspjeh tražiti ono što znate da zaslužujete. Više poštovanja, više zajedništva, više ljubavi! Uspjeh je biti dovoljno hrabar za novi početak! Uspjeh je svojoj djeci poručiti da se u životu ne treba pomiriti s onim što znaš da ne zaslužuješ i uspjeh je poručiti im to djelima, a ne samo riječima!

Uspjeh se u tom "propalom" odnosu može doživjeti i onim što ste kroz taj odnos naučili o sebi, životu, odnosima, o muškarcima ili ženama… Bitno je u sljedećim odnosima ponoviti one izvrsne trenutke koje ste imali i izbjeći one koji baš i nisu bili izvrsni. Ako se pogreške ne ponavljaju, prestaju biti toksične pogreške i postaju izvrsne prilike iz kojih ste nešto naučili, zahvaljujući kojima je vaš život profitirao. Možda ste naučili kako se treba ponašati u određenim situacijama, kako ne trebate komunicirati, možda ste naučili da je iskrenost nužna i da je suludo zabijati glavu u pijesak kad se suočite s nekim problemima, možda ste naučili da nije razumno smanjiti svoje kriterije, nego da biste trebali povećati ono što možete dati svome partneru te inzistirati na tome da to i primite s druge strane, možda ste naučili da probleme u odnosu nema smisla rješavati tako da i treću osobu uvedete u taj odnos, da nema smisla ni započinjati odnos s osobom od koje se previše razlikujete, možda ste naučili da je važno imati dovoljno sličnosti u ključnim uvjerenjima, tako da vam one različitosti koje su jednostavno nužne postanu simpatične, a ne frustrirajuće...

A sve su to, dragi moji, ogromni uspjesi!

Mogao bih navesti još desetke i desetke pouka. Nadam se da ćete vi nastaviti i primijeniti ovaj princip razmišljanja na svoje "propale" odnose jer ako izvučete životne lekcije iz njih, onda to vrijeme i energija nisu propali. Onda sigurno niste potratili svoje vrijeme. Onda će u sljedećim odnosima moći zaživjeti one poželjne stvari koje ste naučili, a znat ćete izbjeći one nepoželjne! Ako cijeli odnos proglasite neuspješnim, nećete moći otkriti ni one korisne stvari koje biste mogli ponoviti u sljedećem odnosu ni one nepoželjne stvari koje sigurno ne želite ponoviti.

Iako ishod sigurno nije poželjan, iako sigurno niste maštali o tome kad ste započinjali vezu ili ušli u brak, nerazumno je cijelu vezu proglasiti neuspješnom jer je u njoj sigurno bilo stvari iz kojih možete nešto naučiti. Iz kojih možete naučiti što raditi, ali što ne raditi!