Aleksander Laslo

Aleksander Laslo (1950., Celje) diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1976., od 1978. član je Udruženja hrvatskih arhitekata. Zaposlen u tvrtkama Industroprojekt (1976.-1983.), INA-Projekt (1983.-1990.) i Plan (1990.-1995.), sve u Zagrebu, sa statusom odgovornog i vodećeg projektanta. Od 1995. stručni savjetnik i načelnik Odjela za istraživanje i planiranje, od 2001. pomoćnik pročelnika u Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu, od 2006. savjetnik pročelnika u Gradskom uredu za strategijsko planiranje i razvoj grada.
Honorarni asistent za predmet Arhitektonsko projektiranje VI i VII na Katedri za arhitektonsko projektiranje Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu 1980-88., gost-predavač na Poslijediplomskom znanstvenom studiju Graditeljsko nasljeđe Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu 1999/2001., Poslijediplomskom znanstvenom studiju Prostorno planiranje, urbanizam i pejsažna arhitektura Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu 2004., Poslijediplomskom znanstvenom studiju Graditeljsko naslijeđe Filozofskog fakulteta u Zagrebu 2005. Autor hrvatskih priloga na brojnim međunarodnim i domaćim izložbama arhitekture, autor izložbi “Zlatko Neumann & sedam svjetiljki Novog građenja” (Zagreb, 1990.) i “Frane Cota - arhitektonsko djelo” (Zagreb, 1995.); suautor izložbi “Sinagoga i Zagreb” (Zagreb, 2001.) i “Međunarodni natječaj za Židovsku bolnicu u Zagrebu 1930/31.” (Zagreb 2005.). Sudjelovao na brojnim stručnim skupovima, a bibliografija njegovih stručnih i znanstvenih radova (u Zagrebu, Beču, Ljubljani, Veneciji, Pragu i Zürichu) iznosi nekoliko stranica. Za ukupan publicistički, kritički, znanstveno-istraživački i teorijski rad na području arhitekture nagrađen godišnjom nagradom Udruženja hrvatskih arhitekata “Neven Šegvić” za 2000 godinu.