Mnogo toga u životu izvan je naše kontrole, govori nam Tranströmer. Lakše je živjeti ako nečemu vjerujemo. Postoji više toga na što se možemo osloniti da bismo prevladali svoj strah i težinu postojanja, reći će pjesnik. Sam snagu crpi iz šture skandinavske prirode, koja je u njegovoj poeziji sveprisutna
Gorana za mlade pjesnike osvojila je ove godine fizičarka koja piše pjesme – Monika Herceg iz Siska, studentica fizike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. S Monikom Herceg razgovaramo o tome zašto je u njezinim pjesmama toliko motiva iz prirode
Da bi se nešto moglo dubinski promijeniti, potrebno je promijeniti svjetonazorske i vrijednosne stupove društva u kojem živimo, okrenuti ga humanizmu – počevši od vrtića, pa do fakultetskih okvira i programa, o širim aspektima da i ne govorim: pismenost, kultura i umjetnost – ukoliko želimo da ne budu endemske već redovne pojave – moguće su samo u društvu koje tendira moralnim i intelektualnim vrijednostima, duhovnoj i svjetonazorskoj otvorenosti i socijalnoj pravednosti
Glazbenik Bob Dylan postao je 259. Amerikanac koji je osvojio Nobelovu nagradu i prvi nakon Toni Morrison, 1993. godine, koji je osvojio Nobelovu nagradu za književnost. Dylan je deveti Amerikanac koji je osvojio tu nagradu, otkako je ustanovljena 1901. godine
Prva nagrađena pjesnikinja predstavljena na ovogodišnjem festivalu Prvi prozak na vrh jezika, nakon nastupa projekta Zaron, bila je Marija Dejanović, laureatkinja Gorana za mlade pjesnike, najuglednije hrvatske pjesničke nagrade. Rođena Siščanka, Marija Dejanović prvi put je predstavila svoju poeziju na Stihovnici Siska
Prva nagrađena pjesnikinja predstavljena na ovogodišnjem festivalu Prvi prozak na vrh jezika, nakon nastupa projekta Zaron, bila je Marija Dejanović, laureatkinja Gorana za mlade pjesnike, najuglednije hrvatske pjesničke nagrade. Rođena Siščanka, Marija Dejanović prvi put je predstavila svoju poeziju na Stihovnici Siska
Da bi se nešto moglo dubinski promijeniti, potrebno je promijeniti svjetonazorske i vrijednosne stupove društva u kojem živimo, okrenuti ga humanizmu – počevši od vrtića, pa do fakultetskih okvira i programa, o širim aspektima da i ne govorim: pismenost, kultura i umjetnost – ukoliko želimo da ne budu endemske već redovne pojave – moguće su samo u društvu koje tendira moralnim i intelektualnim vrijednostima, duhovnoj i svjetonazorskoj otvorenosti i socijalnoj pravednosti
