Gordana Benić, koja je upravo za svoju zbirku "Svemirska cipele" dobila Nagradu Tonko Maroević, vrsna je autorica pjesama u prozi. U poetskim knjigama razgranava osobitu vrstu iluzionizma stvarajući impresivne magične kronike. Poetikom proširene zbilje i poliperspektivnosti ostvarila je specifičan ciklus knjiga kozmičke poezije
Stihovi Vande Mikšić iz zbirke "Bosa" osvježavaju čitatelja kao da je uronio glavu u hladnu vodu. Poezija je to visokog leta, kristalna kocka vedrine i kad uopće nije vedra, čiste i jasne strukture koja je daleko i od škrtosti i od naplavljenog obilja. Vanda Mikšić nema se potrebu skrivati iza nagomilanih rečenica prevladavajuće deskriptivne poezije, njoj ne trebaju ukrasi niti autofikcijska ispovijedanja – pjesničko tijelo kod nje organski izrasta iz riječi koje se koriste pravilno, ritmično i zaigrano
Louise Glück simbolički Perzefonu koristi slično kao Dante Vergilija: Perzefona je putnica što korača zajedno s Koscem, "živomrtvi" podsjetnik na gubitak, ne samo onaj koji smrt donosi, nego i koji smrti prethodi – božica je lirskom subjektu i čitatelju utjelovljeni "memento mori". Istodobno, Glück u Perzefoninoj ženskoj priči pronalazi paralelnosti s vlastitim, ali i univerzalnim ženskim iskustvom
Ovogodišnji muški pjesnički blok obuhvaća šest hvaljenih i/ili nagrađivanih naslova tri generacije hrvatskih pjesnika: od onih rođenih krajem 40-ih i početkom 50-ih (Grgas, Maleš) preko onih rođenih sredinom 60-ih (Kirin, Šodan) do onih rođenih krajem 70-ih i početkom 80-ih (Kunštić, Nagulov). Njima su Besplatne elektroničke knjige dodale i sedmi, ovogodišnji elektronički "original": izbor iz poezije Voje Šindolića kojim predstavljaju ravno pola stoljeća njegova pjesnikovanja
Gordana Benić, koja je upravo za svoju zbirku "Svemirska cipele" dobila Nagradu Tonko Maroević, vrsna je autorica pjesama u prozi. U poetskim knjigama razgranava osobitu vrstu iluzionizma stvarajući impresivne magične kronike. Poetikom proširene zbilje i poliperspektivnosti ostvarila je specifičan ciklus knjiga kozmičke poezije
Od početka njezine se pjesme obraćaju drugome i taj drugi s vremenom dobivat će sve više metafizičku dimenziju i božanska svojstva. Njezin put odveo ju je u Indiju, na studij, gdje joj se otvara svijet drugačije duhovne kulture na takav način da će postati hrvatska Indijka, Indiju će držati drugom domovinom
Christina Rossetti i Emily Dickinson rođene su u razmaku od svega pet dana, obje u prosincu 1830. godine, svaka sa svoje strane Atlantika, da bi – svaka sa svoje strane – obilježile i transformirale liriku na engleskom jeziku u devetnaestome stoljeću. Tatjana Jukić, redovita profesorica na Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, prevela je na hrvatski dvije njihove svibanjske pjesme
