"Strašna je poezija", piše Nataša Govedić, "Sfinga koja maše repom od nestrpljivosti pred našim nesnalaženjem". Za nju je jedino pitanje "imaš li redak ispisanog teksta"; rukopisi, kod nje, "možda ne gore samo zato što imaju svoja ledena, nezapaljiva doba", a najoštriji predmet koji vuče u torbi uvijek je – knjiga
Sanja Baković, Nada Topić, Željka Horvat Čeč i Martina Vidaić u zajedničkom razgovoru govore o uzorima, poeziji i stausu pjesnika. Sve četiri pjesnikinje gostuju na predstojećem književnom festivalu Kalibar koji će se održati u Zadru od 21. do 23. rujna
Jedna od manje poznatih pjesama Wisławe Szymborske, „Monolog za Kasandru“, iz zbirke je „Sto utjeha“, objavljene 1967., trideset godina prije nego što će autorica dobiti najvažniju svjetsku književnu nagradu. A već u toj pjesmi o antičkoj proročici možemo pronaći naznake veličine ne samo poezije što ju je pisala Szymborska nego i poezije uopće
Adam Zagajewski pjesnik je što je djetinjstvo doživljavao kao "republiku brbljavih vrabaca", za života su ga dopale "potpuno slučajno sandale pustinjaka, sveca" što trpe noseći običnog grešnika, bojao se da mu "smeđa mržnja hrđe" ne uđe u srce i... za njega "postoji samo blagost, koja uvijek kasni"
Ova osma zbirka majstorovih pjesama, “Na otvorenom kraju“, nalik je kantatama Johanna Sebastiana Bacha, koji je kantatirao i na temu kave. O, kako banalno, može pomisliti stručnjak i ispasti laik nad laicima, zar kava, to s čime počinjemo i završavamo dan, može biti temom jednome Bachu, a u Petrakovom svijetu ništa nije veće od dana i njegove potencijalne velike Svjetlosti, i ostalih darova koje se percepciji ukazuju u stanjima goleme vidljivosti
Naša ocjena:
Mary Oliver, koja je preminula 2019. godine, kad je imala osamdeset tri, najpopularnija je američka pjesnikinja. Naoko, to iznenađuje, jer inspiraciju za stihove manje je nalazila u ljudima, a više u prirodi; mnoge su pjesme začete dok je lutala divljinom. Dok je čitam, čini mi se da čujem ritam njezinih koraka, nježan ali odlučan staccato. Ako bih morala izdvojiti jednu stvar koja je karakteristična za njezinu poeziju, onda bi to bilo upravo to: čitatelj čuje Mary Oliver dok hoda; to su pjesme samotnih šetnji, zapjenjene povremenim prsnućima divljenja
