Louise Glück simbolički Perzefonu koristi slično kao Dante Vergilija: Perzefona je putnica što korača zajedno s Koscem, "živomrtvi" podsjetnik na gubitak, ne samo onaj koji smrt donosi, nego i koji smrti prethodi – božica je lirskom subjektu i čitatelju utjelovljeni "memento mori". Istodobno, Glück u Perzefoninoj ženskoj priči pronalazi paralelnosti s vlastitim, ali i univerzalnim ženskim iskustvom
Stihovi Vande Mikšić iz zbirke "Bosa" osvježavaju čitatelja kao da je uronio glavu u hladnu vodu. Poezija je to visokog leta, kristalna kocka vedrine i kad uopće nije vedra, čiste i jasne strukture koja je daleko i od škrtosti i od naplavljenog obilja. Vanda Mikšić nema se potrebu skrivati iza nagomilanih rečenica prevladavajuće deskriptivne poezije, njoj ne trebaju ukrasi niti autofikcijska ispovijedanja – pjesničko tijelo kod nje organski izrasta iz riječi koje se koriste pravilno, ritmično i zaigrano
Louise Glück simbolički Perzefonu koristi slično kao Dante Vergilija: Perzefona je putnica što korača zajedno s Koscem, "živomrtvi" podsjetnik na gubitak, ne samo onaj koji smrt donosi, nego i koji smrti prethodi – božica je lirskom subjektu i čitatelju utjelovljeni "memento mori". Istodobno, Glück u Perzefoninoj ženskoj priči pronalazi paralelnosti s vlastitim, ali i univerzalnim ženskim iskustvom
Ovogodišnji muški pjesnički blok obuhvaća šest hvaljenih i/ili nagrađivanih naslova tri generacije hrvatskih pjesnika: od onih rođenih krajem 40-ih i početkom 50-ih (Grgas, Maleš) preko onih rođenih sredinom 60-ih (Kirin, Šodan) do onih rođenih krajem 70-ih i početkom 80-ih (Kunštić, Nagulov). Njima su Besplatne elektroničke knjige dodale i sedmi, ovogodišnji elektronički "original": izbor iz poezije Voje Šindolića kojim predstavljaju ravno pola stoljeća njegova pjesnikovanja
Granica poezije je trenutak njezina prepoznavanja. Ako se nešto ne prepozna kao poezija, onda nije poezija. I to je tako. Mislim da je jako teško objasniti što je poezija, a što nije. To je trenutak kada se nataloženo kolektivno mišljenje i kulturno pamćenje susreće s individualnim osjećajem svijeta. Kao u čuvenim stihovima Branka Miljkovića koji to najtočnije opisuju: "Ceo jedan narod/ Izmišlja reči za pesmu/ Koju će se usuditi da napiše/ Jedan čovek posle sto godina"
Tatjana Jukić, redovita profesorica na Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, prevela je "Moj san" ("My Dream") viktorijanske pjesnikinje Christine Rossetti (1830–1894). Pjesma je to koja poziva na čitanje u paru sa "Sajmištem zlodušića" ("Goblin Market")
Gordana Benić, koja je upravo za svoju zbirku "Svemirska cipele" dobila Nagradu Tonko Maroević, vrsna je autorica pjesama u prozi. U poetskim knjigama razgranava osobitu vrstu iluzionizma stvarajući impresivne magične kronike. Poetikom proširene zbilje i poliperspektivnosti ostvarila je specifičan ciklus knjiga kozmičke poezije