Louise Glück simbolički Perzefonu koristi slično kao Dante Vergilija: Perzefona je putnica što korača zajedno s Koscem, "živomrtvi" podsjetnik na gubitak, ne samo onaj koji smrt donosi, nego i koji smrti prethodi – božica je lirskom subjektu i čitatelju utjelovljeni "memento mori". Istodobno, Glück u Perzefoninoj ženskoj priči pronalazi paralelnosti s vlastitim, ali i univerzalnim ženskim iskustvom
Besplatne elektroničke knjige nastavljaju objavljivati probrane pjesničke zbirke kako istaknutih pjesnikinja ovjenčanima najvažnijim domaćim nagradama, tako i onih srednje i mlađe generacije koje su se već istaknule svojim dosadašnjim opusima, a dvije od njih, Lidija Deduš i Zrinka Posavec, istaknule su se i svojim prošlogodišnjim zbirkama: "ja se zovem lidija deduš", odnosno "Maria Callas se baca u more", dok ih u ovogodišnjem ženskom pjesničkom bloku BEK predstavlja njihovim starijim izdanjima
Svoju lirsku avanturu otpočela je stihom – "napišem šuma i bude šuma" – stihom koji je ubrzo postao jedan od najpoznatijih i najomiljenijih stihova suvremene hrvatske poezije. Proglasili su ga najsvjetlijim i najoptimističnijim stihom, a Ankinu poeziju radosnom novošću hrvatskog pjesništva. Šuma je ostala jedan od ključnih simbola njezine poezije
Neke te zbirke poezije posvoje, kao da si siroče. Nisu ohole. Nisu opsjednute svojim velikim pjesničkim Ja. Nisu čak ni nametljive. Velikodušne su. U stilu, ali i u etici koju grade. Toliko su darežljive da se vremenom nasele u tebe i kraj tebe. Takva je zbirka, piše Nataša Govedić, "Knjiga posjeta" Dinka Telećana koju je objavio Sandorf 2023. godine
Nagrade će dobitnicama biti dodijeljenje drugog dana ovogodišnjeg Goranovog proljeća, u petak, 21. ožujka, u podne, u Domu kulture Lukovdol. Najvažniji hrvatski i jedan od najdugovječnijih svjetskih pjesničkih festivala ove se godine održava od 20. do 23. ožujka u Zagrebu, Goranovu rodnom Lukovdolu i Rijeci. Nastupit će četrdesetak pjesnikinja i pjesnika svih generacija, a zemlja u fokusu ove je godine Indija
Svoju lirsku avanturu otpočela je stihom – "napišem šuma i bude šuma" – stihom koji je ubrzo postao jedan od najpoznatijih i najomiljenijih stihova suvremene hrvatske poezije. Proglasili su ga najsvjetlijim i najoptimističnijim stihom, a Ankinu poeziju radosnom novošću hrvatskog pjesništva. Šuma je ostala jedan od ključnih simbola njezine poezije
Od početka njezine se pjesme obraćaju drugome i taj drugi s vremenom dobivat će sve više metafizičku dimenziju i božanska svojstva. Njezin put odveo ju je u Indiju, na studij, gdje joj se otvara svijet drugačije duhovne kulture na takav način da će postati hrvatska Indijka, Indiju će držati drugom domovinom
