Tatjana Jukić, redovita profesorica na Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, prevela je "Moj san" ("My Dream") viktorijanske pjesnikinje Christine Rossetti (1830–1894). Pjesma je to koja poziva na čitanje u paru sa "Sajmištem zlodušića" ("Goblin Market")
Ovogodišnji muški pjesnički blok obuhvaća šest hvaljenih i/ili nagrađivanih naslova tri generacije hrvatskih pjesnika: od onih rođenih krajem 40-ih i početkom 50-ih (Grgas, Maleš) preko onih rođenih sredinom 60-ih (Kirin, Šodan) do onih rođenih krajem 70-ih i početkom 80-ih (Kunštić, Nagulov). Njima su Besplatne elektroničke knjige dodale i sedmi, ovogodišnji elektronički "original": izbor iz poezije Voje Šindolića kojim predstavljaju ravno pola stoljeća njegova pjesnikovanja
S osam novoobjavljenih pjesničkih naslova, među kojima je i "Zbiljka" aktualnog dobitnika Goranova vijenca – Miroslava Kirina, broj onih koje potpisuju dobitnici Gorana za mlade pjesnike i Goranova vijenca popeo se na čak 70, od ukupno 187 – dakle više od trećine objavljenih, čime se mrežne stranice projekta BEK još jednom potvrđuju kao najrelevantniji besplatni digitalni repozitorij kad je u pitanju suvremena hrvatska poezija
Christina Rossetti i Emily Dickinson rođene su u razmaku od svega pet dana, obje u prosincu 1830. godine, svaka sa svoje strane Atlantika, da bi – svaka sa svoje strane – obilježile i transformirale liriku na engleskom jeziku u devetnaestome stoljeću. Tatjana Jukić, redovita profesorica na Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, prevela je na hrvatski dvije njihove svibanjske pjesme
Granica poezije je trenutak njezina prepoznavanja. Ako se nešto ne prepozna kao poezija, onda nije poezija. I to je tako. Mislim da je jako teško objasniti što je poezija, a što nije. To je trenutak kada se nataloženo kolektivno mišljenje i kulturno pamćenje susreće s individualnim osjećajem svijeta. Kao u čuvenim stihovima Branka Miljkovića koji to najtočnije opisuju: "Ceo jedan narod/ Izmišlja reči za pesmu/ Koju će se usuditi da napiše/ Jedan čovek posle sto godina"
Tri ovdje odabrane pjesme preuzete su iz zbirke poezije “Supruga svijeta” (1999.), a u njima Carol Ann Duffy ispisuje portrete supruga slavnih muškaraca: kritični i gorki glasovi gospođe Ezop, Darwin i Faust otkrivaju nekad drugu, a nekad alternativnu stranu povijesti, prikazujući te žene iz sjene kao duhovite, neugodne i beskompromisne promatračice muške taštine i ambicije
Tatjana Jukić, redovita profesorica na Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, prevela je "Moj san" ("My Dream") viktorijanske pjesnikinje Christine Rossetti (1830–1894). Pjesma je to koja poziva na čitanje u paru sa "Sajmištem zlodušića" ("Goblin Market")
