Tatjana Jukić, redovita profesorica na Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, prevela je sonet "Ko vodomar što gori" ("As Kingfishers Catch Fire", 1877) Gerarda Manleyja Hopkinsa (1844–1889). Hopkins sumira viktorijanske zahvate u liriku i, uže, u format soneta, te usmjerava jezik engleske lirike prema 20. stoljeću
Tatjana Jukić, redovita profesorica na Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, prevela je sonet "Ko vodomar što gori" ("As Kingfishers Catch Fire", 1877) Gerarda Manleyja Hopkinsa (1844–1889). Hopkins sumira viktorijanske zahvate u liriku i, uže, u format soneta, te usmjerava jezik engleske lirike prema 20. stoljeću
Milko Valent najpoznatiji je po radikalnoj slobodi tematiziranja seksualnosti i erotike, a riječ je o autoru koji živi isključivo od pisanja, piscu visoke radne energije, eruditu i osobi gotovo enciklopedijske žudnje za spoznajom
Stihovi Vande Mikšić iz zbirke "Bosa" osvježavaju čitatelja kao da je uronio glavu u hladnu vodu. Poezija je to visokog leta, kristalna kocka vedrine i kad uopće nije vedra, čiste i jasne strukture koja je daleko i od škrtosti i od naplavljenog obilja. Vanda Mikšić nema se potrebu skrivati iza nagomilanih rečenica prevladavajuće deskriptivne poezije, njoj ne trebaju ukrasi niti autofikcijska ispovijedanja – pjesničko tijelo kod nje organski izrasta iz riječi koje se koriste pravilno, ritmično i zaigrano
U dokumentarcu "Joan Baez: Ja sam bučna", koji je prikazan na ovogodišnjem ZagrebDoxu, pjevačica prvi put otkriva da se od djetinjstva borila s teškim napadima panike, desetak godina bila je ovisna o drogama, a tek je u srednjoj dobi otkrila uzrok svojih psihičkih poteškoća: tvrdi da je nju i mlađu sestru u djetinjstvu seksualno zlostavljao otac
Milko Valent najpoznatiji je po radikalnoj slobodi tematiziranja seksualnosti i erotike, a riječ je o autoru koji živi isključivo od pisanja, piscu visoke radne energije, eruditu i osobi gotovo enciklopedijske žudnje za spoznajom
Christina Rossetti i Emily Dickinson rođene su u razmaku od svega pet dana, obje u prosincu 1830. godine, svaka sa svoje strane Atlantika, da bi – svaka sa svoje strane – obilježile i transformirale liriku na engleskom jeziku u devetnaestome stoljeću. Tatjana Jukić, redovita profesorica na Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, prevela je na hrvatski dvije njihove svibanjske pjesme
