Ta sablasnost društva koje navodno "brine" o našim pokojnicima, a ne o dobrobiti živih ljudi me doslovce zaprepašćuje, i to je taj gotski oblik demagogije. Naši mrtvi bi, da su živi, zasigurno mislili na život. Zašto nas ovdje stalno tjeraju da se pokoravamo zahtjevima umrlih, pita se književnica, znanstvenica i sveučilišna profesorica koja je upravo objavila novu knjigu "Crno, bijelo, sivo"
"Psihologija volje" Geralda G. Maya četvrta je knjiga u Sandorfovoj biblioteci posvećenoj klasicima perenijalne filozofije; konkretno, Mayova knjiga napisana je prije gotovo četrdeset godina i zadivljujuće je koliko korespondira sa suvremenim čovjekom. U njoj američki psihijatar iznosi hipotezu kako bi ljudska volja na neki način morala žrtvovati svoju ambiciju za vladanjem i prihvatiti mjesto koje joj pripada kao dinamičnoj manifestaciji duha, punoj ljubavi
Iz dana u dan kroz njezinu ordinaciju prolaze konzumenti moderne ideologije braka. Kupili su proizvod, odnijeli ga kući i otkrili da mu nedostaje nekoliko dijelova. Zato odlaze u servis, u želji da ga poprave tako da bude istovjetan slici na pakiranju. Svoja nadanja uzimaju zdravo za gotovo – i ono što žele i ono što misle da zaslužuju – pa ih ljuti kad se romantični ideal ne uklapa u neromantičnu stvarnost. Slijedom toga, više se ne razvodimo zato što smo nesretni, već zato što bismo mogli biti još sretniji
Još od Hobbesa i Rousseaua - uvjetno rečeno, jer nisu suvremenici – traje ta prepirka: jesu li ljudi po prirodi loši, sebični i zli pa im treba civilizacija kao glazura, ili su ljudi intrinzično dobroćudni, a privatno vlasništvo i civilizacija su ih pretvorili u vukove? Nizozemski povjesničar i jedan od najistaknutijih mladih europskih mislilaca Rutger Bregman u svojoj novoj knjizi, "Ljudski rod", iznosi revolucionarnu hipotezu – realistično je pretpostaviti da smo dobri
"Jastvo je cilj našega života, jer ono je najpotpuniji izraz te sudbinske kombinacije koju nazivamo individualnošću..."
