Urednica i voditeljica HRT-ove emisije "Što je klasik?" Karolina Lisak Vidović razgovarala je u Oslu s dobitnikom Nobelove nagrade za književnost Jonom Fosseom u kazalištu Det Norske teatret koje izvodi njegove drame. Uz dopuštenje Hrvatske radiotelevizije, objavljujemo transkript intervjua u kojem norveški književnik govori kako je počeo pisati i otkud dolazi njegovo pisanje, nijemom jeziku književnosti, o usporedbama s Beckettom, Nobelovoj nagradi, pisanju drama i tome što bi poručio mlađem sebi
Dobar prevoditelj po definiciji je apsurdno, šredingerovsko stvorenje jer se laća zadatka da u tekstu promijeni sve tako da zapravo ne promijeni ništa u pogledu smisla, značenja i duha teksta. Prevoditelj mora biti sveprisutan, ali svejedno ostati nevidljiv da se prevoditeljska ruka ne primijeti, a tekst čita jednakom lakoćom kao na izvornom jeziku. Zbog te činjenice da prevoditelji ujedno stvaraju autorski tekst prepisujući tuđi mnogi od nas osjećaju takozvani "sindrom blefera"
O hrvatskoj zbilji ne može se pisati ozbiljno. Hrvatska zbilja je jedna velika travestija u kojoj sudjeluje nešto manje od četiri milijuna statista i nekoliko stotina glavnih likova, što političara, što tajkuna. U Hrvatskoj zakoni vrijede samo za statiste, a glavni likovi prolaze nekažnjeno što god učinili, bilo da su ubili, ukrali, prevarili. No, u mojim špageti-krimićima ubojice i lopovi na kraju nadrapaju
Granica poezije je trenutak njezina prepoznavanja. Ako se nešto ne prepozna kao poezija, onda nije poezija. I to je tako. Mislim da je jako teško objasniti što je poezija, a što nije. To je trenutak kada se nataloženo kolektivno mišljenje i kulturno pamćenje susreće s individualnim osjećajem svijeta. Kao u čuvenim stihovima Branka Miljkovića koji to najtočnije opisuju: "Ceo jedan narod/ Izmišlja reči za pesmu/ Koju će se usuditi da napiše/ Jedan čovek posle sto godina"
Na internetu i društvenim mrežama ne čitamo koncentrirano nego površno prelijećemo tekstove, a mozak je poput fleksibilnog mišića koji se razvija korištenjem – što više čitamo knjige, to čitamo bolje i lakše se koncentriramo, a što smo više na internetu, to više razvijamo "mozak skakavca" koji skače s jednog sadržaja na drugi
Imala sam dojam kao da mi je za vratom cijelo jedno stoljeće važnih i utjecajnih glasova. Imala sam posla s našim velikanima, s prevoditeljima koje uistinu cijenim pa je, posve iskreno, bio prisutan i strah da ću podbaciti, da neću ispuniti ni vlastita očekivanja ni očekivanja ljudi koji su mi povjerili ovaj zadatak. No, prevođenje nije natjecanje, ono je učenje, obogaćivanje
Htjela sam mladoj djevojci dati pravo da poima ljubav u nekritičkom zanosu, svim čulima, jer sam se u tim godinama i sama tako osjećala, i pisala sam gonjena osjećajima, ne intelektualizacijom. Htjela sam da pripovjedačica bude zaljubljena bez srama i suzdržavanja kao mnogi Wertheri, heteroseksualni muškarci, prije nje
Što sam starija sklonija sam tome da sve manje upirem prstom, a sve više shvaćam da mnogi teški konflikti u obitelji i nesporazumi su zapravo klišeji nastali zbog određenih uvjeta naših života. To je ujedno poražavajuće, ali i oslobađajuće jer teret ne nosim sama. Treba mijenjati sustav, a majke pokušati razumjeti
Pisati o gubitku svega, ulaziti u intime i secirati, mesariti, odrađivati toga Sizifa, jedini je pošteni posao pisca. To volimo nazivati kulturom i nitko ne bi htio da je to tako, ali se nećemo maknuti ni milimetar prema nečemu što je drugačije, ako ne znamo da je to tako. U Hrvatskoj danas postoje ti ljudi, ti odlični pisci koje mogu, barem ja, s guštom čitati i misliti da čitam svijet
U samo četiri godine Anja Majnarić prevela je tri tisuće stranica "Moje borbe". To je tek djelić onoga što je zadnjih godina prevela s norveškog jezika, no monumentalni šestodijelni roman Karla Ovea Knausgårda donio je u Hrvatskoj širu prepoznatljivost i norveškom književniku, a i njoj kao prevoditeljici. Njezino ime postalo je simbol i za dobre prijevode i za dobru književnost
Kao pisac, tako su me učili, živim u tekstu. Tekst me štiti od svijeta i ograda je od odgovornosti. Sve što napišem unutar priče ima taj divan zaštitni sloj percepcije. Napišem li neku hrabru ideju, super, likovi koje pišem su junaci. Napišem li što glupo, opet super, upućujem na ljudsku glupost. I u jednom i u drugom slučaju imitiram svijet oko sebe
Ove sezone, nakon što je emisija "Što je klasik?" prebačena na Prvi program, gledanost prvih nekoliko emisija u rujnu i listopadu 2022., prema istraživanju AdScannera a na uzorku IPTV i kabel kućanstava jednog teleoperatera u Hrvatskoj, bila je u prosjeku oko četiri posto AMR-a, što znači od 150 do 160 tisuća kućanstava. Najgledanija je bila emisija o Lászlu Krasznahorkaiju
Biti dobra osoba – to je pitanje morala koje može funkcionirati jedino u odnosu na nešto drugo. Da bismo imali dobre ljude, moramo imati loše, zle. Isti čovjek može biti i dobar i užasan, ovisno tko ga gleda, iz koje perspektive, iz kojeg vremena. To su relativni pojmovi, a mi ih tretiramo kao apsolute, govori u intervjuu autorica romana "Očenaš"
Ja se, zapravo, užasno bojim onoga što će izaći iz mene dok pišem, ali se još više bojim da će se to zakukuljiti u meni, a ja ga neću moći izbaciti. Grozan osjećaj. Imaš nešto za reći, a kad počneš pisati, to nešto se pretvara u banalnost. Meni je to kao da sam izdala najboljeg prijatelja. Ali, ako se ne suočim s tim strahom, nikad neću saznati koliko je beznačajan
Mene zanima ponuditi zainteresiranim čitateljima na uvid kulturološki i civilizacijski relevantna djela čiji su autori, redom vrhunski stručnjaci, neupitni autoriteti koji svojoj temi ne pristupaju na prozelitski i propagandni, nego na inteligentan, sofisticiran, intelektualno poticajan i argumentiran način, kaže glavni urednik nakladničke kuće Sandorf
U mom slučaju, dok pišem poeziju, prozu ili kritiku imam posve različite ličnosti, živim živote koji si međusobno pretjerano i ne nalikuju. Takav pristup pisanju, koji francuski pisac Tristan Garcia emfatično naziva shizofrenim, na mene djeluje iznimno oslobađajuće – što, naravno, ne znači da takav učinak ima na svakoga. Pisanje je, na koncu, usamljenički proces i posao, čak i u vremenu društvenih medija
