"Prekinuti travanj" priča je o krvnoj osveti, časti i čovjeku zarobljenom u tradiciji jačoj od života. "Lilianino nepobjedivo ljeto" donosi intimnu i potresnu priču o sestrinskoj ljubavi i daje nam odgovor na pitanje što se događa kada nasilje nad ženama prestanemo promatrati kao niz izoliranih tragedija. "Ispravak" je mračan i beskompromisan roman o težnji za savršenstvom i cijeni koju ona može imati: takva težnja nerijetko postaje tek drugi oblik samouništenja
Naslov "Radost života" nije paradoks, nego ključ cijele knjige. Ovo nisu memoari o zaboravljanju boli niti o jednostavnom "pobjedničkom" izlasku iz traume. To je knjiga o pokušaju da čovjek prihvati kako u istom životu mogu postojati ljubav i izdaja, sreća i užas, slomljenost i snaga – a da ono najgore što mu je učinjeno ipak ne dobije pravo odrediti sve što on jest
Ovo nije samo priča o dvojici sportskih suparnika koji se zaljubljuju, već je ovo i priča o usamljenosti usred prepune dvorane, o strahu od gubitka svega što si stvorio i o hrabrosti da nekoga odabereš čak i kada svijet od tebe traži da ostaneš nevidljiv. "Više od rivala" duhovit je, vruć, emotivan i potpuno zarazan roman za sve koji vole romanse s puno napetosti — na ledu i izvan njega
Antologija "Beat", koja u izboru i prijevodu Voje Šindolića donosi više od stotinu pjesama sedmorice najvažnijih pjesnika Beat generacije, prvi je naslov nove biblioteke samoPDF. U njoj će se objavljivati pjesničke knjige čija naglašena vizualna i grafička struktura zahtijeva potpunu kontrolu nad izgledom stranice kako bi se očuvala puna oblikovna, ritmička i značenjska preciznost pjesničkog izraza
Mi koji smo u književnost ušli na "mala vrata" kao da se moramo pravdati kada pišemo o siromaštvu i ljutnji zbog klasnih nejednakosti. Odrasli smo u kućama bez knjiga, bez društvenih stanova i ljetovanja u sindikalnim odmaralištima. Postoji stara poslovica: "Sit gladnom ne vjeruje." Nerazumijevanje ovih tema nerijetko dolazi i od neosviještenih privilegija, govori spisateljica s kojom smo razgovarali povodom njezina nova romana "Pravi život" (Naklada OceanMore)
Irska neurologinja Suzanne O’Sullivan u svojoj novoj knjizi "Dijagnoze našeg doba" (Planetopija) iznosi hipotezu da porast fizičkih i mentalnih bolesti u svijetu nije posljedica toga što smo sve bolesniji ili što je dijagnostička tehnologija napredovala, nego toga što granični zdravstveni problemi postaju neupitne dijagnoze, a normalne različitosti među ljudima počinju se patologizirati
Poljski pjesnici i pisci imali su cenzore. U redakcijama časopisa i izdavačkih kuća sjedili su partijski poslušnici koji su kontrolirali što se piše i je li to, iz očišta režima, prihvatljivo. Dakle, po redakcijama su sjedili neki ćate, pokorni pred vlašću, vjerni njezinim idejama i njezinoj hipokriziji, i pomno čitali poljske autorice i autore. Svaki njihov roman, pjesmu, esej. Cenzori su znali da je književnost važna i da im dobri pisci nisu saveznici. Zamislite da danas članovi HDZ-a i DP-a čitaju domaće pjesnike i pisce, pa makar i zato da bi ih zabranili! Ali naša vlast ne čita ništa. I to se vidi
Čitajte svježe.
Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.
Ako je cijeli "Timej" mit (a nije), onda je on tako ispričan, kaže Barbarić, u ime skromnosti – Platon ne kaže bilo je tako i tako, nije odrješit kao autor Apokalipse, s kojim ga je Sarton stavio u isti rang pilane. Platon je autoironičan, gotovo da je moguće pomisliti kako se on cijelo vrijeme – ili barem povremeno – zeza, a teško je previdjeti i realizam njegova pogleda na ljudsku vrstu
Duša je u gabuli u ovom ovozemaljskom Sibiru i prijeko ju je potrebno spasiti, pa makar to značilo, eto, zapravo je steći, i tek onda upasti u nove, još pravije nevolje od onih prethodnih, dok se bilo bezdušnim. André-Jean Voelke piše slično kao Pierre Hadot, njega također objavljuje isti izdavač, kada je filozofska literatura u pitanju nezaobilazni Sandorf. Hadot je napisao predgovor gdje je konstatirao da se ni s jednim filozofom svoga vremena nije slagao kao s Voelkeom
"Sve to trajalo je dugo vremena ili malo vremena: jer, pravo rečeno, za takve stvari na Zemlji uopće nema vremena."
Friedrich Nietzsche, Tako je govorio Zaratustra
"Još od tog čudesnog perioda koji je obilježio prijelaz iz sredine 19. u 20. stoljeće sociologija se bavi istim opsesivnim pitanjima: Hoće li propadanje vjere i zajednice ugroziti društveni poredak? Hoćemo li moći živjeti smislen život u izbivanju svetosti? Štoviše, Maxa Webera mučili su problemi kojima su se bavili i Dostojevski i Tolstoj: ako se više ne bojimo Boga, što će nas učiniti moralnima? Ako se više ne prepuštamo i nismo vođeni svetim, kolektivnim i obvezujućim značenjima, što će naš život učiniti smislenim? Ako se pojedinac, a ne Bog, nalazi u središtu moralnosti, što će se dogoditi “etici bratstva“, pogonskoj sili svih vjera? Sociologiji je, stoga, od samih početaka glavno zvanje bilo utvrditi značenje života nakon smrti religije."
Britanska psihijatrica i psihoterapeutkinja Sue Stuart-Smith napisala je fascinantnu knjigu "Um kao brižno njegovan vrt" koju je upravo objavila Planetopija. Podsjećajući na književne i povijesne primjere dobrobiti od komadića zemlje pretvorenog u vrt, u knjizi iznosi i cijeli niz zapanjujućih podataka: uzgajanje biljaka u zatvorima smanjuje nasilje i povratak u zatvor, boravak u prirodi nam snižava krvni tlak već nakon nekoliko minuta a razine kortizola nakon pola sata, bakterije iz tla nam podižu razinu serotonina u mozgu, a boravak u gradskom parku jednom tjedno za sedam posto smanjuje slučajeve depresije među populacijom
Iz dana u dan kroz njezinu ordinaciju prolaze konzumenti moderne ideologije braka. Kupili su proizvod, odnijeli ga kući i otkrili da mu nedostaje nekoliko dijelova. Zato odlaze u servis, u želji da ga poprave tako da bude istovjetan slici na pakiranju. Svoja nadanja uzimaju zdravo za gotovo – i ono što žele i ono što misle da zaslužuju – pa ih ljuti kad se romantični ideal ne uklapa u neromantičnu stvarnost. Slijedom toga, više se ne razvodimo zato što smo nesretni, već zato što bismo mogli biti još sretniji
Izraelska psihoanalitičarka Ilany Kogan u svojoj knjizi opisuje živote svojih pacijenata koje je snažno obilježio transgeneracijski prijenos traume. Roditelji, naime, često nesvjesno koriste dijete kao "spremnik" svojih patnji i teških iskustava. Premda je u knjizi riječ o potomcima preživjelih žrtava Holokausta, sadržaj je podjednako primjenjiv na sve vrste trauma
Nakladnička kuća Petrine knjige upravo je pokrenula novu biblioteku Psyché, a prvi naslov koji je objavila u sklopu nje jest psihološki klasik iz 1983. godine, knjiga jungovskog analitičara Murraya Steina "U srednjim godinama". Tipična predodžba krize srednjih godina sredovječni su muškarci koji kupuju brze automobile i upuštaju se u ljubavne veze s mladim djevojkama, ili pak sredovječne žene što doživljavaju seksualno oslobođenje s potpunim strancima. No kriza srednjih godina nešto je sasvim drugo…
Simbolika duševnog rasta provodni je motiv prve zbirke poezije pjesnikinje Ane Jurišić – ona u temu i motiv ulazi kao dovršena pjesnikinja, iako do jučer za nju nismo ni znali: gdje li se samo skrivala, i zašto. "Harikla" je decentno, i daleko od klišeja, napunjena simbolima tarota, astrologije, egipatske i biblijske (starozavjetne) mitologije – duboki rad "nevidljivih tranzicija" zahtijevao je, očito, i duboko poniranje, ne samo na tamnu stranu bića, nego i u arheologiju književne prošlosti
Nagrade će dobitnicama biti dodijeljenje drugog dana ovogodišnjeg Goranovog proljeća, u petak, 21. ožujka, u podne, u Domu kulture Lukovdol. Najvažniji hrvatski i jedan od najdugovječnijih svjetskih pjesničkih festivala ove se godine održava od 20. do 23. ožujka u Zagrebu, Goranovu rodnom Lukovdolu i Rijeci. Nastupit će četrdesetak pjesnikinja i pjesnika svih generacija, a zemlja u fokusu ove je godine Indija
Granica poezije je trenutak njezina prepoznavanja. Ako se nešto ne prepozna kao poezija, onda nije poezija. I to je tako. Mislim da je jako teško objasniti što je poezija, a što nije. To je trenutak kada se nataloženo kolektivno mišljenje i kulturno pamćenje susreće s individualnim osjećajem svijeta. Kao u čuvenim stihovima Branka Miljkovića koji to najtočnije opisuju: "Ceo jedan narod/ Izmišlja reči za pesmu/ Koju će se usuditi da napiše/ Jedan čovek posle sto godina"
Festival od početka razvija ideju poticanja susreta između autora i publike, spajajući poetike otoka i poetike suvremenosti, čakavicu i standardni jezik, zavičajno i univerzalno, koristeći prostor, otočke lokalitete i prirodu kao gradivne elemente pjesničkog susreta. Namjera ovog festivala je zadržati otok Brač u fokusu pjesnika, zadržati otok kao izvorište, kao korijen i kao mjesto susreta, otok kao jezik i različitost jezika, no isto tako taj otok otvoriti drugima, drugačijim poetikama i pjesničkim izričajima
Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.
Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više
