U prvom od nekoliko tekstova Đurđa Knežević poziva na razgovor i/li polemiku oko toga zašto je feministički pokret izgubio nekadašnju povezanost s društvom i postao pripitomljen i neškodljiv. Kako se od “kritike svega postojećeg” preobrazio u pseudo-feminizam koji je na sigurnu distancu udaljen od krucijalnih tema, preusmjeren u neškodljivi mainstream, da bi se na koncu pokazao korisnim doprinosom liberalno-individualističkom scenariju društvenih odnosa
Negdje na pola pisanja ovog romana primijetio sam da mi je junakinja ponovno žena. Tad sam osjetio da će ispasti: "Želimir ponovo piše žene", ali bilo je prekasno za promjene, Danica se već spakirala za more i zaboravila ponijeti uloške. Želimir Periš, autor čitateljima omiljene "Mladenke kostonoge", nedavno je objavio novi roman, "Gvb – spoznaja ljepote u potpunoj slučajnosti"
Zagrebački književnik i profesor filozofije zaštitno je lice novog nakladničkog projekta – biblioteke "Upoznaj filozofiju" izdavačke kuće Novella u sklopu koje će biti objavljeno 60 knjiga o filozofima i filozofkinjama
Za čitatelje koji su kroz prethodne knjige zavoljeli Feyre, Rhysanda i Noćni dvor, "Dvor srebrnih plamenova" nudi poznati svijet iz bitno drukčije perspektive. Za one kojima je Nesta bila najteži lik za voljeti, upravo bi ova knjiga mogla biti ona koja će ih natjerati da je vide iznova. A za serijal u cjelini to je prijelomna točka: priča više ne pripada samo Feyre
Poljski pjesnici i pisci imali su cenzore. U redakcijama časopisa i izdavačkih kuća sjedili su partijski poslušnici koji su kontrolirali što se piše i je li to, iz očišta režima, prihvatljivo. Dakle, po redakcijama su sjedili neki ćate, pokorni pred vlašću, vjerni njezinim idejama i njezinoj hipokriziji, i pomno čitali poljske autorice i autore. Svaki njihov roman, pjesmu, esej. Cenzori su znali da je književnost važna i da im dobri pisci nisu saveznici. Zamislite da danas članovi HDZ-a i DP-a čitaju domaće pjesnike i pisce, pa makar i zato da bi ih zabranili! Ali naša vlast ne čita ništa. I to se vidi
Danijela Lugarić Vukas u svojem eseju roman "Čija je krivica?" Sofije Tolstoj čita kao odgovor na Tolstojevu "Kreutzerovu sonatu", ali i kao tekst o internaliziranoj ženskoj/majčinskoj krivnji u patrijarhalnome braku. Pomni će čitatelj u ovoj jednostavnoj pripovijesti Sofije Tolstoj primijetiti niz paradoksa: što se Ana više trudi da suprugu postane dobra supruga, to više sama nestaje; što više daje svojoj djeci, to više osjeća vlastitu nedostatnost u obavljanju te funkcije; što više odgovornosti prihvaća, to više krivnje osjeća. Anina krivnja proizlazi iz ambivalentnosti njezinih osjećaja prema onima o kojima skrbi
U romanu Jacqueline Harpman duboko pod zemljom trideset i devet žena živi zatočeno u kavezu. Pod stalnim su nadzorom čuvara i nemaju nikakvo sjećanje na to kako su tamo dospjele. U inspirativnom romanu Tsitsi Dangarembga ispisuje snažnu i intimnu priču o odrastanju djevojčice Tambu u kolonijalnom Zimbabveu, na razmeđu tradicije, obitelji i obrazovanja. Slikovnica "Ljetna pravila" autora Shauna Tana razigrana je, neobična i pomalo tajanstvena priča o odrastanju, odnosima i onim nepisanim pravilima djetinjstva koja svi nekako znamo, ali ih rijetko izgovaramo naglas
Čitajte svježe.
Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.
Rumunjsko-američki filozof Costica Bradatan u knjizi "U slavu neuspjeha" koju je objavila nakladnička kuća TIM press pokazuje zašto je neuspjeh za ljudska bića presudan. Naš nas odnos prema neuspjehu oblikuje, dok je uspjeh sporedan i kratkotrajan te ne otkriva mnogo. Bez uspjeha možemo živjeti, no uzalud život ako se ne pomirimo s našim nedostacima, nesigurnostima i smrtnošću, manifestacijama neuspjeha
Šest desetljeća prošlo je od prve objave knjige “Eichmann u Jeruzalemu”. Čemu nas taj izvještaj o banalnosti zla, kako ga je podnaslovila Hannah Arendt, može naučiti u 21. stoljeću, danas kad postoji Međunarodni kazneni sud čije je osnivanje filozofkinja zazivala 1963. godine, smatrajući da “nijedan narod na svijetu ne može biti siguran u trajno postojanje bez pomoći i zaštite međunarodnog prava”?
Zagovaranje nenasilja susreće se sa skeptičnim odgovorima iz cijelog političkog spektra. Najčešći argument je da imamo pravo na samoobranu i da nasilje treba ostati jedna od taktika koje nam stoje na raspolaganju za rušenje nasilnih režima kao što su aparthejd, diktatura ili totalitarizam. No što razlikuje nasilje režima od nasilja koje ga nastoji srušiti? Je li uvijek moguće utvrditi tu razliku? Što ako je nasilje vrsta fenomena koji "neprestano izmiče iz ruku"? To su pitanja koja postavlja američka filozofkinja u knjizi "Sila nenasilja"
Slavna američka filozofkinja i feministkinja trideset i pet godina nakon kultne knjige "Nevolje s rodom" u svojoj novoj knjizi argumentira kako su Katolička crkva, različite civilne vjerske organizacije i desničarski pokreti stvorili snažnu i opasnu psihosocijalnu fantazmu u koju ulijevaju sve moguće suvremene strahove: od klimatskih katastrofe do ekonomskog prekarijata. Prema njima, tzv. rodna ideologija ne prijeti samo čovjeku, obitelji i naciji, nego je opasna poput nuklearnog oružja ili indoktrinirajuća za djecu poput Hitlerove mladeži
Irvin D. Yalom jedan od od najcjenjenijih živućih psihijatara i psihoterapeuta. Pionir je na području egzistencijalne psihoterapije, dao je značajan doprinos polju grupne analize no, bez pretjerivanja, milijuni čitatelja vole ga zbog njegovih romana i priča u kojima spaja psihoterapiju i filozofiju
Kad su ljudi iz određene kulture ili tradicije otrgnuti iz svojih domova i zemlje, kad su njihove knjižnice, groblja, vjerska središta ili svetišta oskvrnuta ili su im uskraćena, kad su njihov jezik, obredi ili običaji zabranjeni ili zaboravljeni, kad su razdvojeni od svojeg naroda, poniženi, podvrgnuti brutalnostima, mučeni ili ubijani, traumatična rana otvorena je u kolektivnoj psihi i ostavlja ožiljak progonjenome i progonitelju, a nosit će je i prenositi mnogi naraštaji
U kolovozu 2015. godine u američkom domu Marine Abramović u Hudsonu sastale su se umjetnica i njezina prijateljica i psihoanalitičarka Jeannette Fischer. Četverodnevni razgovor prerastao je u knjigu koju je objavila nakladnička kuća Geopoetika iz Srbije, a koja je krajem 2019. godine predstavljena i na pulskom Sajmu knjige
Iz dana u dan kroz njezinu ordinaciju prolaze konzumenti moderne ideologije braka. Kupili su proizvod, odnijeli ga kući i otkrili da mu nedostaje nekoliko dijelova. Zato odlaze u servis, u želji da ga poprave tako da bude istovjetan slici na pakiranju. Svoja nadanja uzimaju zdravo za gotovo – i ono što žele i ono što misle da zaslužuju – pa ih ljuti kad se romantični ideal ne uklapa u neromantičnu stvarnost. Slijedom toga, više se ne razvodimo zato što smo nesretni, već zato što bismo mogli biti još sretniji
Festival od početka razvija ideju poticanja susreta između autora i publike, spajajući poetike otoka i poetike suvremenosti, čakavicu i standardni jezik, zavičajno i univerzalno, koristeći prostor, otočke lokalitete i prirodu kao gradivne elemente pjesničkog susreta. Namjera ovog festivala je zadržati otok Brač u fokusu pjesnika, zadržati otok kao izvorište, kao korijen i kao mjesto susreta, otok kao jezik i različitost jezika, no isto tako taj otok otvoriti drugima, drugačijim poetikama i pjesničkim izričajima
Besplatne elektroničke knjige nastavljaju objavljivati probrane pjesničke zbirke kako istaknutih pjesnikinja ovjenčanima najvažnijim domaćim nagradama, tako i onih srednje i mlađe generacije koje su se već istaknule svojim dosadašnjim opusima, a dvije od njih, Lidija Deduš i Zrinka Posavec, istaknule su se i svojim prošlogodišnjim zbirkama: "ja se zovem lidija deduš", odnosno "Maria Callas se baca u more", dok ih u ovogodišnjem ženskom pjesničkom bloku BEK predstavlja njihovim starijim izdanjima
Gordana Benić, koja je upravo za svoju zbirku "Svemirska cipele" dobila Nagradu Tonko Maroević, vrsna je autorica pjesama u prozi. U poetskim knjigama razgranava osobitu vrstu iluzionizma stvarajući impresivne magične kronike. Poetikom proširene zbilje i poliperspektivnosti ostvarila je specifičan ciklus knjiga kozmičke poezije
Krešimir Bagić piše o zbirci poezije "52 dana. Interkontinental" koju su zajednički napisali pjesnici i dugogodišnji prijatelji Branko Čegec i Miroslav Mićanović. Obojica su deziluzionirani žitelji ovoga svijeta, povremeno su melankolični, često se okreću prošlosti, viđenim slikama, proživljenim događajima, vremenu kada se intenzivnije živjelo. Unatoč svemu, njihov je govor nerijetko ludičan, oni kao da se zaboravljaju pišući, kao da prkose svakodnevici, kao da se obnavljaju ulazeći u nepredvidive labirinte lirike
Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.
Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više
