U dokumentarcu "Pamela, A Love Story" koji je Netflix emitirao zadnjeg dana siječnja 2023. godine Pamela Anderson kuha ručak u roditeljskoj kući na kanadskom otoku Vancouver. Kosa joj je raščupana, nije našminkana, obučena je u široku lanenu haljinu.
"Gdje su sve tvoje lijepe uske haljine?" pita je majka Carol.
"Nitko više ne mora vidjeti moje tijelo", odgovara Pamela.
"Ta ti je prozirna", komentira mama.
"Silueta je tanja od stvarnog tijela", poklopi je Pamela, na što se obje počnu nezaustavljivo cerekati.
U idućih gotovo dva sata Pamela Anderson nosit će istu, pomalo istrošenu haljinu, eventualno će se zaogrnuti ofucanom dugačkom vestom, one vrste kakvu, sigurna sam, svaka žena ima doma. Kad se baš zaboravite, odete u njoj u dućan, pa vas svi sažaljivo gledaju.
Na kraju dokumentarca glumica i model govori producentima kako se odlučila ne našminkati za dokumentarac. "Neka me vide kakva jesam." U listopadu prošle godine, na predstavljanju modne kolekcije brenda Vivienne Westwood (dizajnerica je preminula u prosincu 2022.), Anderson je također došla nenašminkana što je u posebnom editorialu zabilježio pariški Vogue. Naoko, sve je to banalno, još jedna glumica bez šminke, no ipak nije: Pameli Anderson, seks-simbolu i ultimativnoj TV zvijezdi devedesetih, konačno je uspjelo osloboditi se pogleda drugih – i muškaraca i žena – koji su je toliko dugo određivali i osuđivali.
Isti dan kad je Netflix emitirao njezin dokumentarac, u knjižarama se počela prodavati i njezina autobiografija gotovo istog naziva: "Love, Pamela: A Memoir of Prose, Poetry, and Truth", koja je ovih dana doživjela i svoje hrvatsko izdanje, "S ljubavlju, Pamela" u izdanju nakladničke kuće Znanje i prijevodu Dunje Dernej. U pitanju je promišljen projekt i Pamela Anderson to uopće ne skriva.
Neposredan povod i za dokumentarac i za autobiografiju koju je napisala sama bila je dramska serija utemeljena na stvarnim događajima, "Pam & Tommy", što je u veljači 2022. godine emitirao striming servis Hulu. Pamela za seriju nije dala odobrenje, nitko ga doduše nije ni tražio, no biografska drama o njezinu braku s bubnjarom heavy metal benda Mötley Crüe, Tommyjem Leejem s kojim ima i dvojicu danas odraslih sinova Brandona i Dylana, na površinu je digla stare povrede jer se većina zapleta vrti oko krađe njihove privatne seksi video-snimke 1995. godine. Serija nije naišla na dobru recepciju: producenti su dovitljivo zaobišli i zakon i etiku tako što su kupili prava na članak objavljen u časopisu Rolling Stone 2014. godine u kojem se razotkriva kako je ukradena Pamina i Tommyjeva snimka seksa i potom postala globalni fenomen.
Internet je 1995. bio tek u povojima, ono što je nama danas "normalno" – da svako malo nalijećemo na ukradene, a zapravo namjerno objavljene snimke seksa slavnih osoba – tada je bilo nezamislivo. Ne samo da Pam i Tommy nisu namjerno objavili snimku, nego video nisu ni snimili: imali su strastvenu vezu i često su se snimali u najrazličitijim, uglavnom blesavim situacijama. Snimali su se i dok su vodili ljubav. Kradljivac je iz garaže njihove kuće koja se renovirala ukrao golem sef u kojem su držali emotivne dragocjenosti: njezin kupaći kostim iz "Spasilačke službe", plutene čepove šampanjaca koje su popili u njima važnim prilikama i pregršt VHS kaseta za koje nisu ni znali što je na njima.
Lopov je probrao snimke seksa, od njih montirao film i pustio ga na internet. Pamela Anderson i Tommy Lee od snimki nikad nisu zaradili ni centa: dapače, osnivač Penthousea Bob Guccione nudio im je za prava na snimku pet milijuna dolara, ali je par odbio novac. Umjesto toga, tužili su tvrtku koja je distribuirala video, Internet Entertainment Group. Parnica se pretvorila u suđenje Pameli Anderson: odvjetnici optuženika tvrdili su da Pamela Anderson nema nikakve osnove za tužbu jer zapravo nema pravo na privatnost s obzirom da se slikala naga za Playboy. Glumica je u to vrijeme bila drugi put trudna, a kako je imala spontani pobačaj prije nego što je rodila prvo dijete Brandona, uplašila se da će stres zbog poniženja i javnog vrijeđanja naškoditi bebi koju je nosila, Dylanu.
Povukla je tužbu, tvrtka je nastavila distribuirati snimku i zaradila na njoj stotine milijuna dolara, njezin vlasnik Seth Warshavsky završio je 1997., kao uspješan poduzetnik, na naslovnici Wall Street Journala, a dvije godine poslije uvršten je i na Timeovu listu pedeset najvažnijih ljudi u svijetu tehnologije. Pameli Anderson raspao se brak, godinama je bila meta javne poruge, otrovnih uvreda i grubih ponižavanja, a poništena je i svaka mogućnost da postane ozbiljna glumica. S njezinom karijerom bilo je gotovo.
I dokumentarac i autobiografija njezin su pokušaj da si vrati (samo)poštovanje. U kriznom komuniciranju to se naziva "kontrolom štete", u knjiškom i filmskom žanru to ima drugo ime. Zapravo, u pitanju je sasvim novi žanr – "zaplet ženskog iskupljenja", podvrsta "empatički turizam". Ime mu je dala novinarka i TV kritičarka Kathryn VanArendonk u veljači 2022. godine: za časopis Vulture napisala je pametan i pronicljiv tekst o novim televizijskim ženskim narativima koji funkcioniraju u biografskom ili autobiografskom ključu, a svrha im je da isprave društvene nepravde počinjenje u prošlosti prema poznatim ženama.
"Živimo u zlatnom dobu poniženih žena. Britney Spears, kojoj su se nekad svi izrugivali, ustvari je ljudsko biće zapelo u užasnoj situaciji. Monica Lewinsky, kojoj su se nekad svi izrugivali, ustvari je ljudsko biće zapelo u užasnoj situaciji. Janet Jackson je, pogodili ste, ljudsko biće. Isto vrijedi za Pamelu Anderson, Lorenu Bobbitt, Tonyu Harding, Marciju Clark – sve su one nekad bile predmet ismijavanja, a danas su ponovno tu, u središtu svoje opravdavajuće priče. Da posudim iz podcasta koji je pomogao definirati žanr iskupljenja: Potpuno ste u krivu u vezi tih žena."
Ne znam kako vi, ali ja se dobro sjećam priča tih žena jer sam u to vrijeme odrastala ili već radila u novinskoj redakciji. Mi rođeni sedamdesetih obožavali smo Pamelu Anderson kao C. J. Parker u "Spasilačkoj službi", kad se serija 1990-ih počela prikazivati na domaćoj televiziji. "Spasilačka služba" do današnjeg je dana najgledanija TV serija ikad; na vrhuncu gledanosti pratilo ju je više od milijardu gledatelja, emitirana je u 150 zemalja svijeta, a neke su države, kako otkriva Anderson u svojoj autobiografiji, kupovale samo one epizode u kojima je bila ona. Sanjivih plavih očiju i suncem posvijetljene kose, Pamela je savršeno skakala na glavu, najbolje na svijetu sporo utrčavala u ocean i spašavala ljudima živote. Jesmo li znali da je serija blesava? Jesmo, pa što? Jesmo li znali da se Pamela slikala gola za Playboy? Jesmo, pa što? Pamela Anderson devedesetih je bila najseksipilnija žena na svijetu: eros je nosila prirodno i puteno i nama se to sviđalo. Moraliziranje je došlo kasnije: skupa s vjeronaukom u školama, novootkrivenim puritanizmom, jednom rukom na srcu, a drugom u tuđem džepu.
Međutim, priznajem, izrugivali smo se Monici Lewinsky, njezinoj plavoj haljini i cigari Billa Clintona koji je 1998. tvrdio da nije imao "seksualne odnose s tom ženom". Kad je Britney Spears obrijala glavu 2007., znali smo da joj nije dobro, ali nam nije palo na pamet da nije luda nego da je zlostavlja otac.
O svim tim ženama posljednjih su godina snimljeni dokumentarci ili igrane serije koji ih, više-manje uspješno, pokušavaju rehabilitirati. Monica Lewinsky više nije glupača, Britney Spears više nije luda, Pamela Anderson više nije drolja, nego su sve bile zlostavljane. Svaku od njih zlostavljali su konkretni muškarci, s imenima i prezimenima, no daleko je poraznije što su bile i potpuno napuštene – nisu dobile potporu nego prezir društva.
Kathryn VanArendonk u svom tekstu argumentira kako su sve te serije, filmovi i dokuserije oblik turizma koji suvremenog gledatelja vodi na putovanje u prošlost, dovoljno nedavnu da bude prepoznata, ali i dovoljno udaljenu da nam njezini običaji i kultura danas izgledaju bizarno. "Mi smo stranci u nepoznatoj zemlji, i naš nam vodič pokazuje nešto izuzetno: pravu priču često ocrnjivane, ismijavane i neshvaćene žene. Taj žanr možda govori o iskupljenju žena, no način rada je empatički turizam. Dobili smo mogućnost da otputujemo u prošlost i iskusimo unutarnji život nekoga čija je unutrašnjost bila nevrijedna ili nedostupna. Kao i svaki turizam, i empatički turizam pati od dvostruke slike: gledamo kulturu jednog mjesta očima stranog putnika. Upijamo detalje svijeta koji više nije naš." Naravno da nam je sad jasno da je Monica Lewinsky bila žrtva – više nam uopće nije smiješna ni haljina ni cigara!
Kao i sa svakim turističkim putovanjem, nastavlja VanArendonk, iskustvo uvelike ovisi o vodiču. Pamela Anderson i u dokumentarcu i u knjizi odličan je vodič: iskrena je, nepretenciozna, topla i opuštena, iznimno simpatična sa sjajnim smislom za humor, često na vlastiti račun. Pred nama se, najednom, razotkriva silno pametna i sposobna žena, izuzetnog emotivnog kapaciteta, rijetke rezilijentnosti – trebalo je preživjeti sve to poniženje.
No ovaj turistički žanr je takav da smo u misiji, a ne na odmoru, ističe VanArendonk. Cilj je da povrijeđena žena do kraja dokumentarca ili knjige bude iskupljena; ako su i zaostale neke predrasude, publika se do kraja "konzumacije" ima preobratiti. Ovo zvuči cinično, no zvuči tako zato što žanr ženskog iskupljenja – koliko god je danas društveno i kulturološki važan – ima slijepu točku. Mi smo posjetitelji iz drugog, prosvijećenog vremena, kako dobro zapaža VanArendonk. Ne možemo ni zamisliti koliko im je strašno bilo.
Dokumentarac i autobiografija Pamele Anderson pokušava, čini mi se, izbjeći upravo tu zamku. Žanr ženskog iskupljenja nerijetko povrijeđenu ženu prikazuje kao žrtvu, a Pamela Anderson odbija biti žrtva. Ako volite ovaj žanr jer pomalo uživate u iskapanju starih leševa, u mazohizmu s kojim neke od tih žena ponovno raskopavaju stare traume i osjećaju bol, Pamela Anderson vas neće nahraniti. Da, u dokumentarcu je vidljivo da joj je o nekim situacijama i ljudima teško govoriti, povremeno izlazi iz kadra jer joj treba vrijeme da se sabere, u knjizi vrlo pažljivo bira riječi: ništa ne taji, ali kad previše boli, ne ulazi u detalje. Štedi sebe, brine o sebi, napokon kontrolira svoju priču i javnu sliku.
Dakle, tko je prava Pamela Anderson? U par brzih poteza: Pamelu Anderson kao malenu djevojčicu nekoliko je godina seksualno zlostavljala dadilja; kad je imala dvanaest godina silovao ju je 25-godišnji muškarac; kao djevojku seksualno ju je zlostavljala grupa mladića; otac joj je bio alkoholičar i tukao je njezinu majku zbog čega su majka, brat i ona nekoliko puta bježali; prihvatila je Playboyevu ponudu da se slika naga jer joj je to bila prilika da pobjegne od nasilnog dečka i siromaštva, ali joj se to iskustvo i svidjelo jer ju je osnažilo; od Tommyja Leeja se rastala jer je fizički napao nju i njihova sina Dylana koji je bio star svega par tjedana.
Istodobno, Pamela Anderson je i strastvena čitateljica koja je pročitala impresivan niz psiholoških klasika (neke naslove sam si pribilježila za čitanje!), a među važnim piscima su joj Carl Gustav Jung, Joseph Campbell, Platon, Virginia Woolf i Anaïs Nin; od djetinjstva je veganka i već desetljećima predana aktivistica organizacija kao što su PETA; kako bi razriješila traume iz djetinjstva krenula je na psihoterapiju; odgojila je svoje sinove u zdrave, samodostatne muškarce (njihov odnos silno je dirljiv i u knjizi i u dokumentarcu); kad ju je prijatelj i fotograf David LaChappelle pitao može li je fotografirati kao lutku na napuhavanje u izlogu, nasmijala se i rekla: "Zašto ne!" jer nije snob i zna se smijati samoj sebi; bliska prijateljica bila joj je Vivienne Westwood, Brigitte Bardot zvala ju je svojom kćeri, Raquel Welch davala joj je savjete o muškarcima, Ursula Andress zvala ju je svojom miljenicom, a Jane Fonda joj je rekla: "Ne daj da ti učine ono što su učinili meni"; često su je zvali da održi govore u Oxfordu i Cambridgeu; uspjela je zaustaviti izlov mladunaca kanadskog tuljana i izvojevati da Rusija zabrani transport ugroženih vrsta; i dalje agitira da se oslobodi njezina prijatelja Juliana Assangea; ima vrt u kojem uzgaja povrće i ruže, a poznata je po šalši u koju stavlja ružine latice; naučila je da su muškarci njezina propast i shvatila da ratuje sama sa sobom kad se radi o ljubavi; u travnju 2022. konačno je dokazala i da je sjajna glumica utjelovljujući Roxie u mjuziklu "Chicago" na Broadwayu.
Voljela sam je devedesetih, volim je i trideset godina poslije.
Podijeli na Facebook
