U prvom od nekoliko tekstova Đurđa Knežević poziva na razgovor i/li polemiku oko toga zašto je feministički pokret izgubio nekadašnju povezanost s društvom i postao pripitomljen i neškodljiv. Kako se od “kritike svega postojećeg” preobrazio u pseudo-feminizam koji je na sigurnu distancu udaljen od krucijalnih tema, preusmjeren u neškodljivi mainstream, da bi se na koncu pokazao korisnim doprinosom liberalno-individualističkom scenariju društvenih odnosa
Danijela Lugarić Vukas u svojem eseju roman "Čija je krivica?" Sofije Tolstoj čita kao odgovor na Tolstojevu "Kreutzerovu sonatu", ali i kao tekst o internaliziranoj ženskoj/majčinskoj krivnji u patrijarhalnome braku. Pomni će čitatelj u ovoj jednostavnoj pripovijesti Sofije Tolstoj primijetiti niz paradoksa: što se Ana više trudi da suprugu postane dobra supruga, to više sama nestaje; što više daje svojoj djeci, to više osjeća vlastitu nedostatnost u obavljanju te funkcije; što više odgovornosti prihvaća, to više krivnje osjeća. Anina krivnja proizlazi iz ambivalentnosti njezinih osjećaja prema onima o kojima skrbi
Kiran Desai je 2006., kad joj je bilo trideset pet, zahvaljujući romanu "Nasljeđe gubitka" postala najmlađa dobitnica Bookera. Potom dvadeset godina nije objavila ništa. Pisala je novi roman, pomalo posramljeno kaže ljubavnu priču, koji je narastao na 5000 stranica. Skratila ga je i objavila u rujnu 2025. pod naslovom "The Loneliness of Sonia and Sunny"
Na ukupno 630 stranica knjige "Moderne misleće žene: intelektualna povijest žena u Hrvatskoj 19. i 20. stoljeća", koju su uredile Ana Batinić i Marijana Kardum, sakupljeni su vrlo različiti tekstovi hrvatskih autorica objavljivani u razdoblju od kraja 19. pa sve do kraja 20. stoljeća: od programskih članaka, dnevničkih i memoarskih zapisa, fikcije, stručnih članaka, reagiranja, pogovora. Mnogi od njih nikad prije nisu bili objavljeni. U nedavno objavljenim memoarima učiteljica Jelica Belović Bernadzikowska svjedoči o nizu patoloških društvenih pojava usmjerenih protiv žena na prijelomu stoljeća, a implicitno naznačuje da je i sama bila žrtva neželjene seksualne pozornosti Ise Kršnjavoga
"Sestrinstvo loših kćeri" Vanesse Montfort može se čitati kao napet i iznimno zabavan krimić, kao duboko emotivna, pa možda i iscjeljujuća priča o složenim odnosima majki i kćeri, ali i kao roman koji implicitno stupa u dijalog s prethodnom generacijom autorica u čijim se djelima, poput romana Doris Lessing, put prema ženskom samoostvarenju i oslobađanju od patrijarhalnih ograničenja oblikovao kao matrofobijski odmak od majke
Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.
Prijava na newsletter
Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.
Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više
