Eseji

Ágota Kristóf: radila je u tvornici satova, brinula o obitelji, i uz takt strojeva počela pisati književnost

Utorak, 28. 7. 2026.

Živjela je između Istoka i Zapada, u najburnije vrijeme neprestanog konstruiranja i dekonstruiranja povijesti, baš kao što su činili njezini junaci: pisali su i brisali, ispunjavali listove i bilježnice, pa ih uništavali, dok je istina bila „kostur iz ormara“ koji se skrivao od nepoželjnih pogleda. U "Jučer" je sadržano sve što nas je i u njezinoj trilogiji o blizancima oduševljavalo, zbunjivalo (ili žestilo), uznemiravalo: nepostojanje geografskih referenci, iznenadne mijene perspektive i vremena, rat, nasilje, smrt, laži, turobnost, očaj, dvostruki identiteti, nezatajena seksualnost…

Judith Butler: Država nastoji očuvati monopol na nasilje tako što ona određuje što se naziva nasiljem

Utorak, 17. 2. 2026.

Zagovaranje nenasilja susreće se sa skeptičnim odgovorima iz cijelog političkog spektra. Najčešći argument je da imamo pravo na samoobranu i da nasilje treba ostati jedna od taktika koje nam stoje na raspolaganju za rušenje nasilnih režima kao što su aparthejd, diktatura ili totalitarizam. No što razlikuje nasilje režima od nasilja koje ga nastoji srušiti? Je li uvijek moguće utvrditi tu razliku? Što ako je nasilje vrsta fenomena koji "neprestano izmiče iz ruku"? To su pitanja koja postavlja američka filozofkinja u knjizi "Sila nenasilja"

Louise Bourgeois: Teško je biti žena, usto još simpatična. Ta želja da budemo simpatične strašno je iritantna. Kako da istodobno budeš simpatična i svoja?

Utorak, 3. 3. 2026.

Velika francusko-američka kiparica od djetinjstva je rastrgana: otac je želio još jednog sina, njezinu majku vara s brojnim ljubavnicama, kad joj majka umre, djevojka se baci u rijeku. Spasit će je brak i odlazak u Sjedinjene Države gdje će svoju depresiju i potisnuti bijes pretvoriti u kreativnu energiju za jedan od najzanimljivijih kiparskih opusa. O tome govori dokumentarac "Skulptura i bijes" redateljice Marie-Ève de Grave nedavno prikazan u sklopu Arterije

Philip Pullman: Nakon 30 godina opraštamo se od Lyre, djevojčice koja je zlatnim kompasom spasila svijet

Nedjelja, 8. 2. 2026.

Serijal "Njegova mračna građa", po kojem su BBC i HBO snimili i emitirali odličnu seriju, smatra se posljednjim velikim fantastičnim serijalom 20. stoljeća. Prije devet godina Pullman je počeo pisati njegov nastavak – novu trilogiju, "Knjigu o Prahu", koju je dovršio jesenas objavom romana "The Rose Field". U trideset godina prodao je gotovo 50 milijuna primjeraka knjiga, serijali su prevedeni na 40 jezika, a zahvaljujući svojim pričama postao je i vitez

Stara/nova konzervativnost i njezina "bolest mladeži"

Srijeda, 10. 9. 2025.

Petra Prtajin, autorica romana "Samo jedna od", svakako je napisala kompleksan tekst o maturantici koja misli da će joj biti lakše ako konačno pripada nekoj grupi, ako se "uklopi", ali kad se to dogodi, pripadnost se pokaže mnogo opasnijom od apartnosti. Vrijedilo bi saznati što o tom tekstu misle mladi čitatelji: slažu li se sa stavom da je konformizam preduvjet odrastanja ili im je Piin poučak odbojan. Jer iako je u tekstu prisutan žargon generacije Z, to ne znači da je pred nama roman homogene mladenačke skupine. Prije bih rekla da je Prtajin progovorila o djevojačkoj potrebi da se "svima bude sve" (kći, unuka, ljubavnica, njegovateljica, prijateljica itd.), što je vrlo specifično patrijarhalno socijalno programiranje ženskog roda, piše Nataša Govedić

Judith Butler: Država nastoji očuvati monopol na nasilje tako što ona određuje što se naziva nasiljem

Utorak, 17. 2. 2026.

Postoji li uopće svjetska književna republika? I kako se u nju ulazi?

Subota, 26. 7. 2025.

Sve od ruskog formalizma, ponavlja se formula da bilo koje relevantno književno djelo čini omjer "stranog i domaćeg" ili uzora i otklona (nikako ne samo oponašanje uzora, ali izvjesno ne i drvenje samo po vlastitom iskustvu). Možemo to reći i eliotovski: svjetsko djelo nastaje na pregovaralištu "tradicije i individualnog talenta". Pišući o knjizi "Svjetska književna republika" francuske autorice Pascale Casanova, književna kritičarka Nataša Govedić ističe kako svaki pisac mora živjeti u stanju egzila da bi uopće mogao voditi bitku sa sustavima licemjernih valorizacija i validacija

Ágota Kristóf: radila je u tvornici satova, brinula o obitelji, i uz takt strojeva počela pisati književnost

Knjige eseja

Eseji

Judith Butler: Država nastoji očuvati monopol na nasilje tako što ona određuje što se naziva nasiljem

Louise Bourgeois: Teško je biti žena, usto još simpatična. Ta želja da budemo simpatične strašno je iritantna. Kako da istodobno budeš simpatična i svoja?

Philip Pullman: Nakon 30 godina opraštamo se od Lyre, djevojčice koja je zlatnim kompasom spasila svijet

Stara/nova konzervativnost i njezina "bolest mladeži"

Judith Butler: Država nastoji očuvati monopol na nasilje tako što ona određuje što se naziva nasiljem

Postoji li uopće svjetska književna republika? I kako se u nju ulazi?

Čitajte svježe.

Prijava na newsletter