U predodžbama o majčinskoj ljubavi blizina zadobiva osobitu težinu: majčinska se ljubav zamišlja i mjeri kroz fizičku i emocionalnu prisutnost, dostupnost i trajnu usmjerenost na dijete. Romani "Moje utočište i moja oluja" Arundhati Roy, "Rana" Oksane Vasjakine i "Materina" Maše Kolanović izokreću tu pretpostavku jer u njima distanca, u određenom smislu, postaje uvjet autentičnije intimnosti. Tek kada se između majke i kćeri otvori razmak, druga može postati vidljiva kao druga – majka izvan funkcije majke, a kći izvan funkcije kćeri. Tada se, međutim, razotkrivaju još dublje ambivalencije: distanca je nužna kako bi druga osoba postala vidljiva kao druga, premda ona nikada ne može postati potpuna vanjska sebstvu
U sklopu osme Arterije, tjedna filma o umjetnosti, u Zagrebu je prikazan dokumentarac Susanne Fanzun o obitelji Giacometti. Alberto, slavni kipar, odmalena je bio drugačiji – nije mu bilo potrebno društvo druge djece. Majka ga je strastveno voljela, što je kod njegova mlađeg brata Diega izazivalo ljubomoru, pa je tijekom žetve gurnuo ruku u vršilicu i ostao bez dva prsta. Učinio je to kako bi privukao majčinu pažnju
Petra Prtajin, autorica romana "Samo jedna od", svakako je napisala kompleksan tekst o maturantici koja misli da će joj biti lakše ako konačno pripada nekoj grupi, ako se "uklopi", ali kad se to dogodi, pripadnost se pokaže mnogo opasnijom od apartnosti. Vrijedilo bi saznati što o tom tekstu misle mladi čitatelji: slažu li se sa stavom da je konformizam preduvjet odrastanja ili im je Piin poučak odbojan. Jer iako je u tekstu prisutan žargon generacije Z, to ne znači da je pred nama roman homogene mladenačke skupine. Prije bih rekla da je Prtajin progovorila o djevojačkoj potrebi da se "svima bude sve" (kći, unuka, ljubavnica, njegovateljica, prijateljica itd.), što je vrlo specifično patrijarhalno socijalno programiranje ženskog roda, piše Nataša Govedić
Glavna junakinja novog romana Rachel Cusk "Life of M" nalikuje glumici Natalie Portman: obje su počele glumiti kao djevojčice, obje su dobile glavnu ulogu u filmu o poremećenoj balerini. Britanski i američki mediji smatraju da je Rachel Cusk napisala roman s ključem, u kritikama je nazivaju okrutnom, narcisoidnom, ledenog srca… No upravo reakcija javnosti na "Life of M" pokazuje da je Cusk u pravu i da je njezin posljednji roman trebao biti napisan tako kako je napisan: bezlična masa već neko vrijeme određuje što je stvarno, istinito, pravo i autentično
Erazmo Roterdamski uglavnom se nije upuštao u duboka pitanja skolastike i teologije, radije je isticao iskrenost jednostavne vjere, Kristove moralne poruke, težnju čestitom i skromnom življenju. Premda su dugo bila zabranjena, Erazmova djela ipak su kružila među učenim ljudima i njegove su ideje doživjele preporod u vrijeme prosvjetiteljstva koje ga je smatralo pretečom racionalizma. Čitajući danas Erazma bjelodano je koliko su teorija i praksa izvornog kršćanstva u diskrepanciji, da je jedva išta ostalo od Kristovog nauka… Književna kritičarka Jadranka Pintarić piše o knjizi Erazma Roterdamskog "O svijetu i smrti" (Preziranje svijeta, Priprava na smrt, Utješni govor o smrti, Smrt i pogreb) koju je preveo Branko Jozić, a lani objavila Kršćanska sadašnjost
Nakladnik Alfred A. Knopf platio je autorici Caro Claire Burke milijunski iznos kao predujam, a dok je roman još bio u rukopisu, Amazon je kupio filmska prava – glavna glumica i producentica bit će Anne Hathaway koja je roman pročitala u jednom dahu. Počinje kao crna komedija i izaziva nezaustavljiv smijeh, a onda potone u mračne i neočekivane vode; kraj je šokantan i nije ga moguće predvidjeti. Zabavan i jezovit, istodobno je i kritičan: razotkriva suvremenu Ameriku kao kršćansku nacionalističku zemlju
Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.
Prijava na newsletter
Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.
Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više
