"Sestrinstvo loših kćeri" Vanesse Montfort može se čitati kao napet i iznimno zabavan krimić, kao duboko emotivna, pa možda i iscjeljujuća priča o složenim odnosima majki i kćeri, ali i kao roman koji implicitno stupa u dijalog s prethodnom generacijom autorica u čijim se djelima, poput romana Doris Lessing, put prema ženskom samoostvarenju i oslobađanju od patrijarhalnih ograničenja oblikovao kao matrofobijski odmak od majke
Zagovaranje nenasilja susreće se sa skeptičnim odgovorima iz cijelog političkog spektra. Najčešći argument je da imamo pravo na samoobranu i da nasilje treba ostati jedna od taktika koje nam stoje na raspolaganju za rušenje nasilnih režima kao što su aparthejd, diktatura ili totalitarizam. No što razlikuje nasilje režima od nasilja koje ga nastoji srušiti? Je li uvijek moguće utvrditi tu razliku? Što ako je nasilje vrsta fenomena koji "neprestano izmiče iz ruku"? To su pitanja koja postavlja američka filozofkinja u knjizi "Sila nenasilja"
Irska neurologinja Suzanne O’Sullivan u svojoj novoj knjizi "Dijagnoze našeg doba" (Planetopija) iznosi hipotezu da porast fizičkih i mentalnih bolesti u svijetu nije posljedica toga što smo sve bolesniji ili što je dijagnostička tehnologija napredovala, nego toga što granični zdravstveni problemi postaju neupitne dijagnoze, a normalne različitosti među ljudima počinju se patologizirati
Drugo je vrijeme bilo. Drugo je vrijeme sada. Od vremena mira došli smo do vremena apsolutnog uživanja. Preciznije – apsolutne konzumacije. Do vremena grabljenja ljepote. Vremena prezentacije. Slikaj, pošalji sliku. Pjesnikinja Sanja Baković, porijeklom iz Bola, u osobnom ogledu, piše o tome zašto je plaža Zlatni rat u Bolu značajno promijenila oblik. U svojem eseju obraća se biću prirode
Danijela Lugarić Vukas u svojem eseju roman "Čija je krivica?" Sofije Tolstoj čita kao odgovor na Tolstojevu "Kreutzerovu sonatu", ali i kao tekst o internaliziranoj ženskoj/majčinskoj krivnji u patrijarhalnome braku. Pomni će čitatelj u ovoj jednostavnoj pripovijesti Sofije Tolstoj primijetiti niz paradoksa: što se Ana više trudi da suprugu postane dobra supruga, to više sama nestaje; što više daje svojoj djeci, to više osjeća vlastitu nedostatnost u obavljanju te funkcije; što više odgovornosti prihvaća, to više krivnje osjeća. Anina krivnja proizlazi iz ambivalentnosti njezinih osjećaja prema onima o kojima skrbi
Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.
