Glavna junakinja novog romana Rachel Cusk "Life of M" nalikuje glumici Natalie Portman: obje su počele glumiti kao djevojčice, obje su dobile glavnu ulogu u filmu o poremećenoj balerini. Britanski i američki mediji smatraju da je Rachel Cusk napisala roman s ključem, u kritikama je nazivaju okrutnom, narcisoidnom, ledenog srca… No upravo reakcija javnosti na "Life of M" pokazuje da je Cusk u pravu i da je njezin posljednji roman trebao biti napisan tako kako je napisan: bezlična masa već neko vrijeme određuje što je stvarno, istinito, pravo i autentično
Zagovaranje nenasilja susreće se sa skeptičnim odgovorima iz cijelog političkog spektra. Najčešći argument je da imamo pravo na samoobranu i da nasilje treba ostati jedna od taktika koje nam stoje na raspolaganju za rušenje nasilnih režima kao što su aparthejd, diktatura ili totalitarizam. No što razlikuje nasilje režima od nasilja koje ga nastoji srušiti? Je li uvijek moguće utvrditi tu razliku? Što ako je nasilje vrsta fenomena koji "neprestano izmiče iz ruku"? To su pitanja koja postavlja američka filozofkinja u knjizi "Sila nenasilja"
Nakladnička kuća Petrine knjige upravo je, u prijevodu Maje Zorice Vukušić, objavila memoare Francuskinje koju je suprug drogirao i silovao s 50 drugih muškaraca. Gisèle Pelicot, koja se rastala od supruga zlostavljača i vratila djevojačko prezime, odlučila je da se suđenje otvori za javnost: ojačala je, više nije bila osoba koja je sve izgubila. Pored toga, ljeto prije suđenja preko prijatelja je upoznala brižnog i pristojnog udovca, u knjizi ga samo naziva Jean-Loup, s kojim je započela vezu
U sklopu osme Arterije, tjedna filma o umjetnosti, u Zagrebu je prikazan dokumentarac Susanne Fanzun o obitelji Giacometti. Alberto, slavni kipar, odmalena je bio drugačiji – nije mu bilo potrebno društvo druge djece. Majka ga je strastveno voljela, što je kod njegova mlađeg brata Diega izazivalo ljubomoru, pa je tijekom žetve gurnuo ruku u vršilicu i ostao bez dva prsta. Učinio je to kako bi privukao majčinu pažnju
Petra Prtajin, autorica romana "Samo jedna od", svakako je napisala kompleksan tekst o maturantici koja misli da će joj biti lakše ako konačno pripada nekoj grupi, ako se "uklopi", ali kad se to dogodi, pripadnost se pokaže mnogo opasnijom od apartnosti. Vrijedilo bi saznati što o tom tekstu misle mladi čitatelji: slažu li se sa stavom da je konformizam preduvjet odrastanja ili im je Piin poučak odbojan. Jer iako je u tekstu prisutan žargon generacije Z, to ne znači da je pred nama roman homogene mladenačke skupine. Prije bih rekla da je Prtajin progovorila o djevojačkoj potrebi da se "svima bude sve" (kći, unuka, ljubavnica, njegovateljica, prijateljica itd.), što je vrlo specifično patrijarhalno socijalno programiranje ženskog roda, piše Nataša Govedić
Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.
Prijava na newsletter
Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.
Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više
