U dvadesetom stoljeću putopis postaje "dragovoljno prljava", heterogena kronika interkulturalne sadašnjice ili način na koji bilježimo susrete između različitih načina postojanja, znajući da zapravo nemamo pojma jedni o drugima i da je za početak potreban interes i pristanak na međusobno učenje. Godine 1977. objavljen je putopis Brucea Chatwing "U Patagoniji", koji spaja eksperimentalnu prozu, memoaristiku, humorne i analitički fundirane povijesno-analitičke dionice proze u vrstu teksta koju zapravo piše i Dinko Telećan u svom putopisu "Tri daljine": riječ je o prisnoj suradnji etnografije i autobiografije, kroz koje shvaćamo da istovremeni spoj i unutarnjeg i vanjskog kretanja stvara i jake proboje "ograničenog", granicama sputanog mišljenja
Hobsbawm tumači socijalni banditizam kao svojevrsni element povijesne i društvene ravnoteže, nadomjestak za društvene pokrete, korektivnu silu koja djeluje s malo društvene promućurnosti no zato s velikom afektivnom energijom. Naime, kako uvjerljivo pokazuje autor, banditske skupine, usprkos velikoj, pa i nekritičkoj potpori zajednice u kojoj djeluju, nisu sila promjene niti mogu ili znaju artikulirati ideje o novom poretku koji bi dokinuo socijalnu nepravdu; kako to sažima Hobsbawm, banditi nisu ideolozi niti proroci, nego aktivisti
Rumunjsko-američki filozof Costica Bradatan u knjizi "U slavu neuspjeha" koju je objavila nakladnička kuća TIM press pokazuje zašto je neuspjeh za ljudska bića presudan. Naš nas odnos prema neuspjehu oblikuje, dok je uspjeh sporedan i kratkotrajan te ne otkriva mnogo. Bez uspjeha možemo živjeti, no uzalud život ako se ne pomirimo s našim nedostacima, nesigurnostima i smrtnošću, manifestacijama neuspjeha
Lovro Škopljanac, Velna Rončević i Luka Ostojić u sklopu svojeg znanstvenog istraživanja razgovarali su s 1005 hrvatskih čitateljica i čitatelja kako bi saznali što pamte iz književnih djela koja su pročitali. U istraživanju koje se odvijalo u narodnim knjižnicama više su sudjelovale čitateljice (70 posto), većina ih je visoko obrazovana (65 posto), a prosječna dob im je 45 godina. Među njima su posebno zanimljive "superčitateljice"
Nataša Govedić piše o romanu "Grobar pasa" Gorana Samardžića, dobitnika ovogodišnje VBZ-ove nagrade za najbolji roman. Narativ, napominje, kao da stalno iznova postavlja pitanje kako to da nas liječi ono najmekše, baš ono pseće? Znači li to da nam tvrdoća naših država i unutarnjih tvrđava zapravo nikada nije ni trebala?! I da smo sve do susreta s psom (u sebi i izvan sebe) išli u pogrešnom smjeru: prema muškosti kao rezerviranosti, umjesto prema muškosti kao radikalnoj suosjećajnosti?
Naklada Ljevak upravo je objavila fascinantnu knjigu Martina Puchnera koji predaje englesku i komparativnu književnost na Sveučilištu Harvard. Autor u knjizi prati razvoj pripovijedanja, pisma i književnosti te širu javnost poučava da je pismo izumljeno barem dvaput, prvi roman napisan je u Japanu, a ne u Europi, a papiru je trebalo više od šesto godina da iz Samarkanda doputuje na stari kontinent
Na hrvatskom jeziku prvi put je objavljena knjiga “Na neljudskoj zemlji”, svjedočenje o sovjetskim ratnim zločinima nad Poljacima u Drugom svjetskom ratu. Njezin autor tri je godine proveo u SSSR-u, najprije kao ratni zarobljenik, a onda kao pripadnik poljske armije koji je tragao za svojim suborcima, ne znajući da su pobijeni
Čitajte svježe.
Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.
Prijava na newsletter
Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.
Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više
