Wiesel je kao mladić preživio Auschwitz i Buchenwald u kojem su mu ubili oca, majku i sestru. Utočište je našao u Francuskoj, završio je studij književnosti, filozofije i psihologije na pariškoj Sorbonni, a potom je 1955. na jidišu i 1958. na francuskom objavio knjigu koja će ga proslaviti, "Noć". Američki PBS emitirao je krajem siječnja dokumentarac o piscu i dobitniku Nobelove nagrade za mir 1986. godine
Knjiga Donatelle Di Cesare, "Domaći stranci. Filozofija migracije", zahtjevna je filozofska knjiga jer autorica utemeljuje novu granu: filozofiju migracije, kao nasušnu potrebu trenutka društvenog razvoja. Napisana je jasno, sustavno, lucidno, zapanjujuće eruditski, zahvaćajući temu od dalekih vremena do suvremenosti, ali je tekstu dala, za filozofiju neuobičajenu, dinamiku – vodi vas sigurnom rukom prema spoznajama koje su potresne. Pritom, autorica se kloni jeftine dnevne politizacije teme, ne upliće se u ideološke raspre, nego s visina drevne filozofske tradicije iznosi činjenice, a na vama je da se preispitate o tome što uopće znate (naravno, u Sokratovom smislu) o migracijama, koliko ste svjesni ispiranja mozga kojem ste izloženi, imate li snage suočiti se s vlastitim predrasudama
Nakon devastirajuće epidemije AIDS-a u osamdesetima, ljudi su se počeli bojati seksa, a u javnom prostoru zavladale su dvije struje mišljenja: novi tradicionalizam i novi voajerizam. Prvi je, simbolički, tjerao žene nazad u kuhinje, drugi je poručivao – kad se već opasno seksati, možemo bar gledati, što je otvorilo vrata pornografiji koja je na kraju definirala cijelu kulturu. I jedna i druga struja mišljenja ženama su pak poručivale uvijek isto, prastaro – da ih definira "muški pogled" i da je njihova jedina valuta seks. Novinarka The Atlantica Sophie Gilbert napisala je jednu od najvažnijih knjiga 2025. godine
Richard Firth-Godbehere specijalizirao se za novu znanstvenu disciplinu, povijest emocija, koja se, između ostaloga, bavi time koju su ulogu emocije imale u povijesnim događajima. Središnji koncept njegove teorije su "emocionalni režimi" koji se mogu primijeniti i na ponašanje kabinskog osoblja u zrakoplovu, ali i na križarske ratove. Emocionalnih režima nema bez "emocionalnog rada", a da bismo se oporavili, potrebna su nam "emocionalna utočišta"
U upravo objavljenim memoarima "Moje utočište i moja oluja" prva indijska dobitnica nagrade Booker piše o teškom odnosu s majkom, poznatom indijskom učiteljicom Mary Roy od koje je pobjegla kad je imala osamnaest godina. No indijski memoari nisu europska autofikcija: nema ovdje samosažaljenja ni krivnje, Arundhati Roy s toplinom i humorom piše o okrutnoj i veličanstvenoj ženi koja je bila bolja učiteljica nego majka
Veličanstveni sraz ravnodušne prirode i megalomanskog pojedinca, zaokupljenost pitanjima onkraj svakodnevne banalnosti, društveni otpadnici u različitim ekstremnim artikulacijama, muško herojstvo, oružje, džungla, teško zamislivi napor kao metonimija pročišćenja… to su Herzogove opsesivne teme. Njegov kultni status u suvremenoj kulturi pokazuje da njegovi brojni poklonici u najmanju ruku prihvaćaju, ako već i ne razumiju u potpunosti njegove snažne metafore koje je gotovo od početka svoje filmske karijere iskazivao ne samo filmskim, nego i književnim jezikom. U međuvremenu je dosegao respektabilni knjižni opus od dvadesetak izdanja od čega je dvanaest uknjiženih filmskih scenarija, nekoliko knjiga razgovora te pet autorskih proznih knjiga
Petra Prtajin, autorica romana "Samo jedna od", svakako je napisala kompleksan tekst o maturantici koja misli da će joj biti lakše ako konačno pripada nekoj grupi, ako se "uklopi", ali kad se to dogodi, pripadnost se pokaže mnogo opasnijom od apartnosti. Vrijedilo bi saznati što o tom tekstu misle mladi čitatelji: slažu li se sa stavom da je konformizam preduvjet odrastanja ili im je Piin poučak odbojan. Jer iako je u tekstu prisutan žargon generacije Z, to ne znači da je pred nama roman homogene mladenačke skupine. Prije bih rekla da je Prtajin progovorila o djevojačkoj potrebi da se "svima bude sve" (kći, unuka, ljubavnica, njegovateljica, prijateljica itd.), što je vrlo specifično patrijarhalno socijalno programiranje ženskog roda, piše Nataša Govedić
Čitajte svježe.
Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.
Prijava na newsletter
Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.
Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više
