U dvadesetom stoljeću putopis postaje "dragovoljno prljava", heterogena kronika interkulturalne sadašnjice ili način na koji bilježimo susrete između različitih načina postojanja, znajući da zapravo nemamo pojma jedni o drugima i da je za početak potreban interes i pristanak na međusobno učenje. Godine 1977. objavljen je putopis Brucea Chatwing "U Patagoniji", koji spaja eksperimentalnu prozu, memoaristiku, humorne i analitički fundirane povijesno-analitičke dionice proze u vrstu teksta koju zapravo piše i Dinko Telećan u svom putopisu "Tri daljine": riječ je o prisnoj suradnji etnografije i autobiografije, kroz koje shvaćamo da istovremeni spoj i unutarnjeg i vanjskog kretanja stvara i jake proboje "ograničenog", granicama sputanog mišljenja
Petra Prtajin, autorica romana "Samo jedna od", svakako je napisala kompleksan tekst o maturantici koja misli da će joj biti lakše ako konačno pripada nekoj grupi, ako se "uklopi", ali kad se to dogodi, pripadnost se pokaže mnogo opasnijom od apartnosti. Vrijedilo bi saznati što o tom tekstu misle mladi čitatelji: slažu li se sa stavom da je konformizam preduvjet odrastanja ili im je Piin poučak odbojan. Jer iako je u tekstu prisutan žargon generacije Z, to ne znači da je pred nama roman homogene mladenačke skupine. Prije bih rekla da je Prtajin progovorila o djevojačkoj potrebi da se "svima bude sve" (kći, unuka, ljubavnica, njegovateljica, prijateljica itd.), što je vrlo specifično patrijarhalno socijalno programiranje ženskog roda, piše Nataša Govedić
Britanska psihijatrica i psihoterapeutkinja Sue Stuart-Smith napisala je fascinantnu knjigu "Um kao brižno njegovan vrt" koju je upravo objavila Planetopija. Podsjećajući na književne i povijesne primjere dobrobiti od komadića zemlje pretvorenog u vrt, u knjizi iznosi i cijeli niz zapanjujućih podataka: uzgajanje biljaka u zatvorima smanjuje nasilje i povratak u zatvor, boravak u prirodi nam snižava krvni tlak već nakon nekoliko minuta a razine kortizola nakon pola sata, bakterije iz tla nam podižu razinu serotonina u mozgu, a boravak u gradskom parku jednom tjedno za sedam posto smanjuje slučajeve depresije među populacijom
Grafički dizajner Mihajlo Arsovski više od pola stoljeća oblikovao je kulturu: knjige, novine, časopise, kazališne plakate. Nedavno su Marko Golub i Dejan Kršić objavili raskošnu monografiju posvećenu njegovu stvaralaštvu
Za obične poklonike djela Virginije Woolf, Leonardov je izbor posve dovoljan pogled "iza kulisa" danas slavne i kultne spisateljice. Štoviše, u duhu današnjeg vremena, moglo bi se reći da je to poput onih filmova koji se snimaju o visokobudžetnim naslovima: vide se grubi detalji scenografije, nenašminkani protagonisti, neuspjeli kadrovi, odustajanje od prizora, muke i dvojbe režisera, detalji o epizodnim ulogama i povorke statista. Taj izbor ipak nije reduciran toliko da u zapisima ne bismo mogli vidjeti i osobu, a ne samo spisateljicu
Kad je "Putnik" prvotno najavljen 2015. godine, biolog David Krakauer opisao ga je kao "matematički i analitički roman". "Što napravite nakon što napišete 'Cestu'?" retorički je upitala McCarthyjeva urednica u Knopfu Jenny Jackson. "Napišete dvije knjige o Bogu i egzistenciji." Cormaca McCarthyja za života su nazivali "velikim pesimistom američke literature", njegov "Krvavi meridijan" opisali su kao "gnostičku tragediju". Slično bi se moglo reći i za "Putnika" i "Stellu Maris" – i to su gnostičke tragedije. Oba su romana romani ideje – u prvom se autor više bavi fizikom (tuge), u drugom matematikom, sviješću, nesvjesnim i porijeklom jezika, prirodom stvarnosti i povezanošću genijalnosti i ludila
Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.
Prijava na newsletter
Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.
Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više
