U upravo objavljenim memoarima "Moje utočište i moja oluja" prva indijska dobitnica nagrade Booker piše o teškom odnosu s majkom, poznatom indijskom učiteljicom Mary Roy od koje je pobjegla kad je imala osamnaest godina. No indijski memoari nisu europska autofikcija: nema ovdje samosažaljenja ni krivnje, Arundhati Roy s toplinom i humorom piše o okrutnoj i veličanstvenoj ženi koja je bila bolja učiteljica nego majka
Autor, Ernst Strouhal, profesor na Sveučilištu primijenjenih umjetnosti u Beču, Ilsin sin i nećak ostalih triju sestara Benedikt, odlučio je prikupiti građu – pisma, dnevnike, dokumente – i oknjižiti porodičnu povijest u "Četiri sestre: Daleki Beč, strani svijet", dati glas ponajprije svojim osebujnim tetama i sačuvati od zaborava važnu bečku lozu
Prije osamnaest godina časopis The Big Issue pokrenuo je kolumnu u kojoj su poznati ljudi pisali pisma samima sebi. Obraćali su se djevojčicama i dječacima koji su nekad bili. U dirljivim pismima tješe ih zbog smrti roditelja, alkoholizma u obitelji, govore im da će jednoga dana živjeti u svijetu u kojem je okej biti gej, potiču ih da pišu, glume, kuhaju, pjevaju ili – zašto ne? – da postanu političari i pokušaju promijeniti svijet
Hobsbawm tumači socijalni banditizam kao svojevrsni element povijesne i društvene ravnoteže, nadomjestak za društvene pokrete, korektivnu silu koja djeluje s malo društvene promućurnosti no zato s velikom afektivnom energijom. Naime, kako uvjerljivo pokazuje autor, banditske skupine, usprkos velikoj, pa i nekritičkoj potpori zajednice u kojoj djeluju, nisu sila promjene niti mogu ili znaju artikulirati ideje o novom poretku koji bi dokinuo socijalnu nepravdu; kako to sažima Hobsbawm, banditi nisu ideolozi niti proroci, nego aktivisti
Nataša Govedić piše o romanu "Grobar pasa" Gorana Samardžića, dobitnika ovogodišnje VBZ-ove nagrade za najbolji roman. Narativ, napominje, kao da stalno iznova postavlja pitanje kako to da nas liječi ono najmekše, baš ono pseće? Znači li to da nam tvrdoća naših država i unutarnjih tvrđava zapravo nikada nije ni trebala?! I da smo sve do susreta s psom (u sebi i izvan sebe) išli u pogrešnom smjeru: prema muškosti kao rezerviranosti, umjesto prema muškosti kao radikalnoj suosjećajnosti?
Richard Firth-Godbehere specijalizirao se za novu znanstvenu disciplinu, povijest emocija, koja se, između ostaloga, bavi time koju su ulogu emocije imale u povijesnim događajima. Središnji koncept njegove teorije su "emocionalni režimi" koji se mogu primijeniti i na ponašanje kabinskog osoblja u zrakoplovu, ali i na križarske ratove. Emocionalnih režima nema bez "emocionalnog rada", a da bismo se oporavili, potrebna su nam "emocionalna utočišta"
Čitajte svježe.
Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.
Prijava na newsletter
Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.
Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više