Zagovaranje nenasilja susreće se sa skeptičnim odgovorima iz cijelog političkog spektra. Najčešći argument je da imamo pravo na samoobranu i da nasilje treba ostati jedna od taktika koje nam stoje na raspolaganju za rušenje nasilnih režima kao što su aparthejd, diktatura ili totalitarizam. No što razlikuje nasilje režima od nasilja koje ga nastoji srušiti? Je li uvijek moguće utvrditi tu razliku? Što ako je nasilje vrsta fenomena koji "neprestano izmiče iz ruku"? To su pitanja koja postavlja američka filozofkinja u knjizi "Sila nenasilja"
Knjiga Donatelle Di Cesare, "Domaći stranci. Filozofija migracije", zahtjevna je filozofska knjiga jer autorica utemeljuje novu granu: filozofiju migracije, kao nasušnu potrebu trenutka društvenog razvoja. Napisana je jasno, sustavno, lucidno, zapanjujuće eruditski, zahvaćajući temu od dalekih vremena do suvremenosti, ali je tekstu dala, za filozofiju neuobičajenu, dinamiku – vodi vas sigurnom rukom prema spoznajama koje su potresne. Pritom, autorica se kloni jeftine dnevne politizacije teme, ne upliće se u ideološke raspre, nego s visina drevne filozofske tradicije iznosi činjenice, a na vama je da se preispitate o tome što uopće znate (naravno, u Sokratovom smislu) o migracijama, koliko ste svjesni ispiranja mozga kojem ste izloženi, imate li snage suočiti se s vlastitim predrasudama
Autor, Ernst Strouhal, profesor na Sveučilištu primijenjenih umjetnosti u Beču, Ilsin sin i nećak ostalih triju sestara Benedikt, odlučio je prikupiti građu – pisma, dnevnike, dokumente – i oknjižiti porodičnu povijest u "Četiri sestre: Daleki Beč, strani svijet", dati glas ponajprije svojim osebujnim tetama i sačuvati od zaborava važnu bečku lozu
Slavna američka filozofkinja i feministkinja trideset i pet godina nakon kultne knjige "Nevolje s rodom" u svojoj novoj knjizi argumentira kako su Katolička crkva, različite civilne vjerske organizacije i desničarski pokreti stvorili snažnu i opasnu psihosocijalnu fantazmu u koju ulijevaju sve moguće suvremene strahove: od klimatskih katastrofe do ekonomskog prekarijata. Prema njima, tzv. rodna ideologija ne prijeti samo čovjeku, obitelji i naciji, nego je opasna poput nuklearnog oružja ili indoktrinirajuća za djecu poput Hitlerove mladeži
Prije osamnaest godina časopis The Big Issue pokrenuo je kolumnu u kojoj su poznati ljudi pisali pisma samima sebi. Obraćali su se djevojčicama i dječacima koji su nekad bili. U dirljivim pismima tješe ih zbog smrti roditelja, alkoholizma u obitelji, govore im da će jednoga dana živjeti u svijetu u kojem je okej biti gej, potiču ih da pišu, glume, kuhaju, pjevaju ili – zašto ne? – da postanu političari i pokušaju promijeniti svijet
Prvi roman Rachel Cusk od trilogije "Oris", ovih dana na hrvatski prevedena "Depandansa", u stvari je iznova ispripovijedana priča o posjetu Davida Herberta Lawrencea umjetničkoj koloniji u Taosu, u Novom Meksiku, koji je vodila pokroviteljica umjetnosti Mabel Dodge Luhan. Ljubazan poziv na književnu rezidenciju pretvorio se u kaotično iskustvo, ali paradoksalno i u prijateljstvo koje će trajati do piščeve smrti…
Iako je bila jedna od najvećih austrijskih književnica svoje generacije, rijetki znaju za nju, i to uglavnom po filmu "Zid" koji je snimljen prema njezinu romanu. Marlen Haushofer pisala je o svakodnevnom životu žena zatvorenih u kućanske poslove i rodne uloge. Danas je jasno da je bila ispred svojeg vremena: njezina djela mogu se čitati kao feministička kritika patrijarhalnih i malograđanskih obitelji, dok je protagonistica "Zida" radikalno postmoderna junakinja
Čitajte svježe.
Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.
Prijava na newsletter
Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.
Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više
