Majke i kćeri: arheologija odnosa

Subota, 3. 10. 2026.

U predodžbama o majčinskoj ljubavi blizina zadobiva osobitu težinu: majčinska se ljubav zamišlja i mjeri kroz fizičku i emocionalnu prisutnost, dostupnost i trajnu usmjerenost na dijete. Romani "Moje utočište i moja oluja" Arundhati Roy, "Rana" Oksane Vasjakine i "Materina" Maše Kolanović izokreću tu pretpostavku jer u njima distanca, u određenom smislu, postaje uvjet autentičnije intimnosti. Tek kada se između majke i kćeri otvori razmak, druga može postati vidljiva kao druga – majka izvan funkcije majke, a kći izvan funkcije kćeri. Tada se, međutim, razotkrivaju još dublje ambivalencije: distanca je nužna kako bi druga osoba postala vidljiva kao druga, premda ona nikada ne može postati potpuna vanjska sebstvu

Sofija Tolstoj: cijena ispunjene ljubavi

Nedjelja, 31. 5. 2026.

Danijela Lugarić Vukas u svojem eseju roman "Čija je krivica?" Sofije Tolstoj čita kao odgovor na Tolstojevu "Kreutzerovu sonatu", ali i kao tekst o internaliziranoj ženskoj/majčinskoj krivnji u patrijarhalnome braku. Pomni će čitatelj u ovoj jednostavnoj pripovijesti Sofije Tolstoj primijetiti niz paradoksa: što se Ana više trudi da suprugu postane dobra supruga, to više sama nestaje; što više daje svojoj djeci, to više osjeća vlastitu nedostatnost u obavljanju te funkcije; što više odgovornosti prihvaća, to više krivnje osjeća. Anina krivnja proizlazi iz ambivalentnosti njezinih osjećaja prema onima o kojima skrbi

Louise Bourgeois: Teško je biti žena, usto još simpatična. Ta želja da budemo simpatične strašno je iritantna. Kako da istodobno budeš simpatična i svoja?

Utorak, 3. 3. 2026.

Velika francusko-američka kiparica od djetinjstva je rastrgana: otac je želio još jednog sina, njezinu majku vara s brojnim ljubavnicama, kad joj majka umre, djevojka se baci u rijeku. Spasit će je brak i odlazak u Sjedinjene Države gdje će svoju depresiju i potisnuti bijes pretvoriti u kreativnu energiju za jedan od najzanimljivijih kiparskih opusa. O tome govori dokumentarac "Skulptura i bijes" redateljice Marie-Ève de Grave nedavno prikazan u sklopu Arterije

Anne Carson: osobna, ali ne i ispovjedna pjesnikinja koja piše hibridne knjige

Nedjelja, 11. 10. 2026.

Kanadska pjesnikinja, autorica eseja, prevoditeljica i filologinja Anne Carson, rođena 1950. u Torontu, tek je devetnaesta žena koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost, dodijeljenu 119 puta od 1901. godine. Švedska akademija dodijelila joj je u četvrtak Nobelovu nagradu i milijun eura za, kako se navodi u obrazloženju, "njezin odvažan i inventivan opus koji je, u razigranom dijalogu s klasičnom tradicijom, stvorio nove forme za suvremenu književnost"

Kanadski smetlar napisao je memoare: "Na dnu si društvene ljestvice, no u tome ima utjehe – ne možeš pasti niže!"

Petak, 11. 9. 2026.

Simon Paré-Poupart zaposlio se kao smetlar u Montrealu kako bi si platio školarinu za koledž. Nakon što je diplomirao sociologiju i međunarodni biznis te radio kao novinar i socijalni radnik, vratio se prvom poslu i radio kao smetlar punih dvadeset godina. U rujnu 2024. godine kanadski nakladnik Lux objavio je njegove memoare pod nazivom "Smeće: dnevnik jednog smetlara" koji su, praktički preko noći, postali hit u Kanadi, a Paré-Poupart osvojio je i godinu kasnije nagradu kvebečkih knjižnica

Majke i kćeri: arheologija odnosa

Knjige eseja

Eseji

Chantal Akerman: "Diši mama, ne napuštaj me, još ne. Nisam još spremna i možda nikad neću ni biti"

Sofija Tolstoj: cijena ispunjene ljubavi

Louise Bourgeois: Teško je biti žena, usto još simpatična. Ta želja da budemo simpatične strašno je iritantna. Kako da istodobno budeš simpatična i svoja?

Anne Carson: osobna, ali ne i ispovjedna pjesnikinja koja piše hibridne knjige

Kanadski smetlar napisao je memoare: "Na dnu si društvene ljestvice, no u tome ima utjehe – ne možeš pasti niže!"

Kompendij astrofizike i ljudskosti

Čitajte svježe.

Prijava na newsletter