Oliver Burkeman godinama je bio opsjednut vremenom i planiranjem, o čemu je pisao i veoma popularnu kolumnu u britanskom The Guardianu. A onda je jednog dana shvatio da nikad neće sve stići napraviti. Knjiga "4000 tjedana: Vodič kroz vrijeme za obične smrtnike" duhovita je i pametna zbirka eseja u kojima Burkeman istražuje zdravije načine odnošenja s vremenom i nudi neke praktične alate, nadahnut radovima filozofa, psihologa i duhovnih učitelja koji su svi, bez iznimke, odbili boriti se s vremenom i ovladati njime
Naši ljudski preci nisu bili baš netko i nešto u hranidbenom lancu. U savani vrijedi pravilo "tko jači, taj kvači" i "tko bježi, ne leži mrtav". Pripadnici vrste Homo nisu bili ni brzi ni jaki. Veća im je briga bila da ne budu pojedeni, nego što su mogli birati što će jesti. No pojava Homo sapiensa, prije nekih 100.000 godina, ustoličila je rod Homo na vrhu hranidbenog lanca. Harari kaže da je uzrok bila kognitivna revolucija: slučajna mutacija koja je naše neurone prespojila na način još nepoznat u prirodi
Smrt kao transformacija, kao promjena iz jednog stanja u drugo, ne nužno kao prijelaz iz zemaljskog u nebesko, ako se u to vjeruje, tema je i mnogih Bergmanovih filmova, a svakako i tema ispod površine njegova romana "Rođeni u nedjelju", uz, dakako, njegove konstantne preokupacije odnosima i komunikacijom koja se najjače očituje upravo u šutnji i pokretima
Dario Grgić piše o knjizi "Temeljna pitanja mistike" koju su napisali Alois Maria Haas, Hans Urs von Balthasar i Werner Beierwaltes, a objavila lani Matica hrvatska u prijevodu Ivana Kordića
Byung-Chul Hanov esej potresan je. Provocira nas pitanjem gdje smo u odnosu prema vlastitom vremenu i radu, kako pulsira naš život u suprotnostima koje predstavljaju vita activa i vita contemplativa, je li nas hiperaktivnost duhovno kastrirala, jesmo li samo stroj koji obavlja stvari, i na koncu, ima li to pusto djelovanje ikakvoga smisla ako nas osamljuje i razdvaja
Zagrebački nakladnik DAF nedavno je objavio knjigu poznatog etnologa, antropologa i kulturologa Hansa Petera Duerra "Ni dieu – ni mètre: Anarhične primjedbe o teoriji svijesti i spoznaje", zapravo njegovu skraćenu doktorsku radnju iz 1971. koja je rezultat druženja s guruom Paulom Feyerabendom, kasnijim prijateljem Carlosom Castañedom i akademsko–filozofskim mentorom Dieterom Henrichom koji je Duerra u Heidelbergu habilitirao
Čitajte svježe.
Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.
Prijava na newsletter
Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.
Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više
