Anjet Daanje pripovijedanje koristi kao dimnu zavjesu; kad se razmakne ektoplazma riječi i literarizirani biografizam, ispostavi se da je "Pjesma o rodi i dromedaru" najviše roman o vremenu koji čitatelja stavlja u poziciju promatrača izvan ljudskog/psihološkog vremena, a Daanje ga tek prividno stabilizira gravitacijom kronološkog pripovijedanja kako ne bi izgubio sat, kompas, osovinu, možda zaprečnicu i shvatio da je ne samo sjedinjen s vremenom, nego da ga upravo on – proizvodi
U zborniku "Ljudi s margine" koji je uredio povjesničar Luka Pejić zastupljene su teme povijesti romskog stanovništva, artikulacije antisemitizma u hrvatskom društvu na prijelomu 19. i 20. stoljeća, prosjaci i djeca bez odgovarajuće skrbi, služinčad i zločinci, duševni bolesnici, položaj radništva na prijelomu stoljeća, problem alkoholizma, zelenokaderaši te žene na društvenoj margini. Zbornik je usmjerio pozornost na povijesne skupine i subjekte čiji su glasovi bili povijesno utišani a tragovi zameteni
Najvažniji čovjekov izum nije ni vatra ni kotač već – ginekologija, piše Cat Bohannon u knjizi "Eva: kako je žensko tijelo obilježilo 200 milijuna godina evolucije čovjeka". Izum ginekologije spriječio je izumiranje naše vrste: riječ je o aktivnostima poput sprečavanja krvarenja iz maternice, prevenciji i liječenju bakterijske upale, primitivnoj kontracepciji, izazivanju pobačaja kad je porod bo prerizičan, pomoći primalja i tako dalje. Prvo ginekološko oruđe nije bio primitivni spekulum koji se koristio u antici, već kamenje obrađeno za pripremu raznih vrsta "ginekološkog" bilja koje naši bliski rođaci čovjekoliki majmuni i dan danas koriste
Francusko-švicarska novinarka Mona Chollet u svojoj knjizi "Vještice: Nepokorena moć žena" (Znanje) razotkriva kako je mit o vještici zapravo priča o kontroli ženskih tijela, izbora i slobode. Chollet istražuje tri tipa žena koje su povijesno bile najčešće optuživane za vještičarenje – neovisne, one bez djece i starije žene
U upravo objavljenim memoarima "Moje utočište i moja oluja" prva indijska dobitnica nagrade Booker piše o teškom odnosu s majkom, poznatom indijskom učiteljicom Mary Roy od koje je pobjegla kad je imala osamnaest godina. No indijski memoari nisu europska autofikcija: nema ovdje samosažaljenja ni krivnje, Arundhati Roy s toplinom i humorom piše o okrutnoj i veličanstvenoj ženi koja je bila bolja učiteljica nego majka
Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.
Prijava na newsletter
Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.
Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više