Damir Zlatar Frey (Zagreb, 1954.) dramski je i operni redatelj, koreograf, dramski pisac, kostimograf, scenograf, utemeljitelj i ravnatelj kazališta i festivala. Svojim osebujnim i teško usporedivim djelom pripada podjednako svojoj domovini Hrvatskoj i Sloveniji, u kojoj se umjetnički formirao i ostavio dubok trag. Među mnogobrojnim značajnim predstavama koje je ostvario u hrvatskim, slovenskim, bosanskim, srpskim i talijanskim kazalištima izdvajaju se njegova uprizorenja tekstova Slavka Gruma (“Događaj u gradu Gogi”), Ivana Cankara (“Lijepa Vida”), Oscara Wildea (“Saloma”), Slavenke Drakulić (“Božanska glad”), Uga Bettija (“Zločin na Kozjem otoku”), Federica Garcíje Lorce (“Krvava svadba”), Marquisa de Sadea i Jeana Geneta (“Balkon”, “Sluškinje”, “Strogi nadzor”). Drama “Krv i košute” praizvedena je 1989. u Mariboru, a doživjela je premijere i u Ljubljani te Puli. Dobitnik je više značajnih priznanja, među kojima se ističu: odličje Predsjednika Republike Hrvatske za doprinos u kulturi Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, Marulova nagrada, Nagrada hrvatskoga glumišta, Prešernova nagrada, Župančičeva nagrada, Nagrada grada Ljubljane te Borštnikova nagrada, koju je dobio u više navrata. Godine 1986. utemeljio je znamenitu ljubljansku Koreodramu, kazalište koje je ostavilo dubok trag u slovenskome glumištu, ali i širemu kulturnom prostoru. Šesnaest godina poslije, 2000., nepresušnom stvaralačkom energijom pokreće i Međunarodni festival komornoga teatra “Zlatni lav” u Umagu, koji svake godine pod drugom skupnom egidom okuplja umjetnike iz zemalja središnje i južne Europe.
Podijeli na Facebook
“Stanzia Grande” drugi je Freyev roman, nakon “Kristalnog kardinala” objavljenog 2014. godine, kojim je Frey kritičarima dokazao svoju spisateljsku nadarenost. U “Stanziji” tema je ponovno velika, štoviše veća od života – ljubav koja traje i preko smrti, a anđela pretvara u demona koji bi i vječni život ponudio kako bi se približio tjelesnom užitku
