Dušan Vesić je rođen 27. listopada 1959. godine u Beogradu. Kao klinac želio je biti vozač tramvaja. Taj plan je propao kobnog lipanjskog dana 1972. godine u Tučepima, kad je budžet za sladoled svjesno potrošio na ulaznicu za koncert grupe Pro arte, i od tada je muzika sva njegova fascinacija. Nakon jedne (ne)sportske povrede koja ga je zauvijek odvojila od sviranja bubnjeva, malo je studirao historiju, a onda se posvetio izučavanju fenomena jugoslavenske popularne muzike. To je radio na razne načine: puštao je hitove na školskim igrankama (u čemu uopće nije bio loš), pisao (odlične) intervjue za Zdravo!, Rock, Pop Rock, Itd, Ćao i razne druge medije, povremeno sam sebi bio fotoreporter (to je naročito volio), jednako neuspješno kao i drugi ogledao se kao rok-kritičar (Politika, Duga, Jež, Džuboks), u jednom trenutku prirodno postao urednik za domaću scenu (Rock, Pop Rock), pjevao prateće vokale na pločama (Krvna grupa, Plavi orkestar), radio kao trgovački putnik (prodavao je Hanku Paldum i Vatreni poljubac za “Sarajevo disk“), jedno vreme bio izvršni producent i menadžer (Marine Perazić), muzički producent (Instant Karme), organizator rok-koncerata (“Pop Rock izbor“ 1989. i 1990.), manipulant medijima (Bijelo dugme i Bajaga), član šire porodice Bijelog dugmeta (što je nepokolebljivo ostao i u najtežim trenucima) i direktor festivala zabavne muzike “Beogradski šlager – Menadžer“ (tu je s ponosom pomogao jednu generaciju pristojnih muzičara). Pokušao je da ostavi nekog traga u diskografiji (6CD-box set “Sedamdesete“ za Croatia Records). Na kraju se posvetio izradi dokumentarnih emisija u vlastitoj produkciji (sad već kultna TV-serija “Rockovnik“ u 40 epizoda), serija i film “EKV – Kao da je bilo nekad“, dva TV-filma o Bajagi i svašta drugo). Živi u Beogradu i Puli. Napisao je dvije knjige o Bijelom dugmetu, drugu – koja je djelomično autobiografska – upravo držite u rukama.
Podijeli na Facebook
