Dylan Thomas

Dylan Marlais Thomas rođen je 27. listopada 1914. u velškom obalnom gradu Swansea. Još kao dječak odlučio je postati pjesnik; prve će pjesme napisati oko svoje petnaeste godine. Iako nadaren i vrstan đak, Dylan će redovno školovanje napustiti u sedamnaestoj godini života i zaposliti se kao novinar u časopisu South Wales Daily Post, a sličnim će se poslovima uzdržavati čitavog života, posebice nakon 1933. kada će se preseliti u London. U trenutku napuštanja Walesa, Dylan Thomas će iza sebe imati već znatan broj pjesama objavljenih u raznim publikacijama – iz tog razdoblja datiraju radovi poput “Before I knocked” (Prije no zakucah), “And Death shall have no Dominion” (I smrt neće imati gospodstva) ili “The Force that through the green Fuse drives the Flower” (Snaga što kroz zelenu stabljiku tjera cvijet).
Objavljivanje pjesme “Light breaks where Sun no shines” (Sjaj se lomi gdje Sunce ne sija, časopis The Listener, 1934.) predstavlja njegov konačni proboj u sam vrh tadašnjeg britanskog poetskog panteona. Zapazio ga je ugledni pjesnik T. S. Eliot, a Dylan dobija ponudu za tiskanja prve zbirke. Do jučer povučenom i samozatajnom velškom novinaru i pjesniku odjednom se otvaraju vrata redakcija i poetskih salona. Dvije godine po izdavanju prve knjige pjesama, nazvane jednostavno “18 Poems”, Thomas objavljuje zbirku “Twenty-five Poems”.
Taj se događaj preklopio s vjerojatno najvažnijim trenutkom u njegovu životu, započinjanjem životne ljubavne veze s tek nekoliko mjeseci starijom irskom plesačicom Caitlin Macnamara. Bio je to početak burne i okrutne romanse koja će obojiti preostalih sedamnaest godina Dylanova života. Učestale svađe, obostrano fizičko nasilje, teška opijanja, nepredvidive izmjene agresije i nježnosti – tako bi se u nekoliko crta mogao opisati ovaj istovremeno plodan i destruktivan odnos. Nedugo po vjenčanju, par se vraća u Swansea, tako da će u narednim godinama često putovati između Walesa i Londona. Neposredno pred izbijanje Drugog svjetskog rata, Thomas objavljuje još jednu zbirku pjesama, “Map of Love” (Zemljovid ljubavi), kao i autobiografsku, dijelom fantastičnu kolekciju priča koju je, parafrazirajući Jamesa Joycea, nazvao “Portrait of the Artist as a young Dog” (Portret umjetnika kao psa u mladosti).
Kasne ratne i prve poratne godine vraćaju Dylanu dio dugo vremena odsutne financijske sigurnosti. U relativno kratkom razdoblju između 1943. i 1947. objavljuje čak tri zbirke pjesama, kao i kolekciju proznih radova. Pored toga, treći radijski program BBC-a angažira ga u realizaciji radio drama, a njegov će mu grleni bariton i čista dikcija omogućiti dodatne poslove na radiju, primjerice čitanje tuđih, ali i vlastitih književnih kritika, osvrta i sl. Ostvarivši solidne prihode od prodaje knjiga i rada na BBC-u, Dylan i Caitlin koncem 1948. definitivno napuštaju London, skućivši se u velškom gradiću Laugharne.
Početkom 1950. Dylan Thomas dobiva pismo američkog pjesnika Johna Malcolma Brinnina kojim ga poziva na honorirano višemjesečno gostovanje diljem SAD-a. Suočen s ovacijama štovatelja i nastajanjem svojevrsnog kulta, posebice među mlađim, buntovnim naraštajima, Dylan će tijekom 1952. te u proljeće 1953. istim poslom još dvaput otputovati u Ameriku. Četvrti će se posjet, započet sredinom rujna 1953., nažalost pokazati kobnim. Posljednje veliko djelo Dylana Thomasa jest drama “Under Milk Wood” (Pod mlječnom šumom), pisana posebno u svrhu radio emitiranja. Godinama prisutni autodestruktivni nagon u kombinaciji s teškim alkoholizmom Dylana Thomasa na koncu će stajati glave. Njegovi kronični problemi s plućima samo su se pogoršali u smogom ispunjenom njujorškom ambijentu – preminut će 9. studenoga, u 39. godini života. (Vjeran Stojanac/www.velikabritanija.net)