Francuski filozof Gaston Bachelard (1884-1962) neprijeporno je jedna od glavnih figura znanstvene misli i književne kritike 20. stoljeća. Njegovi eseji o znanosti, imaginaciji, prostoru i snovima značajan su doprinos na polju filozofije i književnosti. Neki ga smatraju i najvećim psihoanalitičarem poslije Freuda. U radovima kao što su "La Philosophe du non" (1940), "La Poétique de l'espace" (1957) i "La Poétique de la rêverie" (1960), Bachelard je u teoriju uveo tvrdnju da četiri počela ― zemlja, voda, vatra i zrak ― utjelovljuju kako stvaralačku narav tako i osnovne oblike života. Zatim je istraživao značenja tih simbola kroz vrijeme u svjetskoj književnosti. Njegove su spoznaje utjecale na mnoge kasnije francuske filozofe, kao što su primjerice Michel Foucault i Jacques Derrida.
Podijeli na Facebook
