Igor Grbić vreba pjesmu na svakom koraku: u prozračnom oblaku nad gradom i galebovu širenju krila, u čaški cvijeta među stijenjem uz obalu, u smijehu djeteta i suzi ženskoj, u trešnji zemaljskoj i stenjanju paklenskom. Lutajući od sunčeva zapada k istoku, pobire lotosove stapke pa ih sadi duboko među domaće ruže. Latice im slaže među listove knjiga. I to je sve.
Podijeli na Facebook
