Jaroslav Putík (1923-2013) suvremeni je češki klasik, u nas dosad još neprevođen. Svoje prve, uglavnom novinarske radove, objavljuje 1941., ali nakon što je pristupi antifašističkoj borbi bio je uhapšen i sproveden u koncentracijski logor Dachau gdje je dočekao i kraj rata. Godine 1958. velik uspjeh doživljava njegova rekonstrukcija životne priče tvorca atomske bombe Oppenheimera u knjizi “Savjest”. Roman “Smrtna nedjelja” iz 1967. uvršten je među tri umjetnički najuspjelija češka romana s kraja 60-ih. Godine 1970. dolazi na listu zabranjenih autora pa mu naredni romani izlaze u samizdatu. Dvaput je nagrađen nagradom Egona Hostovskoga: 1987. za roman “Muškarac s britvom”, a 1997. za roman “Plišani pas”. Proza “Odlazak iz dvorca” nagrađena je 1999. godine Jubilarnom nagradom Zaklade Češki književni fond za prozu. Kratko pred smrt 2013. primio je i nagradu zaklade Češkog centra Međunarodnog PEN kluba. Najvažnija djela su mu “Savjest” (1958), “Zid” (1962), “Smrtna nedjelja” (1967), “Muškarac s britvom” (1986), “Slobodan let volijerom” (1990), “Odiseja na češki način - dnevnički zapisi iz 1971.-89.” (1992), “Metamorfoze mladoga muškarca” (1993), “Plišani pas” (1996).
Podijeli na Facebook
