Jean Cocteau

Jean Cocteau (1889-1963), francuski pjesnik, dramatičar, romanopisac, filmski autor, pariški dandy. Rođen u obitelji visokoga građanskog staleža, pohađao privatnu nastavu u odabranim gimnazijama. Prvi uspjeh postigao kao adolescent svojim recitalima poezije u pariškim umjetničkim salonima. Iz suradnje s ravnateljem ruskog baleta S. Djagiljevim nastaje balet “Plavi Bog” (Le Dieu bleu, 1912.). P. Picasso i E. Satie s njim potpisuju balet “Parada” (Parade, 1917.), prvu kubističku predstavu, koja je izazvala zgražanje. Za I. Stravinskoga napisao je tekst za operu-oratorij “Kralj Edip” (Œdipus-Rex, 1926.). Premda raznovrsnost i eklekticizam ostaju dominantom njegova opusa, u središtu mu je zanimanja mitski svijet antike. Na temu Orfeja nastaje istoimena drama (Orphée, 1925.) i dva filma: “Orfej” (1950.) i “Orfejev zavjet” (Le Testament d'Orphée, 1960.), a središnje mu je djelo drama “Pakleni stroj” (La Machine infernale, 1934.), u kojoj nadrealističkom poetikom progovara o Edipu u svjetlu frojdovskih opsesivnih snova. Temu incesta obrađuje i u “Užasnim roditeljima” (Les Parents terribles, 1938.), dok uz neoromantizam pristaje u povijesnoj drami o Ludwigu II. i Elizabeti Austrijskoj, “Orao s dvije glave” (L'Aigle à deux têtes, 1948.). Okušao se i kao romanopisac: “Tomo prevarant” (Thomas l'Imposteur, 1923.), “Užasna djeca” (Les Enfants terribles, 1929.). Na film je uspješno prenio svijet snova i bajkovitoga: “Ljepotica i zvijer” (La Belle et la Bête, 1945.), što ga približava širokoj publici. Ipak, uza svu raznolikost umjetničkog izraza, najsnažniji je kao pjesnik. Svoje rane stihove skupio je u zbirci “Pjesme” (Poésies, 1924.), a do posljednje “Rekvijem” (Requiem, 1962.) objavljuje još nekoliko zapaženih pjesničkih knjiga: “Alegorije” (Allégories, 1941.), “Broj sedam” (Le Chiffre sept, 1952.), “Polutama” (Clair-Obscur, 1954.). Bitna je značajka njegova djela dvosmislenost, iskazana ili skrivena u fantastičnoj osobnoj mitologiji. U “Dnevniku neznanca” (Journal d'un inconnu, 1952.) izravno se upoznaje “laž koja govori istinu”, a tako je autor definirao i svoju umjetnost.