Jens Bjørneboe, vrlo produktivan i angažiran norveški pisac, rođen je 1920. u Kristiansandu u dobrostojećoj obitelji s dugom pomorskom tradicijom. Otac mu je bio brodovlasnik, belgijski konzul te političar desnice, ali često odsutan, a mnogo mlađa majka dominantna i samoživa, pa mu je djetinjstvo bilo prilično nesretno. Kao dijete proveo je nekoliko godina u krevetu zbog teške upale pluća. Već je s dvanaest godina počeo piti, a shrvan depresijom s četrnaest se pokušao objesiti. Nakon što mu je 1938. umro otac, Jens s majkom putuje po Europi, a zatim upisuje slikarsku školu i počinje se kretati po antropozofskim krugovima u Oslu.
Godine 1943. odlazi u Stockholm, i upoznaje svoju prvu ženu, Lisel Funk, njemačko-židovsku fotografkinju. Nakon rata, obitelj Bjørneboe dobiva velik iznos od osiguranja za svoju brodovlasničku tvrtku, što Jensu omogućava da se ozbiljnije posveti i pisanju. Godine 1950. počinje predavati u waldorfskoj školi u Oslu i iako je volio taj posao, nakon sedam godina ga ipak ostavlja kako bi imao više vremena za pisanje.
Pisao je romane, drame, pjesme, eseje i novinske članke. Završio je u jednom trenutku i na sudu zbog navodnih pornografskih sadržaja u svojoj knjizi "Bešavno", no zahvaljujući besplatnoj reklami, knjiga je polučila velik uspjeh i donijela mu pozamašnu zaradu. Njegovim najvažnijim djelom smatra se trilogija "Povijest bestijalnosti", a među važnija mu djela spadaju i "Jonas", "Zli pastir" i "Prije nego što pijetao kukurikne".
Jens Bjørneboe vodio je turbulentan život. Kao beskompromisan kritičar norveškog, i općenito zapadnog društva, sudjelovao je u mnogim političkim i filozofskim pokretima ali se ni u jednom nije skrasio. Smatrao se anarho-nihilistom, mnogo je putovao i lutao u potrazi za nekom svojom istinom, uvijek slijedeći svoje instinkte i uvjerenja, ali ga je uvijek najviše zanimalo društvo i mjesto pojedinca u tom društvu. Cijeloga života mučio se s alkoholizmom i naletima depresije, te se naposljetku 1976. godine objesio.
Podijeli na Facebook
