Joseph Roth

Joseph Roth (Brody, Galicija, Austro-Ugarska, 1894. – Pariz, 1939.) bio je novinar i književnik u čijim se djelima, posebno u kasnijim romanima, iščitava žaljenje zbog prolaska razdoblja stabilnosti koje su za njega predstavljale posljednje godine vladavine Habsburgovaca prije Prvoga svjetskog rata i pada Austro-Ugarske Monarhije. Podaci o njegovu djetinjstvu, vjerskim uvjerenjima i osobnom životu malobrojni su, a i njih je Roth skrivao ili prepravljao. Zna se da je studirao u tada austro-ugarskom Lembergu (danas Lviv u Ukrajini) i u Beču, a potom od 1916. do 1918. služio u austro-ugarskoj vojsci. Nakon rata radi u Beču i Berlinu kao novinar i redovito piše za Frankfurter Zeitung (1923–1932). U tom je razdoblju napisao nekoliko romana, uključujući i “Radetzky marš” (1932), svoj najznačajniji roman o posljednjim danima Austro-Ugarske Monarhije. U središtu Rothovih djela moralne su dileme junaka koji žive u vrijeme dekadencije i odumiranja tradicionalnih vrijednosti. Zapleti se često bave problemom odnosa oca i sina; ostarjeli car Franjo Josip javlja se kao očinska figura. Godine 1933. Roth je emigrirao u Pariz, gdje je proveo ostatak života. Neka od njegovih djela: “Paukova mreža” (Das Spinnennetz, 1923.), Pobuna (“Die Rebellion”, 1924.), “Hotel Savoy” (1924), “Tihi prorok” (Der stumme Prophet, 1929.), “Kapucinska grobnica” (Die Kapuzinergruft, 1938.), “Legenda o svetom pijancu” (Die Legende vom heiligen Trinker, 1939.), “Job” (Hiob, 1939.), Radetzky marš (“Radetzkymarsch”, 1932.), “Careva bista” (Die Büste des Kaisers, 1935.), “Židovska lutanja” (Juden auf Wandenschaft, 1937.), “Priča o 1002. noći” (Der Geschichte von der 1002. Nacht, 1939.).