Argentinski pripovjedač i romanopisac Julio Cortázar rođen je 1914. u Bruxellesu, prve godine djetinjstva proveo je u različitim europskim zemljama, a školovao se i zaposlio kao nastavnik u Buenos Airesu. Godine 1951. odlazi u Pariz, gdje živi do smrti 1984., izdržavajući se prijevodima sa španjolskog. Osobito se zanimao za jazz; njegove ludičke elemente unosio je u svoju prozu. Od Borgesa je preuzeo supstrat metafizičke tjeskobe i koncepciju pisanja kao intelektualne igre preko granica zbilje i fikcije, te ga zbog toga gdjekad svrstavaju među neofantastičare. Svjetsku je slavu stekao djelom “Školice” (Naklada pelago, 2009.), ekperimentalnim antiromanom koji je postao jednim od kamena-temeljaca postmodernizma. Istodobno, u nizu zbirki pripovjedaka i novela, Cortázar se pokazao podjednako velikim majstorom kratke forme. Na hrvatski su mu još prevedena djela “Priče o kronopijima i famama” (Šareni dućan, 2010.) i “Progonitelj i druge priče” (SysPrint, 2009.).
Podijeli na Facebook
