Kalman Žiha profesor je na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Rođen je 1948. godine u Somboru, dnu negdašnjeg Panonskog mora. Završio je studij brodogradnje na Zagrebačkom sveučilištu. Kao mladi inženjer radio je u Brodogradilištu u Splitu, potom kao informatičar u Sveučilišnom računskom centru te kao profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu do dana današnjeg. Za sebe kaže da je radosno i s veseljem radio na poslovima koji su ga zapali u životu. To je bila sreća. Ženio se i imao djecu. I to je bila sreća. Znatiželja, željeti znati i znati željeti usmjeravali su ga u životu više od bilo čega drugoga. Tražio je puteve prema očovječenju, kroz raznolikost iskustava kroz koje može prolaziti ljudsko biće. Planine, i male i velike, i ono nevidljivo što se nalazi s druge strane, u njemu su izazvali ushit, nemir, poriv kojem nije odolio. Poslije nesreće na Pisang Peaku, o čemu je riječ u njegovoj knjizi “Do posljednjeg sloja”, nakratko je zastao, a potom nastavio dalje i drugačije bez gorčine i žala za prošlošću. Zapisao je iskustva duboko usađenog poriva za preživljavanjem prije nego što su izblijedjela iz sjećanja, ili još gore, prije nego što bi, varljiva, mogla poprimiti naznake pretjerivanja.
Podijeli na Facebook
