László Végel rođen je 1941. u Srbobranu u Vojvodini. Studirao je mađarski jezik i književnost na sveučilištu u Novom Sadu, kao i filozofiju u Beogradu. Radio je u više medija (član redakcije časopisa Uj Symposion, Polja i Prolog, urednik subotnjeg kulturnog dodatka lista Magyar Szo, kazališni kritičar Politike, dramaturg Televizije Novi Sad). Od 1994. do 2002. bio je koordinator novosadskog ureda Fonda za otvoreno društvo, a od 2002. bavi se isključivo književnošću. Njegova su najvažnija djela: "Memoari jednog makroa" (1967), "Dupla ekspozicija" (1983), "Pareneza" (1987), "Velika istočno-srednjo-evropska Gozba stupa u Pikarski roman" (1996), "Exterritorium" (2000), "Neoplanta ili izgubljena zemlja" (2013) i "Balkanska krasotica ili Šlemilovo kopile" (2015), zatim knjiga eseja "Wittgensteinov razboj" (1993) i dramskih djela "Judita i druge drame" (2005). Dobio je brojne nagrade za književnost, među kojima se ističu dvije mađarske državne nagrade za životno djelo, Kossuthova (za književnost, 2009.) i Domovinska (za doprinos mađarskom nasljeđu, 2013.), dok je za "Wittgensteinov razboj" dobio Regionalnu Pulitzerovu nagradu Mađarske. Djela su mu prevedena na albanski, bugarski, engleski, hrvatski, nizozemski, njemački, slovenski i srpski.
Foto: Daniel Végel
Podijeli na Facebook
