Mevlana Dželaluddin Rumi (1207-1273) rođen je u Perziji, u području koje danas pripada Afganistanu. Pred najezdom Mongola obitelj mu se sklanjala prvo u Korasan da bi se naposljetku nastanili u Konji (Turska), na području Rum, pa mu odatle i ime Rumi. Otac mu je bio Baha Walad, glasoviti pravnik i sufijski propovjednik, pa je mladi Dželaluddin od djetinjstva poučavan i odgajan prema islamskom naslijeđu a kasnije je upućen u sufizam - mističan pravac islamskog učenja. Nakon očeve smrti 1231. Rumi preuzima očevu ulogu propovjednika i pravnika, slijedeći sufijski put duhovnosti.
Godine 1244. Rumi susreće tajanstvenog lutajućeg derviša, Šemsa iz Tabriza i taj je susret utjecao na njegov potpuni duhovni preobražaj. Šems se pojavio kao potvrda Rumijeva nadahnuća da bi ga potom poveo u sam zenit mističnog doživljaja. Dvije su godine njih dvojica bili nerazdvojni, a zatim Šems nestaje i gubi mu se svaki trag. Neki tvrde da je bol zbog ovog gubitka nagnala Rumija da među svojim sljedbenicima ustoliči legendarni bogoštovni duhovni vrteći ples - sema - po kojem su kasnije i prozvani vrtećim dervišima. Poslije Šemsova iščeznuća Rumi napušta javna propovijedanja i posvećuje se radu sa svojim sufijskim učenicima. Tada otpočinje pisanje mistične poezije koja mu je donijela priznanje kao jednomu od najvećih književnih i duhovnih pojava svih vremena.
Dva najznačajnija djela njegovog stvaralaštva su “Mesnevija” i “Divan”. Prvo djelo, “Mesnevija”, epsko-pripovjedna poema od 25.000 dvostiha, u sroku, napisana na perzijskom jeziku tijekom posljednjih petnaestak godina Rumijeva života, smatra se najvećim duhovnim remek-djelom ikada skladanim. Napisana je naširoko prihvaćenim svakodnevnim jezikom, poučljiva stila. Tumačenja glavnih tema sufijskog života i doktrine prepleću se i preslažu s mješavinom prosvjetnih priča, slikovitih poslovica i metafora te ovo djelo čine duhovnim udžbenikom koji čitatelja vodi stazom Božje ljubavi, a sufijskim korakom.
Njegovo drugo glavno djelo je “Divan” (u prijevodu “zbirka“), sadrži ostatak Rumijevih pjesama, od nekih 35.000 ili više stihova kratke lirske poezije. Ta zbirka pokriva trideset godine rada, od dolaska Šemsa, sve do Rumijeve smrti. U usporedbi sa srazmjerno trijeznom “Mesnevijom”, pojedinačne pjesme u “Divanu” po svojoj su prirodi ekstatičnije i doimlju se kao izljevi čuvstvenih ushita što često oslikavaju opojnost Božje ljubavi, i govore o najdubljim čežnjama ljudskog srca. Jedna je trećina tih stihova upućena Šemsu, a Rumijevo izuzetno dostignuće leži u preobrazbi čovjekove strasti u zrcalo sjedinjenja s Božanskim.
Prozno djelo “Fihi ma Fihi” napisana je u kasnijim godinama, a temelji se na predavanjima i razgovorima koje je Rumi vodio sa svojim učenicima. Poučiteljske naravi, ona poput “Mesnevije” rabi usporedbe i prispodobe da bi objasnila sufijska učenja. Sufijska staza stremi ka duhovnom savršenstvu kroz samopreobrazbu kako bi se stiglo u blizinu Boga, koji je sušto savršenstvo. Osnovni je cilj jednog sufije nadilaženje sebstva ili ega, koji se postavlja kao prepreka ili “koprena“ između ljudskog srca i Boga, izobličujući vidik stvarnosti i sprečavajući sposobnost da sazrijemo do naše pune i prave sobosti, kojom svršeno odražavamo Božja svojstva. Sufijsko je žarište okretanje duše Bogu odnosno Bogousredotočenost nasuprot samousredotočenosti; unutarnja duhovna promjena namjesto promjene u vanjskoj stvarnosti svjetovnih položaja i bogatstva. Napredak na ovoj stazi u ovisnosti je o Božjoj ljubavi i nadasve o unutrnjim duhovnim bitkama (“svetom ratu” - džihadu) koji čovjek mora neprestano voditi kako bi “osvjetlao zrcalo srca“ i na taj način stekao bistrinu pogleda, istinski potrebnog za sagledavanje i shvaćanje jastva i duhovne zbilje. To donosi svjetovnu, ovozemaljsku patnju ali vodi sreći u onostranstvu, dočim zastajanje na stazi da bi se utažile sve ugode i blagostanja ovoga svijeta vode u veliku patnju na onome svijetu.
Rumijeva popularnost kroz stoljeća nije potamnila, dapače, njegovo se djelo čita i proučava više nego ikad prije i nadahnuće je čitateljima bez obzira na vjeru i vjerovanje. U vremenu opterećenom svjetovnim, materijalnim postignućima, nauk ovog sufijskog mistika i pjesnika nudi dodir divote otkrivajući nam stazu božanske ljubavi i vodi čitatelja putem duhovnog rasta sa strašću, strpljenjem i nepopustljivom jasnoćom.
Podijeli na Facebook
