Nataša Govedić piše prozu, kritičku prozu, analitičku prozu (humanističko-znanstvenu i esejističku), a piše i poeziju. Rođena je iste godine kad je Gwendolyn MacEwan objavila zbirku pjesama "Shadow-Maker" (1969.). Jedna od najdražih pjesama joj je “Želim da to bude kristalno jasno” iste autorice. Pjesma kaže da se poezija ne piše zato da bismo nadmudrili gravitaciju, nego zato da nakon posljednjeg pročitanog retka još par sekundi ne radimo ništa drugo. Samo se još malo naslonimo na stihove.
Foto: Anto Magzan
Podijeli na Facebook
"Strašna je poezija", piše Nataša Govedić, "Sfinga koja maše repom od nestrpljivosti pred našim nesnalaženjem". Za nju je jedino pitanje "imaš li redak ispisanog teksta"; rukopisi, kod nje, "možda ne gore samo zato što imaju svoja ledena, nezapaljiva doba", a najoštriji predmet koji vuče u torbi uvijek je – knjiga
